Job 28
1 “Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se pročišćava.
Da, srebro ima žice, i zlato ima mjesto gdje se topi.
2 Ruda željezna iz zemlje se vadi, a iz rudače rastaljene bakar.
Gvožðe se vadi iz praha, i iz kamena se topi mjed.
3 Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najvećih dubina za kamenom u mraku zakopanim.
Mraku postavlja meðu, i sve istražuje èovjek do kraja, i kamenje u tami i u sjenu smrtnom.
4 Čeljad iz tuđine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi njišuć' se, daleko od ljudi.
Rijeka navre s mjesta svojega da joj niko ne može pristupiti; ali se odbije i odlazi trudom èovjeèjim.
5 Krilo zemlje iz kojeg kruh nam niče kao od vatre sve je razrovano.
Iz zemlje izlazi hljeb, i pod njom je drugo, kao oganj.
6 Stijene njene safira su skrovišta, prašina zlatna krije se u njima.
U kamenju je njezinu mjesto safiru, a ondje je prah zlatni.
7 Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaža.
Te staze ne zna ptica, niti je vidje oko kragujevo;
8 Zvijeri divlje njima nisu kročile niti je kada lav njima prošao.
Ne ugazi je mlado zvijerje, niti njom proðe lav.
9 Ali na kamen diže čovjek ruku te iz korijena prevraća planine.
Na kremen diže ruku svoju; prevraæa gore iz dna.
10 U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaža.
Iz stijene izvodi potoke, i svašta dragocjeno vidi mu oko.
11 Žilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo.
Ustavlja rijeke da ne teku, i što je sakriveno iznosi na vidjelo.
12 Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
Ali mudrost gdje se nalazi? i gdje je mjesto razumu?
13 Čovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili.
Ne zna joj èovjek cijene, niti se nahodi u zemlji živijeh.
14 Bezdan govori: 'U meni je nema!' a more: 'Ne nalazi se kod mene!'
Bezdana veli: nije u meni; i more veli: nije kod mene.
15 Zlatom se čistim kupiti ne može, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti;
Ne može se dati èisto zlato za nju, niti se srebro izmjeriti u promjenu za nju.
16 ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom.
Ne može se cijeniti zlatom Ofirskim, ni dragim onihom ni safirom.
17 Sa zlatom, staklom ne poređuje se, nit' se daje za sud od suha zlata.
Ne može se izjednaèiti s njom ni zlato ni kristal, niti se može promijeniti za zaklade zlatne.
18 Čemu spominjat' prozirac, koralje, bolje je steći Mudrost no biserje.
Od korala i bisera nema spomena, jer je vrijednost mudrosti veæa nego dragom kamenju.
19 Što je prema njoj topaz etiopski? Ni čistim zlatom ne procjenjuje se.
Ne može se s njom izjednaèiti topaz Etiopski, niti se može cijeniti èistijem zlatom.
20 Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
Otkuda dakle dolazi mudrost? i gdje je mjesto razumu?
21 Sakrivena je očima svih živih; ona izmiče pticama nebeskim.
Sakrivena je od oèiju svakoga živoga, i od ptica nebeskih zaklonjena.
22 Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo čuli.' (questioned)
Pogibao i smrt govore: ušima svojima èusmo slavu njezinu.
23 Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi.
Bog zna put njezin, i poznaje mjesto njezino.
24 Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim.
Jer gleda do krajeva zemaljskih i vidi sve što je pod svijem nebom.
25 Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti,
Kad davaše vjetru težinu, i mjeraše vodu mjerom,
26 kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove,
Kad postavljaše zakon daždu i put munji gromovnoj.
27 tad ju je vidio te izmjerio, učvrstio i do dna ispitao.
Još je onda vidje i oglasi je, uredi je i pretraži je.
28 A potom je rekao čovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost.”
A èovjeku reèe: gle, strah je Božji mudrost, i uklanjati se oda zla jest razum.
