< Olcueih 6 >

1 Ka ca, na hui ham rhi na khang tih kholong ham na kut na tum atah,
Sine moj, kad se podjemèiš za prijatelja svojega, i daš ruku svoju tuðincu,
2 Na ka dongkah olthui loh n'hlaeh coeng tih na ka dongkah olthui loh n'khaih.
Vezao si se rijeèima usta svojih, uhvatio si se rijeèima usta svojih.
3 Te te na saii dongah ka ca aw, na huul uh cakhaw na hui kah kut ah ni na pha hae. Te dongah cet, mawn lamtah na hui hloep laeh.
Zato uèini tako, sine moj, i oprosti se, jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, pripadni, i navali na bližnjega svojega.
4 Na mik te ih sak boeh, na mikkhu te ngam boeh.
Ne daj sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema.
5 Kut dongkah kirhang bangla sayuep kut dongkah vaa bangla namah huul uh laeh.
Otmi se kao srna iz ruke lovcu, i kao ptica iz ruke ptièaru.
6 Kolhnaw aw lunghi taengla cet lah, anih kah khosing ke hmu lamtah cueih van lah.
Idi k mravu, ljenivèe, gledaj putove njegove, i omudraj.
7 A taengah rhalboei khaw, rhoiboei khaw, aka taemrhai ham khaw om mai pawh.
Nema voða ni upravitelja ni gospodara;
8 Khohal ah a buh te a soepsoei tih cangah ah a caak te a yoep.
I opet pripravlja ljeti sebi hranu, zbira uz žetvu piæu svoju.
9 Kolhnaw aw me hil nim na yalh vetih na ih lamloh me vaengah nim na thoh ve?
Dokle æeš, ljenivèe, ležati? kad æeš ustati od sna svojega?
10 Bet ih, bet ngam, kut poem bet neh na yalh.
Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da prilegneš,
11 Te vaengah na khodaeng te aka cet paitai bangla, na tloelnah loh photling aka bai hlang bangla ha pawk ni.
Utom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik i oskudica tvoja kao oružan èovjek.
12 Aka muen hlang neh boethae hlang tah a ka dongkah olhmaang nen ni a pongpa.
Èovjek nevaljao i nitkov hodi sa zlijem ustima;
13 A mik neh a mikhip, a kho neh a thui, a kutdawn neh a thuinuet.
Namiguje oèima, govori nogama, pokazuje prstima;
14 A lungbuei kah a calaak neh a tuetang takuem ah boethae bueng a paem tih, tingtoehnah neh hohmuhnah a khuen.
Svaka mu je opaèina u srcu, kuje zlo svagda, zameæe svaðu.
15 Te dongah amah kah rhainah loh buengrhuet a thoeng thil vetih hoeihnah om kolla khaem pahoi ni.
Zato æe ujedanput doæi pogibao njegova, èasom æe se satrti i neæe biti lijeka.
16 He parhuk he BOEIPA loh a thinah tih a hinglu dongah tueilaehkoi khuikah tueilaehkoi parhih tah.
Na ovo šestoro mrzi Gospod, i sedmo je gad duši njegovoj:
17 A honghi lai aka ludoeng kah a mik, ommongsitoe kah thii aka long sak kah a kut,
Oèi ponosite, jezik lažljiv i ruke koje proljevaju krv pravu,
18 Boethae kopoek aka paem lungbuei, boethae dongla aka yong paitok kho,
Srce koje kuje zle misli, noge koje brzo trèe na zlo,
19 A hong kah laipai loh laithae ol a sat tih pacaboeina lakli ah tingtoehnah la a khuen.
Lažan svjedok koji govori laž, i ko zameæe svaðu meðu braæom.
20 Ka ca, na pa kah olpaek te kueinah lamtah na nu kah olkhueng phap sut boeh.
Èuvaj, sine moj, zapovijest oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
21 Na lungbuei ah rhawp hlaengtang lamtah na rhawn ah rhawp laikoeinah lah.
Priveži ih sebi na srce zasvagda, i spuèi ih sebi oko grla.
22 Na caeh vaengah nang m'mawt vetih na yalh vaengah nang te n'tawt ni, na haenghang vaengah nang n'lolmang puei ni.
Kuda god poðeš, vodiæe te; kad zaspiš, èuvaæe te; kad se probudiš, razgovaraæe te;
23 Olpaek tah hmaithoi ni, olkhueng khaw vangnah ni, thuituennah dongkah toelthamnah khaw hingnah longpuei ni.
Jer je zapovijest žižak, i nauka je vidjelo, i put je životni karanje koje pouèava;
24 Huta thae taeng lamkah neh kholong nu ol hnal lamloh nang aka ngaithuen ham ni.
Da te èuvaju od zle žene, od jezika kojim laska žena tuða.
25 A sakthen te na thinko nen khaw nai boeh, a mikkhu neh nang te n'hloih boel saeh.
Ne zaželi u srcu svom ljepote njezine, i nemoj da te uhvati vjeðama svojim.
26 Pumyoi nu tah buh hluem ham ni, tedae hlang yuu loh hinglu phutlo khaw a hoem.
Jer sa žene kurve spada èovjek na komad hljeba, i žena pusta lovi dragocjenu dušu.
27 Hlang kah a rhang dongah hmai a poep lalah a himbai te hoeh mahpawt a?
Hoæe li ko uzeti ognja u njedra a haljine da mu se ne upale?
28 Hlang pakhat te hmai-alh dongah a caeh lalah a kho te duih mahpawt a?
Hoæe li ko hoditi po živom ugljevlju a nogu da ne ožeže?
29 A hui kah yuu te aka kun thil tih aka ben tah pakhat khaw hmil tangloeng mahpawh.
Tako biva onome koji ide k ženi bližnjega svojega; neæe biti bez krivice ko je se god dotakne.
30 A hinglu kah a lamlum dip sak hamla a huen atah hlanghuen te hlang loh hnoelrhoeng mahpawt a?
Ne sramote lupeža koji ukrade da nasiti dušu svoju, buduæi gladan;
31 A hmuh uh atah a pueh parhih la a sah saeh lamtah a im kah a boei a rhaeng te boeih a phai saeh.
Nego kad ga uhvate plati samosedmo, da sve imanje doma svojega.
32 Lungbuei aka talh huta tah samphaih, a hinglu aka phae long ni te te a saii.
Ali ko uèini preljubu sa ženom, bezuman je, dušu svoju gubi ko tako èini;
33 Tlohtat neh yah a dong vetih anih kokhahnah te hmata mahpawh.
Muke i ruga dopada, i sramota se njegova ne može izbrisati.
34 Phulohnah khohnin ah a va kah kosi neh thatlainah dongah lungma ti mahpawh.
Jer je ljubavna sumnja žestoka u muža i ne štedi na dan osvete;
35 A mikhmuh kah tlansum pakhat khaw khuen pah pawt vetih kapbaih yet cakhaw huem pah mahpawh.
Ne mari ni za kakav otkup, i ne prima ako æeš i mnogo darova davati.

< Olcueih 6 >