< Postanak 42 >

1 Kad je Jakov čuo da u Egiptu ima žita, reče svojim sinovima: “Što tu zurite jedan u drugoga?
Pea kuo mamata ʻe Sēkope ʻoku ai ʻae koane ʻi ʻIsipite, pea pehē ʻe Sēkope ki hono ngaahi foha, “Ko e hā ʻoku mou fesiofaki ai?
2 Čujem da ima žita u Egiptu. Otiđite dolje te nam ga odande nabavite da ostanemo na životu i ne pomremo.”
Pea pehē ʻe ia, Vakai, kuo u fanongo ʻoku ai ʻae koane ʻi ʻIsipite: mou ʻalu ki ai, pea mou fakatau maʻatautolu mei ai; koeʻuhi ke tau moʻui, kae ʻikai mate.”
3 Tako desetero Josipove braće siđe da nabavi žita iz Egipta.
Pea naʻe ʻalu ki ʻIsipite ke fakatau koane, ʻae ngaahi taʻokete ʻe toko hongofulu ʻo Siosefa.
4 Benjamina, Josipova pravog brata, Jakov ne posla s ostalima. “Da ga ne bi zadesila kakva nesreća”, govorio je.
Ka ko Penisimani ko e tehina ʻo Siosefa, naʻe ʻikai tuku ia ʻe Sēkope ke ʻalu mo hono ngaahi taʻokete; he naʻa ne pehē; Telia naʻa tō ha kovi kiate ia.
5 Među onima koji su išli nabavljati žito, jer u zemlji kanaanskoj vladaše glad, bijahu i sinovi Izraelovi.
Pea haʻu ʻae ngaahi foha ʻo ʻIsileli ke fakatau ʻae koane mo kinautolu naʻe haʻu; he naʻe lahi ʻae honge ʻi he fonua ko Kēnani.
6 Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio žito svemu svijetu. Dođu tako i Josipova braća i poklone mu se licem do zemlje.
Pea naʻe pule pe ʻa Siosefa ʻi he fonua, pea ko ia pe naʻe fakatau ki he kakai kotoa pē ʻoe fonua; pea haʻu ʻae ngaahi taʻokete ʻo Siosefa, ʻo nau tulolo mo honau mata ki he kelekele, ʻi hono ʻao.
7 Josip prepozna braću čim ih ugleda, ali se prema njima vladao kao stranac i oštro im govorio. Zapita ih: “Odakle dolazite?” Odgovore: “Iz zemlje kanaanske došli smo da kupimo hrane.”
Pea mamata ʻa Siosefa ki hono ngaahi taʻokete, ʻo ne ʻilo ʻakinautolu, ka naʻe mata kehe ia kiate kinautolu, ʻo ne lea mālohi kiate kinautolu: pea ne pehē kiate kinautolu, “ʻOku mou haʻu mei fē?” Pea nau talaange, “Mei he fonua ko Kēnani, ke fakatau meʻakai.”
8 Iako je Josip prepoznao svoju braću, oni njega nisu prepoznali.
Pea naʻe ʻilo ʻe Siosefa hono ngaahi taʻokete, ka naʻe ʻikai te nau ʻilo ia.
9 Josip se sjeti snova što ih je o njima sanjao. I reče im: “Vi ste uhode! Došli ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje.”
Pea naʻe manatu ʻe Siosefa ki he ngaahi misi naʻa ne misi ʻaki kiate kinautolu, pea pehē ʻe ia kiate kinautolu, “Ko e kau mataki ʻakinautolu; kuo mou haʻu ke mamata ki he telefua ʻoe fonua.”
10 Oni mu odgovore: “Ne, gospodaru! Tvoje su sluge došle da nabave hrane.
Pea nau talaange kiate ia, “ʻEiki ʻoku ʻikai, ka kuo haʻu ʻa hoʻo kau tamaioʻeiki ke fakatau meʻakai.
11 Svi smo sinovi jednog oca; pošteni smo ljudi; sluge tvoje nikad nisu bile uhode.”
Ko e ngaahi foha ʻoe tangata pe taha ʻakimautolu kotoa pē: ko e kau tangata moʻoni ʻakimautolu, ʻoku ʻikai ko e kakai mataki ʻa hoʻo kau tamaioʻeiki.”
12 On će im opet: “Ne, nego ste došli da izvidite slaba mjesta ove zemlje.”
Pea pehē ʻe ia kiate kinautolu, “ʻIkai, ka kuo mou haʻu ke mamata ki he telefua ʻoe fonua.”
13 Nato oni uzvrate: “Nas, tvojih slugu, bijaše dvanaestero braće - sinovi jednog oca, u zemlji kanaanskoj; najmlađi je sad s ocem, a jednoga više nema.”
Pea naʻa nau pehē, “Ko hoʻo kau tamaioʻeiki, ko e kāinga ʻe toko hongofulu ma toko ua, ko e ngaahi foha ʻoe tangata pe taha ʻi he fonua ko Kēnani; pea vakai, ko e kimui, ʻoku ʻi he ʻemau tamai he ʻaho ni, pea ko e tokotaha kuo ʻikai.”
14 No Josip im dobaci: “Onako kako sam vam već rekao: vi ste uhode!
Pea pehē ʻe Siosefa kiate kinautolu, “Ko ia ia naʻaku lea ai kiate kimoutolu, ʻo pehē, ko e kau mataki ʻakinautolu.
15 Ovako ću vas iskušati: odavde, tako mi faraona, nećete izići ako vaš najmlađi brat ne dođe ovamo!
E ʻahiʻahi kiate kimoutolu ʻaki ʻae meʻa ni; hangē ʻoku moʻui ʻa Felo, ʻe ʻikai te mou ʻalu ʻi heni, ʻo kapau ʻe ʻikai haʻu ki heni homou tehina.
16 Pošaljite jednoga između sebe da vam dovede brata, a vi ostali u zatvor! Tako ću iskušati vaše riječi i vidjeti je li u vas istina ili nije. Inače, tako mi faraona, vi ste uhode!”
Fekau homou tokotaha ke ne ʻalu ʻo ʻomi homou tehina, pea ʻe nofo pōpula ʻakinautolu, koeʻuhi ke fakamoʻoni ki hoʻomou ngaahi lea, pe ʻoku ai ha moʻoni ʻiate kimoutolu; ka ka ʻikai, hangē ʻoku moʻui ʻa Felo, ko e kau mataki ʻakinautolu.”
17 Potom ih baci u zatvor na tri dana.
Pea naʻa ne tuku fakataha ʻakinautolu ki he fale fakapōpula, ʻi he ʻaho ʻe tolu.
18 Treći im dan reče Josip: “Izvršite to, i ostat ćete na životu, jer sam ja čovjek bogobojazan.
Pea pehē ʻe Siosefa kiate kinautolu ʻi hono ʻaho tolu, “Mou fai eni, pea mou moʻui he ʻoku ou manavahē ki he ʻOtua;
19 Ako ste pošteni, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a vi ostali idite i nosite žito svojim izgladnjelim domovima.
Kapau ko e kau tangata angatonu ʻakinautolu, tuku ke haʻi homou tokotaha ʻi he fale ʻo homou pōpula: ka mou ʻalu ʻo fetuku ʻae koane telia ʻae honge ʻi homou ngaahi fale.
20 Poslije toga dovedite mi svoga najmlađeg brata, tako da se obistine vaše riječi te da ne izginete.” Oni pristanu.
Ka mou ʻomi homou tehina kiate au; ko ia ʻe fakamoʻoni ai hoʻomou ngaahi lea, pea ʻe ʻikai te mou mate. Pea naʻa nau fai ia.”
21 Zatim je jedan drugom govorio: “Jao nama! Stiže nas kazna zbog našega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali ga nismo uslišali. Stoga nas je ova nevolja snašla.”
Pea naʻa nau fealēleaʻaki ʻo pehē, “Ko e moʻoni, ʻoku tau kovi ko e meʻa ʻi hotau tehina, ko e meʻa ʻi heʻetau mamata ki he feinga ʻa hono laumālie, ʻi heʻene fakakole kiate kitautolu, ka naʻe ʻikai te tau fie tokanga kiate ia; ko ia kuo tō ai ʻae mamahi ni kiate kitautolu.”
22 Ruben im odvrati: “Zar vam nisam govorio: Ne ogrešujte se o mladića! Ali vi niste slušali. Sad se traži račun za njegovu krv.”
Pea lea ʻa Lupeni kiate kinautolu, ʻo pehē, “ʻIkai ne u lea kiate kimoutolu, ʻo pehē, ʻoua naʻa mou fai hala ki he tamasiʻi, ka naʻe ʻikai te mou tokanga? Ko ia, vakai, ʻoku ʻeke foki ʻae totongi ʻo hono toto.”
23 Nisu znali da ih Josip razumije, jer su se s njim razgovarali preko tumača.
Pea naʻe ʻikai te nau ʻilo ʻoku ʻilo ʻe Siosefa ʻenau lea; he naʻe lea ia kiate kinautolu ʻaki ʻae tangata hiki lea.
24 On se od njih udalji te zaplaka. Opet se vrati i razgovaraše s njima. Onda izdvoji Šimuna između njih i naredi da bude svezan na njihove oči.
Pea naʻe foki atu ia ʻiate kinautolu ʻo tangi; pea toe haʻu ia kiate kinautolu, ke nau alea, pea naʻa ne toʻo ʻa Simione ʻiate kinautolu, ʻo haʻi ia ʻi honau ʻao.
25 Potom Josip zapovjedi da im vreće napune žitom; da svakome njegov novac metnu u vreću i da im daju poputninu. Tako im učine.
Pea naʻe fekau ʻa Siosefa ke fakafonu ʻenau ngaahi tangai ʻi he koane, pea ke toe ai ki he tangai ʻae tangata taki taha, ʻene paʻanga, pea ke tuku kiate kinautolu ʻae ʻoho ke kai ʻi he hala; pea naʻe fai pehē ia kiate kinautolu.
26 Tada oni natovare žito na svoje magarce i krenu odande.
Pea naʻa nau fakaheka ʻae koane ki heʻenau fanga asi, pea nau ʻalu.
27 Kad na prenoćištu jedan od njih otvori svoju vreću da nahrani magarca, opazi svoj novac ozgo u vreći.
Pea ʻi he toʻo ʻe honau tokotaha ʻene tangai ke ʻatu ʻae meʻakai ki heʻene ʻasi ʻi he fale talifononga, naʻe ʻilo ʻe ia ʻene ngaahi paʻanga; he vakai naʻe ʻi he ngutu ʻoe tangai ia.
28 “Moj je novac vraćen!” - povika braći. - “Evo ga u mojoj vreći!” Zadrhta srce u njima. Zgledaše se, uplašeni, i rekoše: “Što nam ovo Bog uradi!”
Pea pehē ʻe ia ki hono ngaahi tokoua, “Kuo toe ʻomi ʻeku ngaahi paʻanga; he vakai, ʻoku ʻi he ngutu ʻo ʻeku tangai;” pea naʻe vaivai ai honau loto, pea nau manavahē, ʻo fepehēʻaki, “Ko e hā eni kuo fai ʻe he ʻOtua kiate kitautolu?”
29 Došavši k svome ocu Jakovu u zemlju kanaansku, kazaše mu sve što ih je snašlo.
Pea naʻa nau haʻu kia Sēkope ko e nau tamai ki he fonua ko Kēnani, ʻo nau fakahā kiate ia ʻae meʻa kotoa pē naʻe hoko kiate kinautolu; ʻo pehē,
30 “Čovjek koji je gospodar one zemlje”, rekoše, “oštro nam je govorio i optužio nas kao uhode.
“Ko e tangata ʻoku ʻeiki ʻi he fonua, naʻe lea mālohi kiate kimautolu, ʻo pehē, Ko e kau mataki ʻakinautolu ki he fonua.
31 Pošteni smo ljudi, kazasmo mu, i nikad nismo bili uhode.
Pea mau tala kiate ia, ko e kau tangata moʻoni ʻakimautolu; ʻoku ʻikai ko e kau mataki ʻakimautolu.
32 Bilo nas je dvanaestero braće, sinovi istog oca, ali jednoga više nema, dok se najmlađi sad nalazi s našim ocem u zemlji kanaanskoj.
Ko e kāinga ʻe toko hongofulu ma toko ua ʻakimautolu, ko e ngaahi foha ʻoe mau tamai, ko e tokotaha ʻoku ʻikai, pea ko e kimui ʻoku ʻi he ʻemau tamai he ʻaho ni, ʻi he fonua ko Kēnani.”
33 Ali čovjek koji je gospodar one zemlje reče nam: 'Ovim ću doznati da ste pošteni ljudi: ostavite jednoga brata kod mene, a vi ostali uzmite što vam treba za izgladnjele domove, pa idite.
Pea ko e tangata, ko e ʻeiki ʻoe fonua, naʻe pehē kiate kimautolu, “Te u ʻilo ʻi he meʻa ni, pe ko e kau tangata moʻoni ʻakinautolu; tuku mai homou tokoua ʻe tokotaha kiate au, pea mou ʻave ʻae meʻakai ki he honge ʻo homau ngaahi fale, pea mou ʻalu;
34 Onda mi dovedite svoga najmlađeg brata, tako da znam da niste uhode, nego pošteni ljudi. Poslije toga vratit ću vam vašeg brata, i vi ćete se moći slobodno kretati u ovoj zemlji.'”
Pea mou ʻomi ki heni, homou tehina: ko ia te u ʻilo ai, ʻoku ʻikai ko e kau mataki ʻakinautolu, ka ko e kau tangata moʻoni: pea te u toe tuku ai kiate kimoutolu homou tokoua, pea te mou fakatau ʻi he fonua ni.”
35 Kako su praznili svoje vreće, svaki nađe u vreći svoju kesu. Opazivši to, zapadoše u strah - i oni i njihov otac.
Pea ʻi heʻenau lingi ʻenau ngaahi tangai, pea nau vakai, naʻe ʻilo taki taha ʻae tangata ʻene kato paʻanga ʻi he ngutu ʻo ʻene tangai: pea kuo mamata ʻakinautolu mo e nau tamai ki he ngaahi kato paʻanga, naʻa nau manavahē.
36 “Mene vi ostavljate bez djece!” - reče im njihov otac. - “Josipa je nestalo, Šimuna nema, a sad biste odveli i Benjamina. Sve se to na me svaljuje!”
Pea pehē ʻe Sēkope ko e nau tamai kiate kinautolu, “Kuo mou fakamasiva au ʻi heʻeku fānau; kuo ʻikai ʻa Siosefa, pea kuo ʻikai mo Simione, pea te mou toe ʻave mo Penisimani; ʻoku kovi ʻae ngaahi meʻa ni kotoa pē kiate au.”
37 Onda Ruben reče svome ocu: “Ubij moja dva sina ako ti ga ja natrag ne dovedem! Predaj ga u moje ruke, i ja ću ti ga vratiti!”
Pea lea ʻa Lupeni ki heʻene tamai, ʻo pehē, “Tāmateʻi hoku foha ʻe toko ua, ʻo kapau ʻe ʻikai te u toe ʻomi ia kiate koe; tuku mai ia ki hoku nima, pea te u toe ʻomi ia kiate koe.”
38 “Moj sin neće s vama!” - uzvrati on. - “Njegov je pravi brat već mrtav, a on je ostao sam. Ako bi ga na putu na koji ćete poći snašla nesreća, u tuzi biste otpravili moju sijedu glavu dolje u Šeol.” (Sheol h7585)
Pea pehē ʻe ia, “E ʻikai ʻalu hifo hoku foha mo kimoutolu, he kuo mate hono tokoua, pea ʻoku toe tokotaha pe ia; pea kapau ʻe hoko ha kovi kiate ia ʻi he hala ʻoku mou ʻalu ai, te mou ʻomi hoku ʻuluhinā ki he faʻitoka ʻi he mamahi.” (Sheol h7585)

< Postanak 42 >