Ponovljeni zakon 2
1 Onda se okrenusmo i pođosmo u pustinju prema Crvenome moru, kako mi je Jahve naredio. Dugo smo se vrtjeli oko gore Seira.
Pea naʻa tau tafoki, ʻo hiki hotau fononga ki he toafa ʻi he hala ʻoe Tahi Kulokula, ʻo hangē ko e folofola ʻa Sihova kiate au: pea naʻa tau tākai ʻae moʻunga ko Seia ʻo ʻaho lahi.
2 I reče mi Jahve:
“Pea naʻe folofola ʻa Sihova kiate au, ʻo pehē,
3 'Dosta ste se vrtjeli oko ovoga brda. Okrenite prema sjeveru!'
Kuo mou tākai ʻae moʻunga ni ʻo fuoloa: mou tafoki ki he feituʻu tokelau.
4 I narodu naloži ovako: 'Sad ćete proći preko područja svoje braće, potomaka Ezavovih, koji žive u Seiru. Oni se vas boje, ali vi dobro pripazite;
Pea ke fekau ki he kakai, ʻo pehē, ‘Te mou ʻalu ʻi he potu fonua ʻo homou kāinga ko e fānau ʻa ʻIsoa, ʻaia ʻoku nofo ʻi Seia; pea ʻe manavahē ʻakinautolu kiate kimoutolu: ko ia, mou vakai lelei kiate kimoutolu.
5 s njima ne zamećite boja jer vam neću dati ni stope njihove zemlje: goru Seir predao sam Ezavu u vlasništvo.
ʻOua naʻa mou fai ha meʻa kiate kinautolu; koeʻuhi naʻa mo hano laulahi ʻoe ʻaofi vaʻe ʻe taha, ʻe ʻikai te u foaki kiate kimoutolu ha konga siʻi ʻo honau fonua: koeʻuhi kuo u foaki ʻae moʻunga ko Seia kia ʻIsoa ko e tofiʻa.
6 Hranu od njih kupujte za novac da imate što jesti; i vodu za piće kupujte od njih za novac.'
Te mou fakatau meʻakai meiate kinautolu ʻaki ʻae paʻanga, ke mou kai; pea te mou fakatau vai ʻiate kinautolu ʻaki ʻae paʻanga, ke mou inu.’
7 Ta Jahve te, Bog tvoj, blagoslovio u svim djelima tvojih ruku; on je bdio nad tvojim putovanjem onom velikom pustinjom; ovih četrdeset godina Jahve, Bog tvoj, bijaše s tobom i ništa ti nije nedostajalo.
He ko Sihova ko ho ʻOtua kuo ne tāpuakiʻi koe ʻi he ngaahi ngāue kotoa pē ʻa ho nima: ʻoku ne ʻafioʻi ho ʻeveʻeva ʻi he toafa lahi ni: ʻi he taʻu ʻe fāngofulu ni naʻe ʻiate koe ʻa Sihova ko ho ʻOtua; naʻe ʻikai te ke masiva ʻi ha meʻa ʻe taha.
8 Tako smo svoju braću, potomke Ezavove što žive u Seiru, zaobišli putem što vodi u Arabu, Elat i Esjon Geber, a onda udarismo prema Moapskoj pustinji.
Pea ʻi heʻetau ʻalu ange mei hotau kāinga ko e fānau ʻa ʻIsoa, ʻaia naʻe nofo ʻi Seia, ʻi he hala ʻoe toafa mei ʻElati, pea mei ʻEsioni-kepa, naʻa tau tafoki ʻo ʻalu ofi ki he hala ʻoe toafa ʻo Moape,
9 Tada mi zapovjedi Jahve: 'Nemoj uznemirivati Moapce niti s njima zameći boja, jer ništa od njihove zemlje neću dati u tvoje vlasništvo: Lotovim sinovima predao sam Ar u posjed.'
Pea naʻe folofola ʻa Sihova kiate au, ‘ʻOua naʻa fakamamahi ki he kau Moape, pea ʻoua naʻa tauʻi ʻakinautolu koeʻuhi ʻe ʻikai te u foaki kiate koe honau fonua ko e tofiʻa; he kuo u foaki ʻa ʻAla ki he fānau ʻa Lote ko honau tofiʻa.’
10 Prije su ondje živjeli Emijci. Bio je to moćan narod i brojan; krupna stasa kao i Anakovci.
Naʻe nofo ʻi ai ʻi muʻa ʻae kau Imime, ko e kakai lalahi, mo tokolahi mo lōloa, ʻo hangē ko e kau ʻAnaki;
11 Poput Anakovaca, i njih smatraju Refaimcima, ali ih Moapci nazivaju Emijcima.
ʻAkinautolu naʻe ui foki ko e kau sino lalahi, hangē ko e kau ʻAnaki ka naʻe ui ʻakinautolu ʻe he kau Moape ko e kau Imime.
12 Isto su tako u Seiru živjeli prije Horijci, ali su ih Ezavovi potomci izvlastili, istrijebili ih i naselili se na njihovo, kako je, uostalom, učinio Izrael sa zemljom - baštinom svojom - koju mu je Jahve predao.
Naʻe nofo ʻae kakai Hoa ʻi Seia foki ʻi muʻa; ka naʻe fetongi ʻakinautolu ʻe he fānau ʻa ʻIsoa, hili ʻenau fakaʻauha ʻakinautolu mei honau ʻao, pea nau nofo ʻi honau fonua; ʻo hangē ko ia kuo fai ʻe ʻIsileli ki he fonua ʻo hono tofiʻa, ʻaia naʻe foaki ʻe Sihova kiate kinautolu.
13 'A sada ustanite i prijeđite preko potoka Zereda!' I prijeđosmo potok Zered.
Pea ne u pehē, Mou tuʻu hake, ʻo ʻalu ki he kauvai ʻe taha ʻo Seleti. Pea naʻa tau ʻalu ki he kauvai ʻe taha ʻo Seleti:
14 Vrijeme što smo išli od Kadeš Barnee pa dok smo prešli preko potoka Zereda iznosilo je trideset i osam godina - sve dok nije izumro iz tabora sav onaj naraštaj ljudi sposobnih za borbu, kako im se Jahve i zakleo.
Pea ko hono fuoloa ʻo ʻetau haʻu mei Ketesi-pania, ʻo aʻu ki heʻetau hoko ki he kauvai ʻo Seleti, ko e taʻu ʻe tolungofulu ma valu: ke ʻoua ke ʻosiʻosingamālie mei he fakataha ʻae toʻutangata kotoa pē ʻoe kau tangata tau, ʻo hangē ko e fuakava ʻa Sihova kiate kinautolu.
15 I zbilja! Ruka Jahvina bila je protiv njih: istrebljivala ih je isred tabora dok ih nije nestalo.
He ko e moʻoni naʻe mafao ʻae nima ʻo Sihova kiate kinautolu, ke fakaʻauha ʻakinautolu mei he kakai, kaeʻoua kenau ʻosi.
16 I tako, kad je smrt istrijebila iz naroda sve ljude sposobne za borbu,
Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi heʻene mole ʻo pekia ʻae kau tangata tau kotoa pē mei he kakai,
17 reče mi Jahve:
Naʻe folofola ʻa Sihova kiate au, ʻo pehē,
18 'Danas prelaziš moapsku zemlju Ar.
‘Te ke ʻalu atu he ʻaho ni ʻi he potu ʻo ʻAla, ʻi he mata fonua ʻo Moape:
19 A onda ćeš se približiti Amoncima. Nemoj ih uznemirivati niti s njima zameći boja. Ništa, naime, od zemlje Amonaca neću ustupiti tebi u vlasništvo jer sam je već predao u posjed Lotovim potomcima.'
Pea ʻoka ke ka hoko ʻo ofi ʻo hangatonu ki he fānau ʻa ʻAmoni, ʻoua naʻa fakamamahiʻi ʻakinautolu, pea ʻoua naʻa fai ha meʻa kiate kinautolu: koeʻuhi ʻe ʻikai te u foaki kiate koe ha tofiʻa ʻi he fonua ʻoe fānau ʻa ʻAmoni; he kuo tuku ia ki he fānau ʻa Lote ko honau tofiʻa.’
20 I nju smatraju refaimskom zemljom. U njoj su prije živjeli Refaimci, koje Amonci zovu Zamzumijcima.
(Naʻe ui ia foki ko e fonua ʻoe ngaahi kakai lalahi naʻe nofo ai ʻi muʻa ʻae kakai lalahi pea naʻe ui ʻakinautolu ʻe he kau ʻAmoni, ko e kau Samisunuma;
21 Bio je to narod moćan i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. No Jahve ih uništi pred Amoncima - koji ih izvlastiše i naseliše se na njihovo,
Ko e kakai lalahi, mo tokolahi, mo lōloa, ʻo hangē ko e kau ʻAnaki: ka naʻe fakaʻauha ʻakinautolu ʻe Sihova ʻi honau ʻao; pea naʻa nau tongia ʻakinautolu ʻo nofo ʻi honau fonua:
22 kako je, uostalom, učinio i potomcima Ezavovim, koji su nastanjeni u Seiru, kad je pred njima uništio Horijce, koje su oni otjerali s posjeda i do danas žive na njihovim mjestima.
Hangē ko ia naʻa ne fai ki he fānau ʻa ʻIsoa, ʻaia naʻe nofo ʻi Seia, ʻi heʻene fakaʻauha ʻae kakai Hoa mei honau ʻao; pea naʻa nau tongia ʻakinautolu, pea nofo ʻi honau fonua ʻo aʻu ki he ʻaho ni:
23 I Avijce, koji su živjeli po zaseocima sve do Gaze, istrijebiše Kaftorci koji su došli iz Kaftora te se naseliše na njihovo mjesto.
Pea ko e kakai ʻAvi naʻe nofo ʻi Heselimi, ʻo aʻu ki Kesa, ko e kau Kafitoli ni, ʻaia naʻe haʻu mei Kafitoli, naʻe fakaʻauha ʻakinautolu, ʻo nofo ʻi honau fonua.)
24 'Ustajte! Na put krenite i prijeđite preko potoka Arnona. U ruke ti, eto, predajem Amorejca Sihona, kralja hešbonskoga, i njegovu zemlju. Počni s osvajanjem; izazovi ga na boj!
“Mou tuʻu hake, ʻo fai homou fononga, pea aʻa ʻi he vaitafe ko ʻAlanoni: vakai, kuo u tuku ki ho nima ʻa Sihoni ko e ʻAmoli, ko e tuʻi ʻo Hesiponi, mo hono fonua: mou fai ʻae kamata maʻu leva ia, pea ketau mo ia.
25 Od danas počinjem ugoniti strah i trepet pred tobom u narode koji su pod svim nebesima, tako da će strepiti i tresti se pred tobom kad god čuju glas o tebi.'
Te u kamata fai he ʻaho ni ke ʻai ʻae manavahē kiate koe ki he ngaahi puleʻanga kotoa pē ʻoku ʻi he lalo langi kotoa pē, ʻaia tenau ongoʻi ho ongoongo, pea tetetete, pea tenau feinga ʻi he mamahi koeʻuhi ko koe.
26 Tada sam iz pustinje Kedmot uputio glasnike kralju hešbonskom Sihonu s miroljubivim riječima:
“Pea ne u fekau ʻae kau tangata fekau mei he toafa ʻo Ketimote, kia Sihoni ko e tuʻi ʻo Hesiponi mo e ngaahi lea ʻoe melino, ʻo pehē,
27 'Pusti da prođem preko tvoje zemlje. Samo ću proći putem, ne skrećući ni desno ni lijevo.
‘Tuku ke u ʻalu atu ʻi ho fonua: Te u ʻalu atu pe ʻi he hala motuʻa, ʻe ʻikai te u tafoki ki he nima toʻomataʻu pe ki he toʻohema.
28 Hranu mi prodavaj za novac da mogu jesti; i vodu za piće davaj mi za novac. Pusti me samo da pješice prođem,
Pea te ke fakatau ʻae meʻakai kiate au ʻaki ʻae paʻanga, koeʻuhi ke u kai; pea tuku mai ha vai ʻi heʻeku paʻanga ke u inu: kae kehe ke u ʻalu ʻi ho fonua ʻi hoku vaʻe pe:
29 da prijeđem preko Jordana u zemlju koju nam daje Jahve, Bog naš - kao što su mi dopustili potomci Ezavovi, nastanjeni u Seiru, i Moapci, što žive u Aru.'
(Hangē ko ia naʻe fai kiate au ʻe he fānau ʻa ʻIsoa naʻe nofo ʻi Seia, mo e kau Moape naʻe nofo ʻi ʻAla; ) ke ʻoua ke u aʻa atu ʻi Sioatani ki he fonua ʻoku foaki ʻe Sihova ko homau ʻOtua kiate kimautolu.’
30 Ali hešbonski kralj Sihon ne htjede nas pustiti preko svoga; jer Jahve, Bog tvoj, duh mu zaslijepi a srce otvrdnu, da ga preda u tvoje šake, gdje je i danas.
“Ka naʻe ʻikai tuku ʻakitautolu ʻe Sihoni ko e tuʻi ʻo Hesiponi, ketau ʻalu ofi kiate ia; he naʻe fakafefeka hono laumālie ʻe Sihova ko ho ʻOtua, ʻo ngaohi hono loto ke talangataʻa, koeʻuhi ke ne tukuange ia ki ho nima, ʻo hangē ko ia kuo hā he ʻaho ni.
31 Tada mi reče Jahve: 'Eto sam počeo da ti izručujem Sihona i njegovu zemlju. Počni osvajanje da mu zemljom zagospodariš.'
“Pea naʻe pehē ʻe Sihova kiate au, ‘Vakai, kuo u kamata tuku ʻa Sihoni mo hono fonua ʻi ho ʻao: ke ke kamata maʻu, koeʻuhi ke ke hoko ʻo maʻu hono fonua.’
32 Kod Jahasa presrete nas Sihon.
Pea naʻe toki haʻu kituʻa ʻa Sihoni ʻo tuʻu kiate kitautolu, ʻaia mo hono kakai kotoa pē, ketau ʻi Sehasi.
33 Navali on i sav njegov narod. Ali Jahve, Bog naš, predade nam ga, tako da potukosmo njega, njegove sinove i sav njegov narod.
Pea naʻe tuku mai ia ʻi hotau ʻao ʻe Sihova, ko hotau ʻOtua; pea naʻa tau taaʻi ia, mo hono ngaahi foha, mo ʻene kakai kotoa pē.
34 Tada osvojismo sve njegove gradove i prokletstvom udarismo sve gradove s ljudima, ženama i djecom, ništa ne štedeći,
Pea naʻa tau maʻu ʻene ngaahi kolo ʻi he kuonga ko ia, pea naʻa tau fakaʻauha ʻae kau tangata kotoa pē, mo e kau fefine, pea mo e fānau iiki ʻi he kolo kotoa pē; naʻe ʻikai te tau tuku ha niʻihi ke toe:
35 izuzev stoke, koju uzesmo kao plijen, skupa s plijenom iz gradova što smo ih osvojili.
Ka ko e ngaahi fanga manu naʻa tau maʻu ko e koloa maʻatautolu, mo e vete ʻoe ngaahi kolo ʻaia naʻa tau maʻu.
36 Od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, i od grada koji je u njegovoj dolini pa do Gileada nije bilo grada koji bi nam odolio: sve nam ih je Jahve, Bog naš, predao.
Mei ʻAloeli ʻaia ʻoku ʻi he veʻe vaitafe ʻo ʻAlanoni, pea mei he kolo ʻaia ʻoku ofi ki he vaitafe, ʻo aʻu ki Kiliati, naʻe ʻikai ha kolo ʻe taha naʻe mālohi kiate kitautolu: ko Sihova ko hotau ʻOtua naʻa ne tuku mai kotoa pē kiate kitautolu:
37 Jedino se nisi primicao zemlji Amonaca, kraju uz potok Jabok, i gradovima u pogorju, kako je Jahve, Bog naš, odredio.
Ka naʻe ʻikai te ke hoko ki he fonua ʻoe fānau ʻa ʻAmoni, pe ki ha potu ʻe taha ʻoe vaitafe ko Sakopi, pe ki he ngaahi kolo ʻi he ngaahi moʻunga, pe ki ha potu ʻe taha naʻe taʻofi ʻakitautolu mei ai ʻe Sihova ko hotau ʻOtua.
