< Luke 15 >

1 Mangmu ak cawikungkhqi ingkaw thlakthawlhkhqi ing ak awi ak ngaina a venawh law uhy.
Y se llegaban a él todos los publicanos, y pecadores a oírle.
2 Cehlai Farasikhqi ingkaw anaa awi cawngpyikungkhqi taw sai bi uhy, Ve ak thlang ing thlak thawlhkhqi ym nawh buh ai pyi khqi haih hy, ti uhy.
Y murmuraban los Fariseos y los escribas, diciendo: Este a los pecadores recibe, y con ellos come.
3 Cawh Jesu ing vawhkaw nyhtahnaak awi ve kqawn pek khqi hy:
Y él les propuso esta parábola, diciendo:
4 nangmih ak khuiawh thlang pynoet ing tuu zakhat a taak ak khuiawh pynoet ce qeng lah seh, sawmkow pakow ce a cehtaak coengawh ak qeng pynoet ce a huh hlan dy taw am sui kawm nu?
¿Qué hombre de vosotros, teniendo cien ovejas, si perdiere una de ellas, no deja las noventa y nueve en el desierto, y va a buscar la que se perdió, hasta que la halle?
5 A huh tlaih awhtaw, ak phleng awh kawt nawh,
Y hallada, la pone sobre sus hombros gozoso;
6 im na ceh pyi hy. A imcengkhqi ingkaw a pyikhqi ce ak khy coengawh, Ni zeel pyi lawt lah uh; tuu ak qeng ce hu tlaih hawh nyng,’ tinak khqi hy.
Y viniendo a casa, junta a sus amigos, y a sus vecinos, diciéndoles: Dádme el parabién; porque he hallado mi oveja que se había perdido.
7 Ka nik kqawn peek khqi, cemyih lawtna zut aham amak ngoe thlakdyng sawmkow pakow anglakawh thlakthawlh pynoet ang zutnaak awh ce khawk khan awh zeelnaak doem khqoet kaw.
Os digo, que así habrá más gozo en el cielo sobre un pecador que se arrepiente, que sobre noventa y nueve justos, que no han menester arrepentirse.
8 Nu pynoet ing tangka phoeksa pahqa ta hlai hy pynoet ce qeng sak valh hy. Mai vang nawh, im ce ak leek na a nawt coengawh a huh hlan dy taw phoeksa ak qeeng ce am sui kawm nu?
¿O qué mujer que tiene diez dracmas, si perdiere la una dracma, no enciende luz, y barre la casa, y busca con diligencia, hasta hallar la?
9 A huh tlaih awhtaw, a pyikhqi ingkaw a imceng locengkhqi ce khy nawh, Ni zeel pyi khqi hy.
Y cuando la hubiere hallado, junta sus amigas, y sus vecinas, diciendo: Dádme el parabién; porque he hallado la dracma que había perdido.
10 Cemyih lawtna, ka nik kqawn peek khqi, thlakthawlh pynoet ang zutnaak awh Khawsa ak khan ceityihkhqi haiawh zeelnaak ce awm kaw,” tinak khqi hy.
Así os digo, que hay gozo delante de los ángeles de Dios por un pecador que se arrepiente.
11 Jesu ing nyhtahnaak awi kqawn pe tlaih bai hy: Thlang pynoet ing cakpa pakkhih tahy.
También dijo: Un hombre tenía dos hijos;
12 A capa ang no ing a pa venawh, ka pa ka huh hly kawi qo ce ni pe hlah,’ tina hy. Cedawngawh a pa ing qo ce bo pehy.
Y el más mozo de ellos dijo a su padre: Padre, dame la parte de la hacienda que me pertenece. Y él les repartió su hacienda.
13 Cekcoengawh taw, a capa ang no ing amah a ik-oeihkhqi boeih ce lo nawh khawk hla soeih na cet hy, ce a qam awh a khawhthemkhqi ce plak boeh boeh hy.
Y después de no muchos días, juntándolo todo el hijo más mozo, se partió lejos, a una tierra apartada; y allí desperdició su hacienda viviendo perdidamente.
14 A khawhthemkhqi ce ak plak boeih coengawh, cawhkaw a awmnaak qam awh ce khawseet khawkhanaak pha law hy, cawh anih ce voet a hlauh law hy.
Y después que lo hubo todo gastado, vino una grande hambre en aquella tierra; y comenzóle a faltar.
15 Cedawngawh ce a qam awhkaw thlang pynoet a bi ce bi pehy, cawhkaw thlang ing anih ce lo awh vawk ak cah aham na tyi hy.
Y fue, y se llegó a uno de los ciudadanos de aquella tierra, el cual le envió a sus campos, para que apacentase los puercos.
16 Ak phoen cawi aih nawh vawk ing a ai lyian kawikhqi ce ai aham nai hy, cehlai u ingawm ai aham ikaw awm am pehy.
Y deseaba henchir su vientre de las algarrobas que comían los puercos; mas nadie se las daba.
17 Cawh poek qu nawh, ‘Ka pa ak thlangvatkhqi ing zani awk lek ai naa na awk ai ta hlai uhy, kai taw vawh lum tawm hawh nyng!
Y volviendo en sí, dijo: ¡Cuántos jornaleros en casa de mi padre tienen abundancia de pan, y yo aquí perezco de hambre!
18 Tho nawh ka pa venna hlat tlaih mai vang nyng, a venawh: Ka pa, khan ingkaw nang a haiawh thawlh hawh nyng.
Me levantaré, e iré a mi padre, y le diré: Padre, pecado he contra el cielo, y contra ti:
19 Na ca na awm khy aham am kawih voel nyng; nak thlangvat pynoet na awm ni ta lawt mai, tina vang nyng,’ tihy.
Ya no soy digno de ser llamado tu hijo: hazme como a uno de tus jornaleros.
20 Cedawngawh tho nawh a pa venna cet hy. Ak hla na a law awh, a pa ing hu hqoet nawh qeen hy; a capa venna dawng nawh kawp hqoet nawh mawk hy.
Y levantándose, vino a su padre. Y como aun estuviese lejos, le vio su padre, y fue movido a misericordia; y corriendo a él, se derribó sobre su cuello, y le besó.
21 A capa ing a pa venawh, ‘Ka pa, khan ingkaw nang a haiawh thawlh hawh nyng. Na ca na khy aham am kawih voel nyng,’ tina hy.
Y el hijo le dijo: Padre, pecado he contra el cielo, y contra ti: ya no soy digno de ser llamado tu hijo.
22 Cehlai a pa ing a tyihzawihkhqi venawh, ‘Ang tawnna! Angki ak leek soeih ce haw law unawh taw bai sak uh. A kut awh kutcabyn byn sak unawh, a khaw awh khawmyk myk law sak uh.
Mas el padre dijo a sus siervos: Sacád el principal vestido, y vestídle; y ponéd anillo en su mano, y zapatos en sus pies;
23 Vaitaw ak tha soeih ce haw law unawh taw him uh. Awmhly zeelnaak ing buh veelnaak sai lah u sih.
Y traéd el becerro grueso, y matád le; y comamos, y hagamos banquete;
24 Vawhkaw ka capa ve thi hawh hlai hy hqing tlaih hawh hy, qeng hawh hlai hy hu tlaih hawh nyng,’ tinak khqi hy. Cedawngawh buh veelnaak ce sai uhy.
Porque éste mi hijo muerto era, y ha revivido: se había perdido, y es hallado. Y comenzaron a hacer banquete.
25 Cedawngawh a capa a hqam taw lo na awm hy. Im a pha law tawm awh ce, laa sak awi ingkaw lamnaak awi ce zahy.
Y su hijo el más viejo estaba en el campo, el cual como vino, y llegó cerca de casa, oyó la sinfonía y las danzas;
26 Cedawngawh tyihzawih pynoet ce khy nawh doet hy.
Y llamando a uno de los siervos, le preguntó qué era aquello.
27 Anih ing, ‘Na naa ce hlat law tlaih nawh, sadip cana im a pha law tlaih dawngawh, na pa ing vaitaw ak tha soeih ce him pehy,’ tina hy.
Y él le dijo: Tu hermano es venido; y tu padre ha muerto el becerro grueso, por haberle recibido salvo.
28 Cedawngawh a hqamca ce ak kaw so nawh ipkhui na a kun ham awm am ngaih voel hy. Cedawngawh a pa ce cet nawh a capa a hqam ce hloep hy.
Entonces él se enojó, y no quería entrar. El padre entonces saliendo, le rogaba que entrase.
29 Cehlai anih ing a pa venawh, ‘Toek lah! Kum veqyt nang a tamnaa na awm nyng saw nak awi awm am eek khawi nyng. Cehlai ka pyikhqi mi zeelnaak aham me ca pynoet kangna awm am ni pe hyk ti.
Mas él respondiendo, dijo a su padre: He aquí, tantos años ha que te sirvo, que nunca he traspasado tu mandamiento, y nunca me has dado un cabrito para que haga banquete con mis amigos;
30 Vawhkaw na capa, a pum ak zawikhqi mi ik-oeih ak poeih ak lak thlang ce a law awh, vaitaw ak tha soeih him pe hyk ti!’ tina hy.
Mas después que vino éste tu hijo, que ha engullido tu hacienda con rameras, le has matado el becerro grueso.
31 A pa ing a venawh, ‘Ka capa, nang taw ka venawh awm poepa hyk ti, kai ing ka taak boeih boeih ve nang a koe nani a awm hy.
El entonces le dijo: Hijo, tú siempre estás conmigo, y todas mis cosas son tuyas;
32 Buh veelnaak ni sai nawh ni zeel aham awm hy, vawhkaw na naa ve thi hawh hlai hy, hqing law tlaih hawh hy; anih taw qeng hawh hlai hy ni hu tlaih hawh hy,’ tina hy,” tinak khqi hy.
Mas hacer banquete y holgar nos era menester; porque éste tu hermano muerto era, y revivió: se había perdido, y es hallado.

< Luke 15 >