< Postanak 6 >

1 Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile,
Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi he fakaʻaʻau ke tokolahi ʻae kakai ʻi he funga ʻo māmani, naʻe fanauʻi ʻae ngaahi ʻofefine kiate kinautolu,
2 opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli.
Pea mamata ʻe he ngaahi foha ʻoe ʻOtua ki he ngaahi ʻofefine ʻoe tangata ʻoku nau hoihoifua; pea naʻa nau fili mei ai ʻae ngaahi uaifi ʻo maʻu kiate kinautolu.
3 Onda Jahve reče: “Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.”
Pea naʻe folofola ʻa Sihova, “E ʻikai ʻahiʻahi maʻuaipē ʻa hoku Laumālie mo e tangata, he ko e kakano foki ia: ka ʻe hoko hono ngaahi ʻaho ki he taʻu ʻe teau ma uofulu.”
4 U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.
‌ʻI he ngaahi ʻaho ko ia naʻe ai ʻae kakai lalahi ʻi māmani; pea hili ia foki, ʻi he ʻalu ʻae ngaahi foha ʻoe ʻOtua ki he ngaahi ʻofefine ʻoe tangata, pea nau fānau kiate kinautolu, naʻe mālohi lahi ʻae kau tangata ko ia, ʻae kau tangata ongoongo ʻoe muʻaki kuonga.
5 Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća.
Pea naʻe ʻafio ʻe he ʻOtua kuo lahi ʻae angahala ʻae tangata ʻi māmani, pea kuo kovi maʻuaipē ʻae filioʻi kotoa pē ʻoe ngaahi mahalo ʻa hono loto.
6 Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji.
Pea naʻe fakatomala ʻa Sihova koeʻuhi kuo ne ngaohi ʻae tangata ʻi māmani, pea naʻe mamahi ai ʻa hono finangalo.
7 Reče Jahve: “Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio.”
Pea naʻe folofola ʻa Sihova, “Te u fakaʻauha mei he funga ʻo māmani ʻae tangata ʻaia kuo u ngaohi; ko e tangata, mo e manu, mo e meʻa totolo, mo e fanga manu ʻoe ʻatā; he ʻoku ou fakatomala ʻi heʻeku ngaohi ʻakinautolu.”
8 Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.
Ka naʻe ʻofeina ʻa Noa ʻi he ʻao ʻo Sihova.
9 Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio.
Ko eni ʻae tala hohoko kia Noa ko e tangata angatonu mo haohaoa ʻa Noa ʻi hono toʻutangata, pea naʻe ʻaʻeva ʻa Noa mo e ʻOtua.
10 Tri su se sina rodila Noi: Šem, Ham i Jafet.
Pea naʻe fakatupu ʻe Noa ʻae foha ʻe toko tolu, ko Semi, mo Hami, mo Sefeti.
11 U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila.
Naʻe fakalielia foki ʻa māmani ʻi he ʻao ʻoe ʻOtua, pea naʻe fonu ʻa māmani ʻi he fakamālohi.
12 I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tÓa svako se biće na zemlji izopačilo -
Pea naʻe ʻafioʻi ʻe he ʻOtua ki māmani, pea vakai kuo kovi ia; he naʻe fakalieliaʻi ʻe he kakano kotoa pē hono hala ʻi māmani.
13 reče Bog Noi: “Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom.
Pea naʻe folofola ʻe he ʻOtua kia Noa, “Kuo hoko ki hoku ʻao ʻae ngataʻanga ʻoe kakano kotoa pē; he kuo fonu ʻa māmani ʻi he fakamālohi ʻiate kinautolu; pea vakai, te u fakaʻauha ʻakinautolu mei he māmani.
14 Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i izvana paklinom.
Ngaohi kiate koe hā vaka mei he ʻakau ko e kofa; te ke ngaohi ʻae ngaahi ʻana ʻi he vaka, pea te ke vali ʻaki ia ʻae pulu ʻi loto mo tuʻa.
15 A pravit ćeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu.
Pea ko eni ʻae anga ʻo hono ngaohi, Ko hono lōloa ʻoe vaka ko e hanga ʻe onongeau, ko hono māukupu ko e hanga ʻe teau pea ko hono māʻolunga ko e hanga ʻe onongofulu.
16 Na korablji načini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat.
Te ke ngaohi ha kātupa ʻi he vaka pea te ke fakaʻosi ia ʻi he hanga ʻe ua ki ʻolunga; pea te ke ʻai ʻae matapā ʻoe vaka ʻi hono kaokao; pea te ke ngaohi ʻae fata ʻi lalo, mo hono ua, mo hono tolu, [ki ʻolunga].
17 Ja ću, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti.
Pea vakai, ko au, ʻio, ko au, ʻoku ou ʻomi ʻae lōmaki ʻoe ngaahi vai ki māmani, ke fakaʻauha ʻae kakano kotoa pē mei he lalo langi, ʻaia ʻoku ʻi ai ʻae mānava ʻoe moʻui; pea ʻe mate ʻae meʻa kotoa pē ʻoku ʻi māmani.
18 A s tobom ću učiniti Savez; ti ćeš ući u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova.
Ka te u fokotuʻumaʻu mo koe ʻeku fuakava; pea te ke haʻu ki he vaka, ʻa koe, mo ho ngaahi foha, mo ho uaifi, mo e ngaahi uaifi ʻo ho ngaahi foha mo koe.
19 A od svega što je živo - od svih bića - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko.
Pea te ke ʻomi ki he vaka ʻo tautau toko ua mei he meʻa moʻui kotoa pē ʻoe kakano kotoa pē, ke fakamoʻui ʻakinautolu mo koe; ko e fefine mo e tangata.
20 Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uđe k tebi da preživi.
Ko e fanga manupuna ʻi honau faʻahinga, mo e fanga manu ʻi honau faʻahinga, mo e ngaahi meʻa totolo kotoa pē ʻoe fonua ʻi hono faʻahinga, ʻe haʻu kiate koe ʻae toko ua ʻi he faʻahinga kotoa pē, ke fakamoʻui.
21 Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj da bude hrane tebi i njima.”
Pea ke toʻo kiate koe ʻi he meʻakai kotoa pē ʻoku kai, pea te ke tānaki ia kiate koe; pea ko e meʻakai ia kiate koe, pea mo kinautolu.”
22 Noa učini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio.
Naʻe fai pehē ʻe Noa; ʻo hangē ko ia kotoa pē naʻe fekau kiate ia ʻe he ʻOtua, ko ia naʻa ne fai.

< Postanak 6 >

The World is Destroyed by Water
The World is Destroyed by Water