Job 6

1 A Job progovori i reče:

Nanoiñe amy zao t’Iobe:

2 “O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju!

Ee te linanja o ha’emberakoo, vaho natrao-fipoke am-balantsy ao o ha’ampohekoo!

3 Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju.

Fa ho nandikoatse ty lanja’ ze kila faseñe an-driak’ ao: Aa le nitsoretoke t’ie nivolañe.

4 Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.

Fa amako ao o ana-pale’ i El-Sadaio; inome’ ty troko ty vore’e; miatreatre ahiko o harevendreveñan’ Añahareo.

5 TÓa, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala?

Mitreñe hao ty borìke ly t’ie amañ’ahetse, ke mirohake hao ty añombe ambone’ i hane’ey?

6 Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?

Ho kamaeñe tsy aman-tsira hao t’ie nàmoñe? mafiry hao ty tapotin’atoly?

7 Al' ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti.

Ifoneñan-troko ty hitsopeke; hoe lintseñe t’ie siloke.

8 O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam!

Ehe te niazoko i halalikoy; te hatolon’Añahare i salalaekoy,

9 O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!

ee te ho non’ Añahare ty handemok’ ahiko, te ho hahà’e ty fità’e hañitoa’e ahy!

10 Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga.

Zao ty ho nañohò ahiko; hahavontitirako tsy aman-tretrè ty fanaintaiñañe; te tsy niliereko ty nafè’ i Masiñey.

11 Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?

Aia ty haozarako te hitamà? Inoñe ty ho figadoñako, t’ie hahaliñe?

12 Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno?

Haozaram-bato hao ty hafatrarako? Torisike hao ty sandriko?

13 Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoć nije uskraćena?

Hera tsy amako ty fañimbàñe ahiko, ke nasiotse amako ty famotsorañe?

14 Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga.

Mañeva ho ferenaiñan-drañe’e ty mpisotry, ndra te napo’e ty fañeveñañe amy El-Sadai.

15 Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito.

Manao hakalitahan-torahañe amako o rañekoo, hoe saka misorotombake vaho mimosaoñe,

16 Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao;

ie angonkòña’ i ranon-kavandray, naho am-pietaham-panala.

17 al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita.

Ie matrovoke le mianjiñe, ie faosa vaho mimiañe an-toe’e.

18 Karavane zbog njih skreću sa putova, u pustinju zađu i u njoj se gube.

Miolakolak’ am-pañaveloañe iereo, mb’an-kakoahañe mb’eo vaho mimeatse.

19 Karavane temske očima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima.

Nipaia’ o mpivovotse boak’ i Temào, nitamà’ o mpitavea’ i Sebào.

20 A kad do njih dođu, nađu se u čudu, jer su se u nadi svojoj prevarili.

Nilonjetse t’ie nahatoky; nitangòke te nipok’eo.

21 U ovom ste času i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste.

Toe manahake zay nahareo henaneo; oni’ areo ty hekoheko le miriatsandriñe.

22 Rekoh li vam možda: 'Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga;

Nanao ty hoe vi’raho? Añendeso, ndra, Itambezo am-bokàñe amo vara’ areoo

23 iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?'

Ehe, ampipolitiro am-pitàn-drafelahy, ke: Jebaño am-pità’ o fanalolahio ty fiaiko?

24 Vi me poučite, pa ću ušutjeti, u čem je moj prijestup, pokažite meni.

Anaro raho, le hitsiñe; atoro ahy ty nandilarako.

25 O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori?

Toe mahasibeke ty saontsy to! Fe inoñe ty ho toiñe’ ty fifanoitoi’areo?

26 Mislite li možda prekoriti riječi? TÓa u vjetar ide govor očajnikov!

Ke te o reha’oo ro vente’e vaho tioke avao ty lañonam-pamoe’ piaiñe?

27 Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim?

Eka, ndra iambotraha’ areo ty bode-rae vaho haletake ty rañetse.

28 U oči me sada dobro pogledajte, paz'te neću li vam slagati u lice.

Ehe henteo henaneo, hera mpandañitse añ’atrefa’ areo raho.

29 Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam!

Mibalintoàña, le ko mandilatse; Eka mifosera, fa vantañe o ahikoo.

30 Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreću svaku okusio nisam?

Manan-tahy hao ty lelako? Tsy apota’ ty lañilañiko hao ty hankàñe?