Izaija 32

1 Evo po pravdi kralj kraljuje, po pravici vladaju knezovi:

Ecce in iustitia regnabit rex, et principes in iudicio praeerunt.

2 svaki je kao zavjetrina, utočište od nevremena, kao u sušnoj zemlji potoci, kao sjena u žednoj pustari.

Et erit vir sicut qui absconditur a vento, et celat se a tempestate, sicut rivi aquarum in siti, et umbra petrae prominentis in terra deserta.

3 Oči vidovitih neće više biti slijepe, uši onih što čuju slušat će pozorno;

Non caligabunt oculi videntium, et aures audientium diligenter auscultabunt.

4 srce nerazumnih shvaćat će mudrost, mucavci će govorit' okretno i razgovijetno;

Et cor stultorum intelliget scientiam, et lingua balborum velociter loquetur et plane.

5 pokvarenjaka neće više zvati plemenitim, varalicu neće više držat' odličnikom.

Non vocabitur ultra is, qui insipiens est, princeps: neque fraudulentus appellabitur maior:

6 Jer, pokvarenjak govori ludosti i srce mu bezakonje snuje, da počini zlodjela, da o Jahvi oholo govori; da gladnoga ostavi prazna želuca, da žednome napitak uskrati.

stultus enim fatua loquetur, et cor eius faciet iniquitatem, ut perficiat simulationem, et loquatur ad Dominum fraudulenter, et vacuam faciat animam esurientis, et potum sitienti auferat.

7 U varalice pakosno je oružje; on spletke samo kuje, da lažima upropasti uboge, pa i kad nevoljnik pravo dokazuje.

Fraudulenti vasa pessima sunt: ipse enim cogitationes concinnavit ad perdendos mites in sermone mendacii, cum loqueretur pauper iudicium.

8 U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje.

Princeps vero ea, quae digna sunt principe, cogitabit, et ipse super duces stabit.

9 Ustajte, žene nehajne, slušajte moj glas; kćeri lakoumne, čujte mi besjedu.

Mulieres opulentae surgite, et audite vocem meam: filiae confidentes percipite auribus eloquium meum.

10 Za godinu i nekoliko dana drhtat ćete, lakoumnice, jer jematve neće biti, plodovi se neće brati.

Post dies enim, et annum vos conturbabimini confidentes: consummata est enim vindemia, collectio ultra non veniet.

11 Dršćite, nehajnice, strepite, lakoumnice, svucite se, obnažite, oko bedara kostrijet opašite!

Obstupescite opulentae, conturbamini confidentes: exuite vos, et confundimini, accingite lumbos vestros.

12 Bijte se u prsa zbog ljupkih polja, plodnih vinograda;

Super ubera plangite, super regione desiderabili, super vinea fertili.

13 zbog njiva naroda mojega što rađaju trnjem i dračem; zbog svih kuća veselih, grada razigranog.

Super humum populi mei spinae et vepres ascendent: quanto magis super omnes domos gaudii civitatis exultantis?

14 Jer, napuštena bit će palača, opustjet će bučni grad; Ofel i kula postat će brlog dovijeka - bit će radost divljim magarcima, paša stadima,

Domus enim dimissa est, multitudo urbis relicta est, tenebrae et palpatio factae sunt super speluncas usque in aeternum. Gaudium onagrorum pascua gregum,

15 dok se na nas ne izlije duh iz visina. Tad će pustinja postat' voćnjak, a voćnjak se u šumu pretvorit'.

donec effundatur super nos spiritus de excelso: et erit desertum in charmel, et charmel in saltum reputabitur.

16 U pustinji će se nastaniti pravo, i pravda će prebivati u voćnjaku.

Et habitabit in solitudine iudicium, et iustitia in charmel sedebit.

17 Mir će biti djelo pravde, a plod pravednosti - trajan pokoj i uzdanje.

Et erit opus iustitiae pax, et cultus iustitiae silentium, et securitas usque in sempiternum.

18 Narod će moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbrižnim počivalištima.

Et sedebit populus meus in pulchritudine pacis, et in tabernaculis fiduciae, et in requie opulenta.

19 A šuma će biti oborena, grad će biti snižen.

Grando autem in descensione saltus, et humilitate humiliabitur civitas.

20 Blago vama: sijat ćete kraj svih voda, puštajući vola i magarca da slobodno idu!

Beati, qui seminatis super omnes aquas, immittentes pedem bovis et asini.