Izaija 3

1 Gle, Gospod, Jahve nad Vojskama, oduzima Jeruzalemu i Judeji svaku potporu, pomoć u kruhu i pomoć u vodi,

Jer gle, Gospod, Gospod nad vojskama uzeæe Jerusalimu i Judi potporu i pomoæ, svaku potporu u hljebu i svaku potporu u vodi,

2 junaka i ratnika, suca i proroka, vrača i starješinu, pedesetnika i odličnika,

Junaka i vojnika, sudiju i proroka, i mudarca i starca,

3 savjetnika i mudra gatara i onoga što se bavi čaranjem.

Pedesetnika i ugledna èovjeka, i savjetnika i vješta umjetnika i èovjeka rjeèita.

4 “A za glavare postavljam im djecu, dajem deranima da njima vladaju.”

I daæu im knezove mladiæe, i djeca æe im biti gospodari.

5 Ljudi se glože jedan s drugim i svaki s bližnjim svojim; dijete nasrće na starca, prostak na odličnika

I èiniæe silu u narodu jedan drugome i svaki bližnjemu svojemu; dijete æe ustajati na starca i nepošten èovjek na poštena.

6 te svatko brata hvata u očinskoj kući: “Ti imaš plašt, budi nam glavarom, uzmi u ruke ovo rasulo!”

I èovjek æe uhvatiti brata svojega iz kuæe oca svojega govoreæi: imaš haljinu, budi nam knez, ovaj rasap neka je pod tvojom rukom.

7 A on će se, u dan onaj, braniti: “Neću da budem vidar, nema u mene ni kruha ni plašta: ne stavljajte me narodu za glavara.”

A on æe se zakleti u onaj dan govoreæi: neæu biti ljekar, niti imam kod kuæe hljeba ni haljine, ne postavljajte me knezom narodu.

8 Jeruzalem se ruši i pada Judeja, jer im se jezik i djela Jahvi protive te prkose pogledu Slave njegove.

Jer se obori Jerusalim i Juda pade, jer se jezik njihov i djela njihova protive Gospodu da draže oèi slave njegove.

9 Lice njihovo protiv njih svjedoči, razmeću se grijehom poput Sodome i ne kriju ga, jao njima, sami sebi propast spremaju.

Što se vidi na licu njihovu svjedoèi na njih, razglašuju grijeh svoj kao Sodom, ne taje; teško duši njihovoj! jer sami sebi èine zlo.

10 Kažite: “Blago pravedniku, hranit će se plodom djela svojih!

Recite pravedniku da æe mu dobro biti, jer æe jesti plod od djela svojih.

11 Jao opakome, zlo će mu biti, na nj će pasti djela ruku njegovih.”

Teško bezbožniku! zlo æe mu biti, jer æe mu se naplatiti ruke njegove.

12 Deran tlači narod moj i žene njime vladaju. O narode moj, vladaoci te tvoji zavode i raskapaju put kojim hodiš.

Narodu mojemu èine silu djeca, i žene su im gospodari. Narode moj! koji te vode, zavode te, i kvare put hoda tvojega.

13 Ustade Jahve da se popravda s narodom svojim,

Ustaje Gospod na parbu, stoji da sudi narodima.

14 Jahve dolazi na sud sa starješinama i glavarima svog naroda: “Vinograd ste moj opustošili, u vašim je kućama što oteste siromahu.

Gospod æe doæi na sud sa starješinama naroda svojega i s knezovima njegovijem, jer vi potrste vinograd, grabež od siromaha u vašim je kuæama.

15 S kojim pravom narod moj tlačite i gazite lice siromaha?” - riječ je Jahve, Gospoda nad Vojskama.

Zašto gazite narod moj i lice siromasima satirete? govori Gospod, Gospod nad vojskama.

16 I reče Jahve: “Što se to ohole kćeri sionske te ispružena vrata hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi zveckaju?

Još govori Gospod: što se poniješe kæeri Sionske i idu opružena vrata i namigujuæi oèima, sitno koraèaju i zvekeæu nogama,

17 Oćelavit će Gospod tjeme kćeri sionskih, obnažit će Jahve golotinju njihovu.”

Zato æe Gospod uèiniti da oæelavi tjeme kæerima Sionskim, i otkriæe Gospod golotinju njihovu.

18 U onaj će dan Gospod strgnuti sve čime se ona ponosi: ukosnice i mjesečiće,

Tada æe Gospod skinuti nakit s obuæe i vezove i mjeseèiæe,

19 naušnice, narukvice i koprene,

Nizove i lanèiæe i trepetljike,

20 poveze, lančiće, pojaseve, bočice s miomirisima i privjese,

Ukosnike i podveze i pojase i stakalca mirisna i oboce,

21 prstenje i nosne prstenove,

Prstene i poèeonike,

22 skupocjene haljine i plašteve, prijevjese i torbice,

Sveèane haljine i ogrtaèe i prijevjese i toboce,

23 zrcala i košuljice, povezače i rupce.

I ogledala i košuljice i oglavlja i pokrivala.

24 Mjesto miomirisa, smrad; mjesto pojasa, konopac; mjesto kovrča, tjeme obrijano; mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote, žig.

I mjesto mirisa biæe smrad, i mjesto pojasa raspojasina, mjesto pletenica æela, mjesto širokih skuta pripasana vreæa, i mjesto ljepote ogorjelina.

25 Muževi tvoji od mača će pasti, junaci tvoji u kreševu.

Tvoji æe ljudi pasti od maèa i junaci tvoji u ratu.

26 Vrata će tvoja kukat' i tugovati, na zemlji ćeš sjedit' napuštena.

I tužiæe i plakaæe vrata njegova, a on æe pust ležati na zemlji.