Propovjednik 10
1 Uginula muha usmrdi mirisno ulje, a i malo ludosti jače je od mudrosti i časti.
Od mrtvijeh muha usmrdi se i pokvari ulje apotekarsko, tako od malo ludosti cijena mudrosti i slavi.
2 Mudrac kroči pravim putem, a luđak krivim.
Srce je mudromu s desne strane, a ludomu je s lijeve strane.
3 Dovoljno je da luđak pođe putem: kako razbora nema, svakomu pokazuje da je lud.
Bezumnik i kad ide putem, bez razuma je i kazuje svjema da je bezuman.
4 Ako se na te digne vladaočev gnjev, ne ostavljaj svoga mjesta, jer blagost sprečava velike grijehe.
Ako se podigne na te gnjev onoga koji vlada, ne ostavljaj mjesta svojega, jer blagost uklanja velike grijehe.
5 Ima zlo što ga vidjeh pod suncem kao prestupak koji dolazi od vladaoca:
Ima zlo koje vidjeh pod suncem, kao pogrješka koja dolazi od vladaoca:
6 ludost se podiže na najviša mjesta, a veliki zauzimaju niske položaje.
Ludost se posaðuje na najviše mjesto, i bogati sjede na niskom mjestu.
7 Vidjeh sluge na konjima, a knezove gdje idu pješice kao sluge.
Vidjeh sluge na konjma, a knezovi idu pješice kao sluge.
8 Tko jamu kopa, u nju pada; i tko ruši zid, ujeda ga zmija.
Ko jamu kopa, u nju æe pasti, i ko razvaljuje ogradu, uješæe ga zmija.
9 Tko lomi kamenje, ono ga ranjava; tko cijepa drva, može nastradati.
Ko odmièe kamenje, udariæe se o njih; ko cijepa drva, nije miran od njih.
10 Kad zatupi željezo i oštrica mu nije nabrušena, tada treba više snage; a nagrada mudrosti je uspjeh.
Kad se zatupi gvožðe i oštrice mu se ne naoštri, tada treba više snage; ali mudrost može bolje opraviti.
11 Ako zmija ujede prije čaranja, ništa onda opčaratelj ne koristi.
Ako ujede zmija prije bajanja, ništa neæe pomoæi bajaè.
12 Pune su miline riječi iz usta mudraca, a bezumnika upropašćuju njegove usne.
Rijeèi iz usta mudroga ljupke su, a bezumnoga proždiru usne njegove.
13 On počinje svoje besjede ludošću i svršava ih potpunim bezumljem.
Poèetak je rijeèima usta njegovijeh ludost, a svršetak govoru njegovu zlo bezumlje.
14 Luđak previše govori: čovjek ne poznaje budućnost, i tko mu može kazati što će poslije njega biti?
Jer ludi mnogo govori, a èovjek ne zna što æe biti; i ko æe mu kazati što æe poslije njega biti?
15 Luđake mori njihov trud; tko ne zna puta, ne može u grad.
Lude mori trud njihov, jer ne znaju ni u grad otiæi.
16 Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj premlad i knezovi se već ujutro goste.
Teško tebi, zemljo, kad ti je car dijete i knezovi tvoji rano jedu!
17 Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit i knezovi ti u svoje vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju.
Blago tebi, zemljo, kad ti je car plemenit i knezovi tvoji jedu na vrijeme da se potkrijepe a ne da se opiju.
18 S lijenosti se ugiblju grede, zbog nebrige prokišnjava kuća.
S lijenosti ugiblje se krov i s nemarnijeh ruku prokapljuje kuæa.
19 Ali su gozbe radi zabave i vino uveseljava život, a novci pribavljaju sve.
Radi veselja gotove se gozbe, i vino veseli žive, a novci vrše sve.
20 Ni u svojoj misli ne kuni kralja, ni u svojoj ložnici ne kuni bogataša, jer će ptice odnijeti glas i kleveta lako okrilati.
Ni u misli svojoj ne psuj cara, ni u klijeti, u kojoj spavaš, ne psuj bogatoga, jer ptica nebeska odnijeæe glas i što krila ima dokazaæe rijeè.
