< La Bu 35 >

1 O Pakai, eidou ho hi nangin kidoupin, ei kisatpi ho jong nangin kisatpin.
Pesem Davidova. Bojuj se, Gospod, zoper njé, ki se bojujejo z menoj; napadi jih, ki napadajo mene.
2 Nalum leh naumpho hin kipat in. Galmun a din kigon lang neihung kithopin.
Zgrabi ščit veliki ali mali, in vstani v mojo pomoč:
3 Eihin delkhum ho dounan natengcha leh nateng muh chu hin lam tan. “keiman gal kajopeh ding nahi!” ti neijah sah tan.
In potegni sulico, in prestrezi njé, ki me preganjajo: reci duši moji: Blaginja sem tvoja.
4 Eithat goho chunga hin jumnale jachatna lhun sah in, eigimbol a eisumang go hohi jumson lang nungno jeng tan.
Osramoté se naj in z rudečico oblijó, kateri iščejo duše moje: nazaj naj se zapodé in zarudé, kateri mi nameravajo hudo.
5 Huilah a changvai alenmang bangin lenmang sah in, Pakaija kon a vantil banga hung chu semmang sah in.
Bodejo naj kakor pleve pred vetrom, ko ga zažene angelj Gospodov.
6 Alam u thimsah inlang lhonalsah in, Pakai vantil chun nungdel peh u hen.
Temna bodi njih pot in prepolzka, in angelj Gospodov naj jih preganja.
7 Keiman amaho kabol sepoi, ahin amahon kei matna dingin kotong eilai khum un ahi! Ken amaho kabol sepoi ahin amahon keimat nadin kotong alai uve.
Ker po krivem mi skrivajo v jami mrežo svojo, po krivem kopljejo jamo duši moji.
8 Hijeh chun amaho chunga hetman louvin mathahna hunglhung hen! Kei ona dia asem u kotong chu amaho manthahna hijo tahen.
Pride naj mu, da ne bode vedel, poguba, da ga vjame mreža njegova, katero skriva: v pogubo naj pade vanjo.
9 Chuteng keima Pakai akakipa ding ahi. Eilhatdoh jeh a keima kipa thanom ding kahi.
Tako naj se duša moja raduje v Gospodu, veseli se naj v blaginji njegovi.
10 Katahsa chunga kagu kachang jouse pum a Pakaikathangvah ding ahi: “Pakai koiham nangtoh kitekah theiding? Koidang ba ham mihatpa thaneina a kona panpi beipa huhdoh a chu?”
Vse kosti moje naj govoré: Gospod, kdo je tebi enak? Siromaka otimaš iz rok močnejega od njega; siromaka, pravim, in ubožca iz rok njega, ki ga pleni?
11 Engbolna dih louvin eithemmo sah un. Kahetphahlou jouthu a monna eikichan e.
Priče vstajajo krivične; česar si nisem v svesti, terjajo od mene.
12 Amahon kathil phabol jengjong thilsen eile thuh un lung lhahnan kangui heltai.
Hudo mi vračajo za dobro, zapuščenost duši moji.
13 Ahijeng vang'in amahon anat tenguleh keiman amaho kalainatpi jin khaodip pon kakisil in anngol in amaho kataopeh jin ahi. Hinla kataona donbut louvin ahung kinung le jitai.
In vendar sem jaz, ko so bili bolni, v raševini za obleko, s postom pokoril dušo svojo, in molitev moja se je vračala v nedrije moje.
14 Kagolpha le insung mi mong monga kagel jeh in kalungkham pin, eihinga kanu kalainatpi bang bangin kalainat pijin ahi.
Kakor k bližnjemu, kakor k bratu sem hodéval neprestano, kakor žalujoč po materi hodil sem sključen v črni obleki.
15 Hinlah ken tunia boina katophat in amaho akipah un keidounan thanom tah in akiloi khomun, hiti chun kahetkhahlou miho kisan in tujeng in jong eino khum un; phattin in eihouse jing jengun ahi.
Ko pa pešam, zbirajo se in se radujejo; zbirajo se pri meni in se plazijo, da ne čutim; parajo obleko, in ne molčé:
16 Amahon einuisat un eitam seovin noise tah in eihagel khum un ahi.
Med igralci šaljivci šegavi; sè svojimi zobmí režé proti meni.
17 O Pakai itih changei pi neivet a donlouva neikoi ding hitam?
Gospod, doklej bodeš gledal? Reši dušo mojo njih pogube, mladih levov edino mojo.
18 Chutengleh houbung mipite theng te lah kipathu kahin seiding ahi. Mipi ho jouse masanga nangma kahin thangvah ding ahi.
Slavil te bodem v velikem zboru, med ljudstvom obilim bodem te hvalil.
19 Kajolel nachung a hin eidou te kipa thanop sah hih beh in. Kamuiset nachung in jong ajeh bei a eivetda ho kitai sah hih beh in.
Naj se ne radujejo nad menoj, kateri so mi neprijatelji iz krivih vzrokov; kateri me sovražijo po krivem, naj ne mežikajo z očesom.
20 Amahon chamna thu aseipouvin, amahon thepmona neilou atoh dingdol bep tongho dounan thilse agong jingun ahi.
Mirú namreč ne govoré, temuč zoper pokojne v deželi izmišljajo najhujše zvijače.
21 “Aha! Aha! ipi bol kigo nahi kamit tah'un kamudoh taove!” tin asm uve.
In proti meni režé, govoreč: Prav, prav, oko naše vidi!
22 O Pakai nangin hicheghi namusoh kei in nahesoh e, donlouvin koihih beh in O pakai. neidalha hihbeh in O Pakai.
Vidiš, Gospod, ne mólči; Gospod, ne bivaj daleč od mene.
23 Hungthoudoh in! eihuhdoh dingin hung dingdoh jengtan! KaPakai le kaPathen kachung thuhi neitan peh in.
Zbúdi se in vstani na sodbo mojo; Bog moj in Gospod moj, na pravdo mojo.
24 O Pakai ka Pathen kamo louna neiphon doh peh tan, ajeh chu nangma thudih'a thutan nahi. Kaboina chung chon a kadougal te nuisat in neium sah hih beh in.
Sodi me po pravici svoji, Gospod Bog moj, in naj ne radujejo se nad mano.
25 “Veovin itup uchu imutaove! Tua hi ahingsan a inehchai diu ahitai!” tisah hihbeb in.
Naj ne govoré v srci svojem: Prav, duša naša; ne govoré naj: Pogoltnili smo ga.
26 Kahahsatna nikhoa kipah ho sujum inlang jachat sah in. Kachunga hanla samhohi jumnaleh minsetnan lhuh khumin.
Osramoté se naj in zarudé vkup, ker se veselé nesreče moje; sè sramoto naj se ogrnejo in nečastjo, kateri se povzdigujejo proti meni.
27 Ahin koi hileh keima ei huhdia hung ho jouse chu kipanalentah pen. “Pakai aloupi e aman asoh hi lunglhai tah in phatthei aboh in lungmon na apei!” tin tanglouvin samjingu hen.
Prepevali bodejo in se radovali, kateri se veselé pravice moje, in govorili bodejo vedno: Poveličan Gospod, ki se veseli mirú svojega hlapca.
28 Chuteng keiman nathutan adihji samphong ingting niseh a nangma kavahchoi ding ahi.
In jezik moj bode oznanjal pravičnost tvojo, ves dan hvalo tvojo.

< La Bu 35 >