Propovjednik 7
1 Bolji je dobar glas nego skupocjeno ulje, i smrtni dan nego dan rođenja.
Melius est nomen bonum, quam unguenta pretiosa: et dies mortis die nativitatis.
2 Bolje je ići u kuću gdje je žalost nego u kuću gdje je gozba, jer ondje je kraj svakoga čovjeka, i tko je živ, nek' primi k srcu!
Melius est ire ad domum luctus, quam ad domum convivii: in illa enim finis cunctorum admonetur hominum, et vivens cogitat quid futurum sit.
3 Bolji je jad nego smijeh, jer pod žalosnim licem srce je radosno.
Melior est ira risu: quia per tristitiam vultus, corrigitur animus delinquentis.
4 Srce je mudrih ljudi u kući žalosti, a srce bezumnih u kući veselja.
Cor sapientium ubi tristitia est, et cor stultorum ubi lætitia.
5 Bolje je poslušati ukor mudra čovjeka negoli slušati hvalospjev luđaka.
Melius est a sapiente corripi, quam stultorum adulatione decipi.
6 Jer kao prasak trnja ispod kotla, takav je smijeh luđaka, i to je ispraznost.
Quia sicut sonitus spinarum ardentium sub olla, sic risus stulti: sed et hoc vanitas.
7 Jer smijeh od mudraca čini luđaka i veselje kvari srce.
Calumnia conturbat sapientem, et perdet robur cordis illius.
8 Bolji je svršetak stvari nego njezin početak i bolja je strpljivost od oholosti.
Melior est finis orationis, quam principium. Melior est patiens arrogante.
9 Ne nagli u srdžbu, jer srdžba počiva u srcu luđaka.
Ne sis velox ad irascendum: quia ira in sinu stulti requiescit.
10 Ne pitaj zašto su negdašnja vremena bila bolja od ovih, jer to nije mudro pitanje.
Ne dicas: Quid putas causæ est quod priora tempora meliora fuere quam nunc sunt? Stulta enim est huiuscemodi interrogatio.
11 Mudrost je dragocjena baština i probitak onima na koje sunce sja.
Utilior est sapientia cum divitiis, et magis prodest videntibus solem.
12 Jer kao što je novac zaštita, tako je i mudrost; a prednost je mudrosti u tome što izbavlja onoga tko je ima.
Sicut enim protegit sapientia, sic protegit pecunia. Hoc autem plus habet eruditio et sapientia, quod vitam tribuunt possessori suo.
13 Pogledaj djela Božja; tko može ispraviti što je on iskrivio?
Considera opera Dei, quod nemo possit corrigere quem ille despexerit.
14 U sretan dan uživaj sreću, a u zao dan razmišljaj: Bog je stvorio jedno kao i drugo - da čovjek ne otkrije ništa od svoje budućnosti.
In die bona fruere bonis, et malam diem præcave. Sicut enim hanc, sic et illam fecit Deus, ut non inveniat homo contra eum iustas querimonias.
15 Svašta vidjeh u svojemu ništavnom životu: pravednik propada unatoč svojoj pravednosti, a bezbožnik i dalje živi unatoč svojoj bezbožnosti.
Hæc quoque vidi in diebus vanitatis meæ: Iustus perit in iustitia sua, et impius multo vivit tempore in malitia sua.
16 Ne budi prepravedan i ne budi premudar; zašto da se uništavaš?
Noli esse iustus multum: neque plus sapias quam necesse est, ne obstupescas.
17 Ne budi preopak i ne budi lud; zašto bi umro prije vremena?
Ne impie agas multum: et noli esse stultus, ne moriaris in tempore non tuo.
18 Dobro je da držiš jedno, ali ni drugo ne puštaj iz ruke, jer tko se boji Boga, izbavlja se od svega.
Bonum est te sustentare iustum, sed et ab illo ne subtrahas manum tuam: quia qui timet Deum, nihil negligit.
19 Mudrost mudraca veću moć daje gradu nego deset mogućnika.
Sapientia confortavit sapientem super decem principes civitatis.
20 Na zemlji nema pravednika koji, čineći dobro, ne bi nikad sagriješio.
Non est enim homo iustus in terra, qui faciat bonum, et non peccet.
21 I još jedno: nemoj se obazirati na govorkanje; čut ćeš možda da te sluga tvoj proklinjao;
Sed et cunctis sermonibus, qui dicuntur, ne accomodes cor tuum: ne forte audias servum tuum maledicentem tibi.
22 a zna tvoje srce kako si i ti često druge proklinjao.
Scit enim conscientia tua, quia et tu crebro maledixisti aliis.
23 Sve sam to mudrošću iskušao. Mislio sam da sam mudar, ali mi je mudrost bila nedokučiva.
Cuncta tentavi in sapientia. Dixi: Sapiens efficiar: et ipsa longius recessit a me
24 Ono što jest, daleko je i duboko, tako duboko - tko da i pronađe?
multo magis quam erat: et alta profunditas, quis inveniet eam?
25 I još jednom pokušah istražiti i shvatiti mudrost i smisao, da spoznam opačinu kao ludost, a ludost kao bezumlje.
Lustravi universa animo meo, ut scirem, et considerarem, et quærerem sapientiam, et rationem: et ut cognoscerem impietatem stulti, et errorem imprudentium:
26 Otkrih da ima nešto gorče od smrti - žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmiče joj, a grešnik je njezin sužanj.
et inveni amariorem morte mulierem, quæ laqueus venatorum est, et sagena cor eius, vincula sunt manus illius. Qui placet Deo, effugiet illam: qui autem peccator est, capietur ab illa.
27 Eto, to sam sve u svemu otkrio, veli Propovjednik.
Ecce hoc inveni, dixit Ecclesiastes, unum et alterum, ut invenirem rationem,
28 I još sam tražio, ali bez uspjeha. Nađoh čovjeka - jednog od tisuću, a žene ne nađoh među svima nijedne.
quam adhuc quærit anima mea, et non inveni. Virum de mille unum reperi, mulierem ex omnibus non inveni.
29 Otkrih ovo: Bog stvori čovjeka jednostavnim, a on snuje nebrojene spletke.
Solummodo hoc inveni, quod fecerit Deus hominem rectum, et ipse se infinitis miscuerit quæstionibus. Quis talis ut sapiens est? Et quis cognovit solutionem verbi?
