Job 7
1 Nije l' vojska život čovjekov na zemlji? Ne provodi l' dane poput najamnika?
Knyythod is lijf of man on erthe, and his daies ben as the daies of an hired man.
2 Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadničara štono plaću čeka,
As an hert desireth schadowe, and as an hirede man abideth the ende of his werk;
3 mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene.
so and Y hadde voide monethis, and Y noumbrede trauailous niytes to me.
4 Liježuć' mislim svagda: 'Kada ću ustati?' A dižuć se: 'Kada večer dočekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
If Y schal slepe, Y schal seie, Whanne schal Y rise? and eft Y schal abide the euentid, and Y schal be fillid with sorewis `til to derknessis.
5 PÓut moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i raščinja se.
Mi fleisch is clothid with rot, and filthis of dust; my skyn driede vp, and is drawun togidere.
6 Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade.
My daies passiden swiftliere thanne a web is kit doun `of a webstere; and tho daies ben wastid with outen ony hope.
7 Spomeni se: život moj je samo lahor i oči mi neće više vidjet' sreće!
God, haue thou mynde, for my lijf is wynde, and myn iye schal not turne ayen, that it se goodis.
8 Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem.
Nethir the siyt of man schal biholde me; but thin iyen ben in me, and Y schal not `be in deedli lijf.
As a cloude is wastid, and passith, so he that goith doun to helle, schal not stie; (Sheol h7585)
10 Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje.
nether schal turne ayen more in to his hows, and his place schal no more knowe hym.
11 Ustima ja svojim stoga branit' neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati.
Wherfor and Y schal not spare my mouth; Y schal speke in the tribulacioun of my spirit, Y schal talke togidere with the bitternesse of my soule.
12 Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio?
Whether Y am the see, ethir a whal, for thou hast cumpassid me with prisoun?
13 Kažem li: 'Na logu ću se smirit', ležaj će mi olakšati muke',
If Y seie, My bed schal coumfort me, and Y schal be releeuyd, spekynge with me in my bed;
14 snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim.
thou schalt make me aferd bi dremys, and thou schalt schake me with `orrour, ethir hidousnesse, `bi siytis.
15 Kamo sreće da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draža.
Wherfor my soule `chees hangyng, and my boonys cheesiden deth.
16 Ja ginem i vječno živjet neću; pusti me, tek dah su dani moji!
`Y dispeiride, now Y schal no more lyue; Lord, spare thou me, for my daies ben nouyt.
17 Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao
What is a man, for thou `magnifiest hym? ether what settist thou thin herte toward hym?
18 i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš?
Thou visitist hym eerly, and sudeynli thou preuest hym.
19 Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat'?
Hou long sparist thou not me, nether suffrist me, that Y swolowe my spotele?
20 Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si k'o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao?
Y haue synned; A! thou kepere of men, what schal Y do to thee? Whi hast thou set me contrarie to thee, and Y am maad greuouse to my silf?
21 Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti ćeš me tražiti, al' me biti neće.”
Whi doist thou not awei my sinne, and whi takist thou not awei my wickidnesse? Lo! now Y schal slepe in dust, and if thou sekist me eerli, Y schal not abide.
