Jeremija 36
1 Četvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, uputi Jahve Jeremiji ovu riječ:
Pea naʻe hoko ʻo pehē ʻi hono fā ʻoe taʻu ʻo Sihoiakimi ko e foha ʻo Siosaia ko e tuʻi ʻo Siuta, naʻe hoko ʻae folofola ni kia Selemaia meia Sihova, ʻo pehē,
2 “Uzmi svitak i zapiši na nj sve riječi koje ti kazah o Jeruzalemu, Judeji i svim narodima, od dana kad ti počeh govoriti, od dana Jošijinih do dana današnjega.
“Toʻo kiate koe ʻae tohi tākai, pea tohi ai ʻae ngaahi lea kotoa pē kuo u lea ʻaki kiate koe ki ʻIsileli, mo Siuta, mo e kakai kotoa pē, talu mei he ʻaho naʻaku fua lea ai kiate koe, ʻo fai mei he ngaahi ʻaho ʻo Siosaia, ʻio, ʻo aʻu ki he ʻaho ni.
3 Možda će čuti dom Judin o svim nesrećama što sam ih naumio oboriti na njih te će se vratiti svaki sa svoga zlog puta, a ja ću im oprostiti krivicu i grijeh njihov.”
Pea ʻe fanongo nai ʻe he fale ʻo Siuta ʻae kovi kotoa pē ʻaia ʻoku ou tokanga ke fai kiate kinautolu; koeʻuhi ke nau tafoki ʻae tangata taki taha mei hono hala kovi; koeʻuhi ke u fakamolemole ai ʻenau hia, pea mo ʻenau angahala.”
4 Tada Jeremija dozva Baruha, sina Nerijina, i Baruh napisa na svitak, po kazivanju Jeremijinu, sve riječi koje mu Jahve bijaše objavio.
Pea naʻe toki ui ʻe Selemaia kia Paluki ko e foha ʻo Nelia: pea tohi ʻe Paluki mei he ngutu ʻo Selemaia ʻi he tohi tākai ʻae ngaahi folofola kotoa pē ʻa Sihova, ʻaia naʻa ne folofolaʻaki kiate ia.
5 Tada Jeremija naredi Baruhu: “Meni nije slobodno te ne mogu poći u Dom Jahvin.
Pea naʻe fekau ʻe Selemaia, kia Paluki, ʻo pehē, “ʻOku ou nofo pōpula au, ʻoku ʻikai te u faʻa ʻalu ki he fale ʻo Sihova:
6 Idi ti te na dan posta u Domu Jahvinu čitaj narodu riječi Jahvine iz svitka što si ga po mojem kazivanju napisao. Pročitaj ih i svim Judejcima koji su došli iz svojih gradova.
Ko ia ke ke ʻalu koe, pea lau ʻi he tohi, ʻaia kuo ke tohi mei hoku ngutu, ʻae ngaahi folofola ʻa Sihova ke fanongo ʻae kakai ʻi he fale ʻo Sihova ʻi he ʻaho ʻaukai: pea ke ke lau foki ia ki Siuta kotoa pē, ʻakinautolu kuo haʻu mei honau ngaahi kolo.
7 Možda će se vapaji njihovi vinuti k Jahvi i možda će se obratiti svatko sa zloga puta svojega; jer je velik bijes i srdžba kojima Jahve prijeti ovom narodu.”
Heiʻilo pe te nau fai ʻenau lotu ʻi he ʻao ʻo Sihova, pea taki taha tafoki mei hono hala kovi: he ʻoku lahi ʻae houhau mo e tuputāmaki kuo fakahā ʻe Sihova ki he kakai ni.”
8 I Baruh, sin Nerijin, učini sve kako mu prorok Jeremija bijaše zapovjedio da pročita riječi Jahvine u Domu Jahvinu.
Pea naʻe fai ʻe Paluki ko e foha ʻo Nelia ʻo hangē ko e meʻa kotoa pē naʻe fekau ʻe Selemaia ko e palōfita kiate ia, ʻo ne lau ʻi he tohi ʻae ngaahi folofola ʻa Sihova ʻi he fale ʻo Sihova.
9 U petoj godini Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, mjeseca devetoga, pozvaše na post pred Jahvu sav narod jeruzalemski i sav narod što mogaše stići iz gradova judejskih u Jeruzalem.
Pea naʻe hoko ʻo pehē ʻi hono nima taʻu ʻo Sihoiakimi ko e foha ʻo Siosaia ko e tuʻi ʻo Siuta, pea ʻi hono hiva māhina naʻa nau fanongonongo ʻae ʻaukai ʻi he ʻao ʻo Sihova ki he kakai kotoa pē ʻi Selūsalema, pea mo e kakai kotoa pē naʻe haʻu mei he ngaahi kolo ʻo Siuta ki Selūsalema.
10 Baruh svemu narodu pročita riječi Jeremije iz svitka u Domu Jahvinu, u dvorani Gemarje, sina pisara Šafana, u gornjem predvorju pred Novim vratima Jahvina Doma.
Pea naʻe toki lau ʻe Paluki ʻi he tohi ʻae ngaahi lea ʻa Selemaia ʻi he fale ʻo Sihova, ʻi he potu fale ʻo Kemalia ko e foha ʻo Safani ko e tangata tohi, ʻi he potu lahi, ʻi he hūʻanga ʻoe matapā foʻou ʻoe fale ʻo Sihova, pea naʻe fanongo ʻae kakai kotoa pē.
11 A kad Mikaj, sin Šafanova sina Gemarje, ču iz knjige sve Jahvine riječi,
Pea ʻi he fanongo ʻa Mikaia ko e foha ʻo Kemalia, ko e foha ʻo Safani, ki he ngaahi folofola kotoa pē ʻa Sihova mei he tohi,
12 siđe u kraljevski dvor u sobu pisarovu, gdje upravo sjeđahu svi dostojanstvenici: pisar Elišama, Delaja, sin Šemajin, Elnatan, sin Akborov, Gemarja, sin Šafanov, Sidkija, sin Hananijin, i svi drugi dostojanstvenici.
Naʻe toki ʻalu hifo ia ki he fale ʻoe tuʻi, ki he potu fale ʻoe kau tangata tohi: pea vakai, ko e houʻeiki kotoa pē naʻe nofo ai, ko ʻIlisama ko e tangata tohi, mo Telaia, ko e foha ʻo Simaia, pea mo Elinatani ko e foha ʻo ʻAkipoa, mo Kemalia ko e foha ʻo Safani, mo Setikia ko e foha ʻo Hanania, pea mo e houʻeiki kotoa pē.
13 Mikaj im kaza sve riječi što ih bijaše čuo kad ih je Baruh narodu čitao iz knjige.
Pea naʻe fakahā kiate kinautolu ʻe Mikaia ʻae ngaahi lea naʻa ne fanongo ki ai, ʻi he lau ʻe Paluki mei he tohi ʻi he telinga ʻoe kakai.
14 Tada dostojanstvenici poslaše Jehudija, sina Netanijina, i Šelemju, sina Kušijeva, Baruhu da mu kažu: “Uzmi u ruke svitak iz kojega si čitao narodu i dođi!” Tada Baruh, sin Nerijin, uze svitak u ruke i dođe k njima.
Ko ia naʻe fekau ʻe he houʻeiki kotoa pē ʻa Sehuti, ko e foha ʻo Netania, ko e foha ʻo Selemaia, ko e foha ʻo Kusi, kia Paluki, ʻo pehē, “Toʻo ʻi ho nima ʻae tohi tākai ʻaia naʻa ke lau ʻi he telinga ʻoe kakai, pea ke ʻalu ange.” Pea naʻe toʻo ʻe Paluki ko e foha ʻo Nelia ʻae tohi tākai ʻi hono nima, pea haʻu kiate kinautolu.
15 Oni mi rekoše: “Hajde, sjedi i pročitaj nam!” I Baruh im pročita.
Pea naʻa nau pehē kiate ia, “Nofo ki lalo, pea lau ia ʻi homau telinga.” Pea naʻe lau ia ʻe Paluki ka nau fanongo.
16 Kad čuše sve one riječi, uplašeno se pogledaše i rekoše Baruhu: “Moramo sve to kazati kralju.”
Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi heʻenau fanongo ki he ngaahi lea kotoa pē, naʻa nau fesiofaki ʻi he ilifia, pea nau pehē kia Paluki, “Ko e moʻoni te mau fakahā ki he tuʻi ʻae ngaahi lea ni kotoa pē.”
17 I upitaše Baruha: “Hajde, objasni nam kako ti napisa sve te riječi.”
Pea naʻa nau fehuʻi kia Paluki, ʻo pehē, “Fakahā mai eni, naʻa ke tohi fēfē ʻae ngaahi lea ni kotoa pē mei hono ngutu?”
18 Baruh će njima: “Jeremija mi je sve te riječi u pero kazivao, a ja sam ih crnilom u knjigu zapisao.”
Pea pehēange ʻe Paluki kiate kinautolu, “Naʻa ne lea ʻaki mei hono ngutu ʻae ngaahi lea ni kotoa pē kiate au, pea u tohi ʻaki ia ʻae vaitohi ʻi he tohi.”
19 Tada dostojanstvenici rekoše Baruhu: “Idi i sakrijte se, ti i Jeremija; nitko da ne zna gdje ste.”
Pea naʻe pehē ʻe he houʻeiki kia Paluki, “ʻAlu, ʻo fufū koe, ʻa koe mo Selemaia; pea ʻoua naʻa ʻilo ʻe ha tangata pe ʻoku mo ʻi fē.”
20 I, pohranivši svitak u dvorani pisara Elišame, pođoše kralju u dvorsko predvorje i sve mu ispripovjediše.
Pea naʻa nau ʻalu ki he tuʻi ki he fale fakaʻeiʻeiki, ka nau tuku ʻae tohi tākai ʻi he potu ʻi ʻolunga ʻo ʻIlisama ko e tangata tohi, pea naʻe fakahā ʻae ngaahi lea kotoa pē ʻi he telinga ʻoe tuʻi.
21 Kralj posla Jehudija da donese svitak: on ga donese iz sobe pisara Elišame i pročita ga kralju i dostojanstvenicima koji stajahu oko njega.
Pea naʻe fekau ʻe he tuʻi kia Sehuti ke ʻomi ʻae tohi tākai: pea ne ʻomi ia mei he potu fale ʻo ʻIlisama ko e tangata tohi. Pea lau ia ʻe Sehuti ʻi he telinga ʻoe tuʻi, pea ʻi he telinga ʻoe houʻeiki kotoa pē naʻe tutuʻu fakataha mo e tuʻi.
22 Kralj je sjedio u zimskim odajama - bijaše to u devetom mjesecu - a pred njim stajaše ražarena žeravnica.
Pea naʻe ʻafio ʻae tuʻi ʻi he fale mumū ʻi hono hiva ʻoe māhina: pea naʻe ʻi hono ʻao ʻae afi kakaha ʻi he matanavu.
23 I kako bi Jehudi pročitao tri-četiri stupca, kralj bi ih rezao pisarskim perorezom i bacao u vatru na žeravnice sve dok cio svitak ne bi uništen u vatri žeravnice.
Pea naʻe hoko ʻo pehē, hili hono lau ʻe Sehuti ʻae vahe ʻe tolu pe fā, naʻa ne hifi ʻaki ia ʻae hele, pea laku ia ki he afi naʻe ʻi he matanavu, pea fakaʻauha ʻae tohi tākai kotoa pē ʻi he afi naʻe ʻi he matanavu.
24 Ni kralj ni njegove sluge ne prestrašiše se niti razderaše haljina kad čuše te riječi,
Ka naʻe ʻikai te nau manavahē, pe mahaehae honau kofu, ʻae tuʻi, pe ko ʻene kau tamaioʻeiki naʻe fanongo ki he ngaahi lea ni kotoa pē.
25 pa ipak Elnatan, Delaja i Gemarja moljahu kralja da ne spali svitak, ali on ih ne posluša.
Ka naʻe kole ʻa Elinatani mo Telaia mo Kemalia ki he tuʻi ke ʻoua naʻa tutu ʻae tohi tākai: ka naʻe ʻikai te ne fie fanongo kiate kinautolu.
26 Tada kralj zapovjedi kraljeviću Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju. Ali ih Jahve bijaše sakrio.
Ka naʻe fekau ʻe he tuʻi kia Silamili ko e foha ʻo Hameleki, pea mo Selaia ko e foha ʻo ʻAsilieli, pea mo Selemaia ko e foha ʻo ʻApitili, ke puke ʻa Paluki ko e tangata tohi mo Selemaia ko e palōfita: ka naʻe fufū ʻakinaua ʻe Sihova.
27 Pošto je dakle kralj spalio svitak s riječima što ih Baruh bijaše zapisao po Jeremijinu kazivanju, dođe riječ Jahvina Jeremiji:
Pea naʻe toki hoko ʻae folofola ʻa Sihova kia Selemaia, hili hono tutu ʻae tohi tākai ʻe he tuʻi, pea mo e ngaahi lea ʻaia naʻe tohi ʻe Paluki mei he ngutu ʻo Selemaia ʻo pehē;
28 “Uzmi drugi svitak i upiši u nj sve one riječi što bijahu na prvom svitku koji je Jojakim, kralj judejski, spalio.
“Ke ke toe toʻo ʻae tohi tākai ʻe taha, pea tohi ki ai ʻae ngaahi lea kotoa pē, ʻaia naʻe tuʻu ʻi he ʻuluaki tohi tākai, ʻaia naʻe tutu ʻe Sihoiakimi ko e tuʻi ʻo Siuta.
29 A protiv Jojakima, kralja judejskoga, ovako reci: Ovako govori Jahve: Spalio si svitak govoreći: 'Zašto si u njemu napisao da će doći kralj babilonski koji će opustošiti zemlju ovu i istrijebiti i ljude i stoku?'
Pea te ke lea ʻo pehē kia Sihoiakimi ko e tuʻi ʻo Siuta, ‘ʻOku pehē ʻe Sihova; “Naʻa ke tutu ʻae tohi tākai ni, ʻo pehē, “Ko e hā naʻa ke tohi ai? ʻo pehē, ‘Ko e moʻoni ʻe haʻu ʻae tuʻi ʻo Papilone ʻo fakaʻauha ʻae fonua ni pea fakatangaʻi ʻae tangata pea mo e manu?’””
30 Zato ovako govori Jahve protiv Jojakima, kralja judejskoga: 'On neće imati potomka da sjedne na prijestolje Davidovo, a njegovo mrtvo tijelo bit će bačeno na pripeku danju i noćni mraz.
Ko ia ʻoku pehē ʻe Sihova kia Sihoiakimi ko e tuʻi ʻo Siuta; “ʻE ʻikai te ne maʻu ha taha ke nofo ʻi he nofoʻanga fakaʻeiʻeiki ʻo Tevita: pea ʻe lī atu hono ʻangaʻanga ki he pupuha ʻi he ʻaho, pea ki he momoko ʻi he pō.
31 Kaznit ću njega, i potomstvo njegovo, i sluge njegove zbog njihova bezakonja, i svalit ću na Jeruzalemce i na Judejce sve zlo kojim sam im prijetio, a nisu me slušali.”
Pea te u tautea ia mo hono hako mo ʻene kau tamaioʻeiki koeʻuhi ko ʻenau angahala; pea te u ʻomi kiate kinautolu, pea mo e kakai ʻo Selūsalema, pea mo e kau tangata ʻo Siuta, ʻae kovi kotoa pē ʻaia kuo u fakahā kiate kinautolu: ka naʻe ʻikai te nau fanongo.”
32 Tada Jeremija uze drugi svitak, dade ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, i on po kazivanju Jeremijinu upisa sve riječi knjige koju je Jojakim, kralj judejski, na žeravnici spalio. I k njima je dopisano još mnogo onakvih riječi.
Pea naʻe toki toʻo ʻe Selemaia ʻae tohi tākai ʻe taha, pea foaki ia kia Paluki ko e tangata tohi, ko e foha ʻo Nelia; ʻaia naʻe tohi mei he ngutu ʻo Selemaia, ʻae ngaahi lea kotoa pē ʻoe tohi ʻaia naʻe tutu ʻi he afi ʻe Sihoiakimi ko e tuʻi ʻo Siuta: pea naʻe fakalahi ʻaki ʻae ngaahi lea pehē kiate kinautolu.
