< Job 16 >

1 Job progovori i reče:
욥이 대답하여 가로되
2 “Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi mučni tješioci!
이런 말은 내가 많이 들었나니 너희는 다 번뇌케 하는 안위자로 구나
3 Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš?
허망한 말이 어찌 끝이 있으랴 네가 무엇에 격동되어 이같이 대답하는고
4 I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom;
나도 너희처럼 말할 수 있나니 가령 너희 마음이 내 마음 자리에 있다 하자 나도 말을 지어 너희를 치며 너희를 향하여 머리를 흔들 수 있느니라
5 i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana.
그래도 입으로 너희를 강하게 하며 입술의 위로로 너희의 근심을 풀었으리라
6 Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar će me minuti?
내가 말하여도 내 근심이 풀리지 아니하나니 잠잠한들 어찌 평안하랴
7 Zlopakost me sada shrvala posvema, čitava se rulja oborila na me.
이제 주께서 나를 곤고케 하시고 나의 무리를 패괴케 하셨나이다
8 Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama.
주께서 나를 시들게 하셨으니 이는 나를 향하여 증거를 삼으심이라 나의 파리한 모양이 일어나서 대면하여 나의 죄를 증거하나이다
9 Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima,
그는 진노하사 나를 찢고 군박하시며 나를 향하여 이를 갈고 대적이 되어 뾰족한 눈으로 나를 보시고
10 prijeteći, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno ćuškaju, u čoporu svi tad navaljuju na me.
무리들은 나를 향하여 입을 벌리며 나를 천대하여 뺨을 치며 함께 모여 나를 대적하는구나
11 Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio.
하나님이 나를 경건치 않은 자에게 붙이시며 악인의 손에 던지셨구나
12 Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio.
내가 평안하더니 그가 나를 꺾으시며 내 목을 잡아던져 나를 부숴뜨리시며 나를 세워 과녁을 삼으시고
13 Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi.
그 살로 나를 사방으로 쏘아 인정 없이 내 허리를 뚫고 내 쓸개로 땅에 흘러나오게 하시는구나
14 Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene.
그가 나를 꺾고 다시 꺾고 용사 같이 내게 달려드시니
15 Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam čelo svoje u prašinu.
내가 굵은 베를 꿰어매어 내 피부에 덮고 내 뿔을 티끌에 더럽혔구나
16 Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeđa mi je pala.
내 얼굴은 울음으로 붉었고 내 눈꺼풀에는 죽음의 그늘이 있구나
17 A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista.
그러나 내 손에는 포학이 없고 나의 기도는 정결하니라
18 O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine.
땅아 내 피를 가리우지 말라 나의 부르짖음으로 쉴 곳이 없게 되기를 원하노라
19 Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.
지금 나의 증인이 하늘에 계시고 나의 보인이 높은 데 계시니라
20 Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju:
나의 친구는 나를 조롱하나 내 눈은 하나님을 향하여 눈물을 흘리고
21 o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.
사람과 하나님 사이에와 인자와 그 이웃 사이에 변백하시기를 원하노니
22 No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.
수 년이 지나면 나는 돌아오지 못할 길로 갈 것임이니라

< Job 16 >