< Job 7 >

1 Nije l' vojska život čovjekov na zemlji? Ne provodi l' dane poput najamnika?
地上の人には、激しい労務があるではないか。またその日は雇人の日のようではないか。
2 Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadničara štono plaću čeka,
奴隷が夕暮を慕うように、雇人がその賃銀を望むように、
3 mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene.
わたしは、むなしい月を持たせられ、悩みの夜を与えられる。
4 Liježuć' mislim svagda: 'Kada ću ustati?' A dižuć se: 'Kada večer dočekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
わたしは寝るときに言う、『いつ起きるだろうか』と。しかし夜は長く、暁までころびまわる。
5 PÓut moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i raščinja se.
わたしの肉はうじと土くれとをまとい、わたしの皮は固まっては、またくずれる。
6 Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade.
わたしの日は機のひよりも速く、望みをもたずに消え去る。
7 Spomeni se: život moj je samo lahor i oči mi neće više vidjet' sreće!
記憶せよ、わたしの命は息にすぎないことを。わたしの目は再び幸を見ることがない。
8 Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem.
わたしを見る者の目は、かさねてわたしを見ることがなく、あなたがわたしに目を向けられても、わたしはいない。
9 Kao što se oblak gubi i raspline, tko u Šeol siđe, više ne izlazi. (Sheol h7585)
雲が消えて、なくなるように、陰府に下る者は上がって来ることがない。 (Sheol h7585)
10 Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje.
彼は再びその家に帰らず、彼の所も、もはや彼を認めない。
11 Ustima ja svojim stoga branit' neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati.
それゆえ、わたしはわが口をおさえず、わたしの霊のもだえによって語り、わたしの魂の苦しさによって嘆く。
12 Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio?
わたしは海であるのか、龍であるのか、あなたはわたしの上に見張りを置かれる。
13 Kažem li: 'Na logu ću se smirit', ležaj će mi olakšati muke',
『わたしの床はわたしを慰め、わたしの寝床はわが嘆きを軽くする』とわたしが言うとき、
14 snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim.
あなたは夢をもってわたしを驚かし、幻をもってわたしを恐れさせられる。
15 Kamo sreće da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draža.
それゆえ、わたしは息の止まることを願い、わが骨よりもむしろ死を選ぶ。
16 Ja ginem i vječno živjet neću; pusti me, tek dah su dani moji!
わたしは命をいとう。わたしは長く生きることを望まない。わたしに構わないでください。わたしの日は息にすぎないのだから。
17 Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao
人は何者なので、あなたはこれを大きなものとし、これにみ心をとめ、
18 i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš?
朝ごとに、これを尋ね、絶え間なく、これを試みられるのか。
19 Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat'?
いつまで、あなたはわたしに目を離さず、つばをのむまも、わたしを捨てておかれないのか。
20 Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si k'o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao?
人を監視される者よ、わたしが罪を犯したとて、あなたに何をなしえようか。なにゆえ、わたしをあなたの的とし、わたしをあなたの重荷とされるのか。
21 Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti ćeš me tražiti, al' me biti neće.”
なにゆえ、わたしのとがをゆるさず、わたしの不義を除かれないのか。わたしはいま土の中に横たわる。あなたがわたしを尋ねられても、わたしはいないでしょう」。

< Job 7 >