2 Samuelova 22
1 David upravi Jahvi riječi ove pjesme u dan kad ga je Jahve izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz ruke Šaulove.
Locutus est autem David Domino verba carminis huius, in die qua liberavit eum Dominus de manu omnium inimicorum suorum, et de manu Saul,
2 Pjevao je: “Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;
et ait: Dominus petra mea, et robur meum, et salvator meus.
3 Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, spasenje moje, tvrđavo moja! Ti me izbavljaš od nasilja.
Deus fortis meus sperabo in eum: scutum meum, et cornu salutis meæ: elevator meus, et refugium meum: salvator meus, de iniquitate liberabis me.
4 Zazvat ću Jahvu hvale predostojna i od dušmana bit ću izbavljen.
Laudabilem invocabo Dominum: et ab inimicis meis salvus ero.
5 Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne,
Quia circumdederunt me contritiones mortis: torrentes Belial terruerunt me.
Funes inferni circumdederunt me: prævenerunt me laquei mortis. (Sheol h7585)
7 u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije.
In tribulatione mea invocabo Dominum, et ad Deum meum clamabo: et exaudiet de templo suo vocem meam, et clamor meus venit ad aures eius.
8 I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji nebesa, pokrenuše se, jer On gnjevom planu.
Commota est et contremuit terra: fundamenta montium concussa sunt, et conquassata, quoniam iratus est eis.
9 Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa.
Ascendit fumus de naribus eius, et ignis de ore eius vorabit: carbones succensi sunt ab eo.
10 On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni.
Inclinavit cælos, et descendit: et caligo sub pedibus eius.
11 Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.
Et ascendit super cherubim, et volavit: et lapsus est super pennas venti.
12 Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim,
Posuit tenebras in circuitu suo latibulum: cribrans aquas de nubibus cælorum.
13 od bljeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno.
Præ fulgore in conspectu eius, succensi sunt carbones ignis.
14 Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori.
Tonabit de cælo Dominus: et Excelsus dabit vocem suam.
15 Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori.
Misit sagittas et dissipavit eos: fulgur, et consumpsit eos.
16 Morska dna se pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.
Et apparuerunt effusiones maris, et revelata sunt fundamenta orbis ab increpatione Domini, ab inspiratione spiritus furoris eius.
17 On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi.
Misit de excelso, et assumpsit me: et extraxit me de aquis multis.
18 Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene.
Liberavit me ab inimico meo potentissimo, et ab his qui oderant me: quoniam robustiores me erant.
19 Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti,
Prævenit me in die afflictionis meæ, et factus est Dominus firmamentum meum.
20 na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio.
Et eduxit me in latitudinem: liberavit me, quia complacui ei.
21 Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi,
Retribuet mihi Dominus secundum iustitiam meam: et secundum munditiam manuum mearum reddet mihi.
22 jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.
Quia custodivi vias Domini, et non egi impie, a Deo meo.
23 Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio,
Omnia enim iudicia eius in conspectu meo: et præcepta eius non amovi a me.
24 do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga.
Et ero perfectus cum eo: et custodiam me ab iniquitate mea.
25 Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje.
Et restituet mihi Dominus secundum iustitiam meam: et secundum munditiam manuum mearum, in conspectu oculorum suorum.
26 S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš.
Cum sancto sanctus eris: et cum robusto perfectus.
27 S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš,
Cum electo electus eris: et cum perverso perverteris.
28 jer narodu poniženu spasenje donosiš a ponižavaš oči ohole.
Et populum pauperem salvum facies: oculisque tuis excelsos humiliabis.
29 Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš:
Quia tu lucerna mea Domine: et tu Domine illuminabis tenebras meas.
30 s tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine.
In te enim curram accinctus: in Deo meo transiliam murum.
31 Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Jahvina ognjem kušana. on je štit svima, samo on, koji se k njemu utječu.
Deus, immaculata via eius, eloquium Domini igne examinatum: scutum est omnium sperantium in se.
32 Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega?
Quis est Deus præter Dominum: et quis fortis præter Deum nostrum?
33 Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran.
Deus qui accinxit me fortitudine: et complanavit perfectam viam meam.
34 Noge mi dade brze ko u košute i postavi me na visine sigurne,
Coæquans pedes meos cervis, et super excelsa mea statuens me.
35 ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju.
Docens manus meas ad prælium, et componens quasi arcum æreum brachia mea.
36 Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me brižljivost uzvisi.
Dedisti mihi clypeum salutis tuæ: et mansuetudo tua multiplicavit me.
37 Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću.
Dilatabis gressus meos subtus me: et non deficient tali mei.
38 Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih.
Persequar inimicos meos, et conteram: et non convertar donec consumam eos.
39 Obaram ih, ne mogu se dići, padaju, pod nogama mi leže.
Consumam eos et confringam, ut non consurgant: cadent sub pedibus meis.
40 Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži.
Accinxisti me fortitudine ad prælium: incurvasti resistentes mihi subtus me.
41 Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili.
Inimicos meos dedisti mihi dorsum: odientes me, et disperdam eos.
42 Vapiju u pomoć, nikog da pomogne, vapiju Jahvi - ne odaziva se.
Clamabunt, et non erit qui salvet, ad Dominum, et non exaudiet eos.
43 Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih ko blato na putu.
Delebo eos ut pulverem terræ: quasi lutum platearum comminuam eos atque confringam.
44 Ti me §izbavÄi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi.
Salvabis me a contradictionibus populi mei: custodies me in caput Gentium: populus, quem ignoro, serviet mihi.
45 Svaki moj šapat pokorno on sluša. Sinovi tuđinci meni laskaju,
Filii alieni resistent mihi, auditu auris obedient mihi.
46 sinovi tuđinski gube srčanost izlaze dršćuć iz svojih utvrda.
Filii alieni defluxerunt, et contrahentur in angustiis suis.
47 Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Vivit Dominus, et benedictus Deus meus: et exaltabitur Deus fortis salutis meæ.
48 Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.
Deus qui das vindictas mihi, et deiicis populos sub me.
49 Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od čovjeka silnika spasavaš.
Qui educis me ab inimicis meis, et a resistentibus mihi elevas me: a viro iniquo liberabis me:
50 Zato te slavim, Jahve, među pucima i psalam pjevam tvome Imenu:
Propterea confitebor tibi Domine in gentibus: et nomini tuo cantabo.
51 umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.”
Magnificans salutes regis sui, et faciens misericordiam Christo suo David, et semini eius in sempiternum.
