Tužaljke 3

1 Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.

Ja sam èovjek koji vidjeh muku od pruta gnjeva njegova.

2 Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.

Odvede me i opravi me u tamu a ne na vidjelo.

3 I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.

Samo se na me obraæa, obraæa ruku svoju po vas dan.

4 Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.

Uèini, te mi ostarje tijelo i koža, potr kosti moje.

5 Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.

Zazida me, i optoèi me žuèju i mukom.

6 Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti.

Posadi me u tamu kao umrle odavna.

7 Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove.

Ogradi me da ne izaðem, i metnu na me teške okove.

8 Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.

Kad vièem i vapijem, odbija molitvu moju.

9 Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.

Zagradi putove moje tesanijem kamenom, i prevrati staze moje.

10 Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.

Posta mi kao medvjed u zasjedi, kao lav u potaji.

11 U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.

Pomete putove moje, i razdrije me, i uništi me.

12 Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.

Nateže luk svoj, i metnu me strijeli za biljegu.

13 U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.

Ustrijeli me u bubrege strijelama iz tula svojega.

14 Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja.

Postah potsmijeh svemu narodu svojemu i pjesma njihova po vas dan.

15 Gorčinom me hranio, pelinom me napajao.

Nasiti me gorèinom, opoji me pelenom.

16 Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo.

Polomi mi zube kamenjem, uvali me u pepeo.

17 Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!

Udaljio si dušu moju od mira, zaboravih dobro.

18 Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.

I rekoh: propade sila moja i nadanje moje od Gospoda.

19 Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!

Opomeni se muke moje i jada mojega, pelena i žuèi.

20 Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.

Duša se moja opominje bez prestanka, i poništila se u meni.

21 To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.

Ali ovo napominjem srcu svojemu, te se nadam:

22 Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.

Milost je Gospodnja što ne izgibosmo sasvijem, jer milosrða njegova nije nestalo.

23 Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!

Ponavlja se svako jutro; velika je vjera tvoja.

24 “Jahve je dio moj”, veli mi duša, “i zato se u nj pouzdajem.”

Gospod je dio moj, govori duša moja; zato æu se u njega uzdati.

25 Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.

Dobar je Gospod onima koji ga èekaju, duši, koja ga traži.

26 Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino!

Dobro je mirno èekati spasenje Gospodnje.

27 Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.

Dobro je èovjeku nositi jaram za mladosti svoje.

28 Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu;

Sam æe sjedjeti i muèati, jer Bog metnu breme na nj.

29 neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!

Metnuæe usta svoja u prah, eda bi bilo nadanja.

30 Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.

Podmetnuæe obraz svoj onome koji ga bije, biæe sit sramote.

31 Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:

Jer Gospod ne odbacuje za svagda.

32 jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.

Jer ako i ucvijeli, opet æe se i smilovati radi mnoštva milosti svoje.

33 Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka.

Jer ne muèi iz srca svojega ni cvijeli sinova èovjeèjih.

34 Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi,

Kad gaze nogama sve sužnje na zemlji,

35 kad se izvrće pravica čovjeku pred licem Svevišnjeg,

Kad izvræu pravicu èovjeku pred višnjim,

36 kad se krivica nanosi čovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?

Kad èine krivo èovjeku u parnici njegovoj, ne vidi li Gospod?

37 Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?

Ko je rekao što i zbilo se, a Gospod da nije zapovjedio?

38 Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?

Ne dolaze li i zla i dobra iz usta višnjega?

39 Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh.

Zašto se tuži èovjek živ, èovjek na kar za grijehe svoje?

40 Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.

Pretražimo i razgledajmo pute svoje, i povratimo se ka Gospodu.

41 Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.

Podignimo srce svoje i ruke k Bogu na nebesima.

42 Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao!

Zgriješismo i nepokorni bismo; ti ne praštaš.

43 Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio.

Obastro si se gnjevom, i goniš nas, ubijaš i ne žališ.

44 Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.

Obastro si se oblakom da ne prodre molitva.

45 Načinio si od nas smeće i odmet među narodima.

Naèinio si od nas smetlište i odmet usred tijeh naroda.

46 Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši.

Razvaljuju usta svoja na nas svi neprijatelji naši.

47 Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator!

Strah i jama zadesi nas, pustošenje i zatiranje.

48 Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti Kćeri naroda mojega.

Potoci teku iz oèiju mojih radi pogibli kæeri naroda mojega.

49 Moje oči liju suze bez prestanka, jer prestanka nema

Oèi moje liju suze bez prestanka, jer nema odmora,

50 dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.

Dokle Gospod ne pogleda i ne vidi s neba.

51 Moje mi oko bol zadaje zbog kćeri svih mojega grada.

Oko moje muèi mi dušu radi svijeh kæeri grada mojega.

52 Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga.

Tjeraju me jednako kao pticu neprijatelji moji ni za što.

53 U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem.

Svališe u jamu život moj i nabacaše kamenje na me.

54 Voda mi dođe preko glave, rekoh sam sebi: “Pogiboh!”

Doðe mi voda svrh glave; rekoh: pogiboh!

55 I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.

Prizivah ime tvoje, Gospode, iz jame najdublje.

56 Ti oču moj glas: “Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje.”

Ti èu glas moj; ne zatiskuj uha svojega od uzdisanja mojega, od vike moje.

57 Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: “Ne boj se!”

Pristupao si kad te prizivah, i govorio si: ne boj se.

58 Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio.

Raspravljao si, Gospode, parbu duše moje, i izbavljao si život moj.

59 Ti, Jahve, vidje kako me tlače, dosudi mi pravdu.

Vidiš, Gospode, nepravdu koja mi se èini; raspravi parbu moju.

60 Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.

Vidiš svu osvetu njihovu, sve što mi misle.

61 Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.

Èuješ rug njihov, Gospode, sve što mi misle,

62 Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.

Što govore oni koji ustaju na me i što namišljaju protiv mene po vas dan.

63 Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.

Vidi, kad sjedaju i kad ustaju, ja sam im pjesma.

64 Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.

Plati im, Gospode, po djelima ruku njihovijeh.

65 Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.

Podaj im uporno srce, prokletstvo svoje.

66 Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!

Goni ih gnjevom, i istrijebi ih ispod nebesa Gospodnjih.