Tužaljke 4

1 Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na uglovima svih ulica.

Kawbangmaw sui amphahaih to duek ving moe, kaciim suitui loe amkhraih ving! Hmuenciim ih thlungnawk loe lamkrung kruekah anghaeh o phang boeh.

2 Sinovi sionski, nekoć cijenjeni kao najčišće zlato, ah, sada ih cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lončarevih!

Kaciim suitui hoi patah o ih, atho kana Zion capanawk loe kawbangmaw laom sahkung mah sak ih amlai long baktiah oh o sut halat!

3 Čak i šakali pružaju dojke i doje mladunčad, ali kćeri naroda moga postaše okrutne kao nojevi u pustinji.

Tasuinawk mataeng doeh a caanawk tahnu panaek o moe, pacah o bae; kai kaminawk ih canu loe hmawhsaeng praezaek ih tahnongsawk tavaa baktiah hmawhsaeng o.

4 Jezik dojenčeta za nepce se lijepi od žeđi. Djeca vape za kruhom, a nikog da im ga pruži.

Tahnu anghaeh loiah nawktanawk ih palai loe pakha ranui ah akap caeng boeh; nawktanawk mah takaw hnik o naah, mi mah doeh paek o ai.

5 Oni što se nekoć sladiše biranim jelima ginu po ulicama; nekoć nošeni u grimizu, sada se valjaju po buništu.

Buh aan kahoih caa kaminawk loe abuephaih tawn o ai; kamling kahni nuiah qoeng tahang kaminawk doeh, vaihi loe maiphu thungah ni angsong o boeh.

6 Veći bijaše zločin Kćeri naroda moga od grijeha Sodome, što u tren oka bi razorena, a ničija se ruka ne diže na nju.

Zaehaih pongah kai ih kaminawk thuitaekhaih loe Sodom zae thuitaekhaih pongah doeh nat kue, mi mah doeh abomh ai ah, nawnetta thungah amro boih boeh.

7 Njeni mladići bijahu nekoć čišći od snijega, bjelji od mlijeka, od koralja rumenija bijahu im tijela, lice glatko k'o safir.

Anih ih Nazaret kaminawk loe dantui pongah ciim o kue moe, tahnutui pongah doeh anglung o kue; a taksa loe thlung kamling pongah thim kue moe, krang doeh sapphire thlung pongah hoih o kue.

8 Sad im je obraz crnji od čađe, ne prepoznaju se više na ulici. Koža im se lijepi za kosti, suha kao drvo.

Vaihi nihcae krang amtuenghaih loe khoving pongah amnum o kue moe, loklam ah a caeh o naah doeh angmaat thai ai boeh; nihcae ih nganhin loe ahuh hoi angbet kang moe, cunghet baktiah, zaek o kaeng boeh.

9 Kako su sretni oni što ih mač probode, sretniji od onih koje pomori glad; koji padaju, iscrpljeni, jer im nedostaju plodovi zemljini.

Sumsen hoi dueh kaminawk loe khokhahaih hoi dueh kaminawk pongah hoih o kue; khokha hoi dueh kami loe lawk ih thingthai qumpo to caa ai pongah, zaek o kaeng.

10 Žene, tako nježne, kuhaše djecu svoju, njima se hraniše za propasti Kćeri naroda moga.

Vangpui thung ih nongpatanawk loe tahmen thoh parai; angmacae ih caanawk to thongh moe, a caak o; kai kaminawk ih canu amrohaih niah loe angmacae ih caa mataeng doeh buh ah a caak o.

11 Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srdžbu svoju, na Sionu raspirio požar što sažiže i same temelje njegove.

Angraeng mah palung a phuihaih to koepsak boeh; kanung parai palungphuihaih to a kraih thuih; Zion to hmai hoiah a thlaek pongah, thlung hoi raemh ih hmuennawk to kangh boih boeh.

12 Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovništvo zemlje da će ugnjetač i neprijatelj ući na vrata jeruzalemska -

Misa hoi misatuh kaminawk loe Jerusalem khongkha thungah akun o boeh, tiah long siangpahrangnawk hoi long kaminawk mah tang o ai.

13 zbog grijeha svojih prorokÄa, zbog bezakonja svećenikÄa koji usred grada prolijevahu krv pravednikÄa!

Tahmaanawk zaehaih, qaimanawk sakpazaehaih pongah, vangpui thungah katoeng kaminawk ih athii to palong o.

14 K'o slijepi teturahu ulicama, omašteni krvlju, te nitko nije smio da se takne odjeće njihove.

Nihcae loe vaihi mikmaeng baktiah loklam ah amhet o; kami ih athii angnok o pongah, mi mah doeh nihcae ih khukbuen to sui mak ai.

15 “Natrag, nečisti!” - viču im. “Natrag! Ne dirajte!” I tada pobjegoše poganima, al' ne smjedoše ondje ostati.

Toe nihcae mah, Kalah bangah caeh oh, ciimcai ai kaminawk, caeh oh, caeh oh, sui o hmah, tiah ang hang o thuih lat; toe nihcae loe ahmuen kangthla ah cawnh o moe, ahmuen kruekah amhet o naah loe, Sithaw panoek ai kaminawk mah nihcae khaeah, Nangcae loe haeah na om o thai mak ai, tiah a naa o.

16 Raspršilo ih lice Jahvino, on ih više nije gledao. Ne poštuju više svećenikÄa, ne sažaljuju staraca.

Angraeng palungphuihaih mah vah phaeng boeh pongah, nihcae to dawncang ai boeh; kaminawk mah qaimanawk to khingza o ai boeh; kacoehtanawk doeh azathaih paek o ai boeh.

17 Već nam oči iščilješe iščekujući pomoć, ali uzalud; s kula naših zureć' u daljinu očekivasmo narod koji nas ne može spasiti.

Bomkung to ka pakrong o e, ka hnu o ai; kaicae pahlong thai ai acaeng kaminawk to ka zing o lat.

18 Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Bliži nam se kraj, navršili nam se dani, naš konac dolazi.

Ka misanawk mah kaicae ih khokkong to parui, to pongah loklam ah ka caeh o thai ai; kaicae boenghaih loe zoi boeh; kaicae ih aninawk loe akoep boeh; kaicae boenghaih to phak boeh.

19 Naši gonitelji bijahu brži od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji dočekivahu u zasjedi.

Kaicae patom kaminawk loe van ih tahmunawk pongah doeh rang o kue; nihcae mah mae nui khoek to ang patom o, praezaek ah doeh ang maah o.

20 Naš životni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame - on za koga govorasmo: “U sjeni njegovoj živjet ćemo među narodima.”

Kaicae anghahhaih takhi ah kaom Angraeng mah situi nok ih zaehoikung mah, Sithaw panoek ai kaminawk salakah kamongah na omsak tih, tiah ka poek o, toe anih to misanawk ih qumqaihaih thungah naeh o ving boeh.

21 Raduj se i veseli se, Kćeri edomska, ti koja živiš u zemlji Usu: doći će i do tebe čaša, opit ćeš se i razgoliti.

Uz prae ah kaom, Aw Edom canu, anghoe oh loe, oep oh; boengloeng loe nangcae khaeah doeh pha tih; to naah loe na paquih o ueloe, bangkrai ah na om o tih.

22 Tvoj grijeh je iskupljen, Kćeri sionska, neće te više u izgnanstvo voditi. Kaznit će opačinu tvoju, Kćeri edomska, razotkriti grijehe tvoje.

Aw Zion canu, na zaehaih pongah thuitaekhaih loe boeng boeh; anih mah misong ah na hoi let mak ai boeh; Aw Edom canu, anih loe na zaehaih thuitaek hanah angzo tih, to naah na zaehaih to amtuengsak tih.