< 2 Kraljevima 11 >

1 Zato Ahazjina mati Atalija, vidjevši gdje joj sin poginu, ustade i posmica sav kraljevski rod.
Pea ʻi heʻene sio ʻe ʻAtalia ko e faʻē ʻa ʻAhasia kuo mate ʻa ʻene tama, naʻa ne tuʻu hake mo ne fakaʻauha ʻae hako kotoa pē ʻoe hau.
2 Ali Jošeba, kći kralja Jorama i sestra Ahazjina, uze Ahazjina sina Joaša; ukravši ga između kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u ložnicu. Tako ga je sakrila od Atalije te nije pogubljen.
Ka ko Sihosipa ko e ʻofefine ʻoe tuʻi ko Solami, ko e tuofefine ʻo ʻAhasia, naʻe ʻave ʻa Soasa ko e foha ʻo ʻAhasia, mo ne ʻave fufū ia mei he lotolotonga ʻoe ngaahi foha ʻoe tuʻi ʻaia naʻe tāmateʻi; pea naʻa nau fufū ia meia ʻAtalia, ʻio, ʻaia mo ʻene fefine tauhi, ʻi he fale mohe, pea ko ia naʻe ʻikai tāmateʻi ai ia.
3 Bio je sakriven u Domu Jahvinu šest godina, sve dok je zemljom vladala Atalija.
Pea naʻe fufū ʻakinaua ʻi he fale ʻo Sihova ʻi he taʻu ʻe ono. Pea naʻe pule ʻa ʻAtalia ki he fonua.
4 Sedme godine Jojada posla po satnike Karijaca i tjelesnu stražu i pozva ih k sebi u Dom Jahvin. Sklopi s njima savez, zakle ih i pokaza im kraljeva sina.
Pea ʻi hono fitu ʻoe taʻu naʻe fekau ʻe Sihoiata mo ne ʻomi ʻae ngaahi ʻeiki naʻe pule ki he taki toko teau, mo e ngaahi ʻeikitau mo e kau leʻo, ʻo ne ʻomi ʻakinautolu kiate ia ki he fale ʻo Sihova, pea naʻa ne fai fuakava mo kinautolu, pea naʻa ne maʻu ʻenau lea fuakava ʻi he fale ʻo Sihova, mo ne fakahā kiate kinautolu ʻae foha ʻoe tuʻi.
5 I reče im: “Evo što valja da učinite: trećina vas koji subotom ulazite u službu neka čuva stražu kod kraljevskoga dvora.
Pea naʻa ne fekau kiate kinautolu, ʻo pehē, “Ko eni ʻae meʻa te mou fai; [ʻe vahe tolu ]ʻakimoutolu ʻoku hū ange ʻi he ʻaho tapu, pea ko homou vahe ʻe taha ʻe tauhi mo leʻohi ʻae fale ʻoe tuʻi;
6 Druga trećina, ona kod Surskih vrata, i treća trećina, ona kod stražnjih stražarskih vrata, neka čuvaju stražu kod ulaza u dvor;
Pea ko homou vahe ʻe taha ʻe ʻi he matapā ʻo Suli; pea ko e vahe ʻe taha ʻi he matapā ki mui ʻi he kau leʻo: ʻe pehē pe ʻa hoʻomou leʻohi ʻae fale ke ʻoua naʻa maumauʻi ia.
7 a ostala dva vaša odreda, svi koji subotom izlaze iz službe, neka čuvaju stražu u Domu Jahvinu kod kralja.
Pea ko hono vahe ua ʻokimoutolu kotoa pē ʻoku ʻalu kituʻa ʻi he ʻaho tapu, ʻe ʻanautolu ʻae tauhi mo e leʻohi ʻae fale ʻo Sihova ʻo takatakai ʻi he tuʻi.
8 Tako ćete okružiti kralja, svaki s oružjem u ruci. I tko god pokuša proći kroz vaše redove, neka bude pogubljen. Budite uz kralja kamo god pođe ili izađe.”
Pea te mou nofo takatakai ʻi he tuʻi, pea toʻo ʻe he tangata taki taha ʻa hono mahafu ʻi hono nima: pea ʻilonga ha taha ʻe Lakaatu ki loto, tuku ke tāmateʻi ia: pea te mou ʻi he tuʻi ʻi heʻene ʻalu kituʻa mo ʻene hū mai.”
9 Satnici su učinili sve kako im je naredio svećenik Jojada. Svaki je od njih uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u službu s onima koji subotom izlaze. I svi su došli svećeniku Jojadi.
Paʻa naʻe fai ʻe he ngaahi ʻeiki ʻoe ngaahi toko teau, ʻo hangē ko ia kotoa pē naʻe fekau ʻe Sihoiata ko e taulaʻeiki: pea naʻa nau ʻave taki taha ʻa ʻene kau tangata ʻaia naʻe vahe ke hū mai ʻi he ʻaho tapu, pea mo kinautolu naʻe vahe ke ʻalu kituʻa ʻi he ʻaho tapu, ʻonau omi kia Sihoiata ko e taulaʻeiki.
10 Svećenik dade satnicima koplja i štitove kralja Davida što su bili u Domu Jahvinu.
Pea naʻe foaki ʻe he taulaʻeiki ki he ngaahi ʻeiki ʻoe ngaahi toko teau, ʻae ngaahi tao mo e ngaahi pā ʻa Tevita ko e tuʻi, ʻaia naʻe tuku ʻi he fale ʻo Sihova.
11 Stražari se svrstaše, s oružjem u ruci, od južne do sjeverne strane Doma i prema žrtveniku i Domu oko kralja unaokolo.
Pea naʻe tutuʻu ʻae kau leʻo, ko e tangata taki taha mo ʻene mahafu ʻi hono nima, ʻo takatakai ʻi he tuʻi, mei he tuliki fakatoʻomataʻu ʻoe faletapu ʻo fai hake ki he tuliki fakatoʻohema ʻoe faletapu, ʻo vāofi mo e feilaulauʻanga pea mo e faletapu.
12 Tada Jojada izvede sina kraljeva, stavi mu krunu i dade mu Svjedočanstvo te ga pomaza za kralja. Pljeskali su i vikali: “Živio kralj!”
Pea naʻa ne ʻomi kituʻa ʻae foha ʻoe tuʻi, ʻo ne ʻai ʻae tatā fakatuʻi kiate ia, mo ne ʻatu kiate ia ʻae tohi ʻoe fono; pea naʻa nau fakanofo ia ko e tuʻi, mo nau pani ia ʻaki ʻae lolo; pea naʻa nau pasi nima, ʻonau pehē, “Ke moʻui pe ʻae tuʻi.”
13 Kad Atalija ču viku naroda, dođe k narodu u Dom Jahvin.
Pea ʻi heʻene fanongo ʻe ʻAtalia ki he longoaʻa ʻoe kau leʻo pea mo e kakai, naʻa ne haʻu ki he kakai ʻi he loto faletapu ʻo Sihova.
14 Pogleda bolje, kad gle, kralj, po običaju, stoji na svojem mjestu, a pred kraljem zapovjednici i svirači; sav puk klikće od radosti i trubi u trube. Tad Atalija razdrije haljine i povika: “Izdaja! Izdaja!”
Pea ʻi heʻene sio, vakai, naʻe tuʻu ʻae tuʻi ʻi he veʻepou, ʻo hangē ko hono anga, pea tutuʻu fakataha mo e tuʻi ʻae houʻeiki pea mo e kau tangata ifi meʻalea, pea naʻe fiefia ʻae kakai kotoa pē ʻoe fonua, pea naʻa nau ifi ʻae ngaahi meʻalea: pea naʻe haehae ʻe ʻAtalia ʻa hono ngaahi kofu, pea ne kalanga, “Ko e lapa, ko e lapa.”
15 Svećenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: “Izvedite je kroz redove i tko krene za njom pogubite ga mačem.” Još je svećenik dodao: “Nemojte je smaknuti u Domu Jahvinu.”
Ka naʻe fekau ʻe Sihoiata ko e taulaʻeiki ki he ngaahi ʻeiki ʻoe ngaahi toko teau, ko e houʻeiki ki he kautau, mo ne pehē kiate kinautolu, “Mou ʻave ia kituaʻā: pea ko ia ʻoku muimui ʻiate ia tuku ke tāmateʻi ia ʻaki ʻae heletā.” He kuo pehē ʻe he taulaʻeiki, “Ke ʻoua naʻa tāmateʻi ia ʻi he fale ʻo Sihova.”
16 Staviše ruke na nju; a kad je kroz Konjska vrata stigla do kraljevskog dvora, ondje je pogubiše.
Pea naʻa nau puke nima ia; pea naʻa ne ʻalu ʻi he hala ko ia naʻe faʻa hū ai ʻae fanga hoosi ki he nofoʻanga ʻoe tuʻi: pea naʻe tāmateʻi ia ʻi ai.
17 Tada Jojada sklopi savez između Jahve, kralja i naroda da narod bude narod Jahvin.
Pea naʻe fokotuʻu ʻe Sihoiata ha fuakava ʻia Sihova pea mo e tuʻi pea mo e kakai, ke nau hoko ko e kakai ʻa Sihova ʻakinautolu; pea ʻi he tuʻi foki mo e kakai.
18 Potom sav narod ode u Baalov hram i razoriše ga, porušiše žrtvenike i polomiše likove; a Baalova svećenika Matana ubiše pred žrtvenicima. A svećenik opet postavi straže kod Doma Jahvina.
Pea naʻe hū atu ʻae kakai kotoa pē ʻoe fonua ki he fale ʻo Peali, pea [naʻa nau ]maumau hifo ia; ʻa hono ngaahi feilaulauʻanga pea mo hono ngaahi meʻa fakatātā naʻa nau laiki ke ʻosi, pea naʻe tāmateʻi ʻa Matani ko e taulaʻeiki ʻa Peali ʻi he muʻa feilaulauʻanga. Pea naʻe fakanofo ʻe he taulaʻeiki ʻae kau matāpule ki he fale ʻo Sihova.
19 Zatim uze satnike Karijaca, stražu i sav narod. Oni izvedoše kralja iz Doma Jahvina i uvedoše ga u dvor kroz Vrata stražarska. I Joaš sjede na kraljevsko prijestolje.
Pea naʻa ne ʻomi ʻae ngaahi ʻeiki ʻoe ngaahi toko teau, mo e ngaahi ʻeikitau, mo e kau leʻo, pea mo e kakai kotoa pē ʻoe fonua; pea naʻa nau ʻohifo ʻae tuʻi mei he fale ʻo Sihova, pea naʻa nau haʻu ki he fale ʻoe tuʻi ʻi he hala mo e matapā ʻoe kau leʻo. Pea naʻa ne nofo ki he nofoʻa fakatuʻi ʻoe ngaahi tuʻi.
20 Sav se puk veselio i grad se smirio kad su Ataliju ubili mačem u kraljevskom dvoru.
Pea naʻe fakafiefia ʻae kakai kotoa pē ʻoe fonua, pea naʻe nofo lelei pe ʻae kolo: pea naʻa nau tāmateʻi ʻa ʻAtalia ʻaki ʻae heletā ʻo ofi ki he fale ʻoe tuʻi.
21 Joašu je bilo sedam godina kad se zakraljio.
Pea naʻe fitu taʻu ʻe motuʻa ʻo Soasa ʻi heʻene kamata pule ʻaʻana.

< 2 Kraljevima 11 >