< Luka 5 >

1 A om rhuet vaengah anih te hlangping loh a et tih Pathen kah olka a hnatun uh. Te vaengah anih tah Gennesaret tuili taengah om tih pai.
Una zuvă, kănd Isusu astat pănglă apă Galileja, multă lumje s strănđa pănglă jel s audje vorba alu Dimizov.
2 Te vaengah tuili kah aka pai lawng panit te a hmuh. Tedae te lamkah tuihoi rhoek tah lawk suk la khoe uh coeng. Te phoeiah ngol tih lawng dong lamkah loh hlangping te a thuituen.
Majdată d asta, njeki ribarji već aišăt dăn čamacurj š ančiput s čistjaskă mrežilje. A Isusu avizut alor doj čamacurj p obală
3 Te phoeiah lawng pakhat khuila kun. Te tah Simon kah la a om dongah, “Lan lamkah bet thoeih dae,” a ti nah.
š auntrat ăn unu čamac, karje irja alu Šimun. Š Isusu la rugat s puatje ucără s l pinđje dăla obală. Atunča šadje, š ănvăca p narodu d čamac.
4 A thui a bawt van neh Simon te, “A dung la thoeih lamtah nga tuuknah ham na lawk te voei lah,” a ti nah.
Kănd aprestanit s rubjaskă, zăče alu Šimun: “Pinđje čamacu maj dăpartje undje maj adănkă apa, š arunkăc mrežilje d pukat.”
5 Tedae Simon loh a doo tih, “Boeipa, khoyin khing ah ka thakthae uh tih ka dang uh moenih. Tedae namah ol dongah lawk te ka voei eh?,” a ti nah.
Šimunu zăče alu Isusuluj: “Gospodarulje, tuată nuaptja njam potrudit š nimika nam pukat. Ali kum tu aša zăč, osă arunk mreža.”
6 A saii uh tangloeng vaengah nga hol te muep a kol uh tih a lawk khaw a va pah.
Kănd Šimun š ortači aluj afukut aja, jej apukat mult pjaštje, atăta d mrežilje ančiput s s rupă.
7 Te dongah lawng tloe dongkah a pueipo rhoek te a cavaih uh tih amih talong ham ha pawk uh. Tedae ha pawk uh vaengah lawng rhoi te bae coeng tih dalh buek uh.
Ribarji afukut ku măna alu ortači alor ăn altu čamac s vije s ažută. Jej avinjit š atăta napunit p amiždoj čamacurj d pjaštje k jej ančiput s potunjaskă.
8 Simon Peter loh a hmuh vaengah Jesuh te khuklu a bakop thil tih, “Kai taeng lamloh nong laeh, kai he hlang tholh ni BOEIPA,” a ti nah.
Kănd Šimun Petar aja avizut, akăzut la intja alu Isusuluj š zăče: “Fuđ dăla minje, Domnulje, daja če nu sănt om bun!”
9 A tuuk uh bangla a nga tuknah soah amah neh a taengkah rhoek boeih te ngaihmangnah loh a tuuk.
Š jel š toc karje afost ku jel ăn čamac sa mirat kăt mult pjaštje apukat.
10 Simon kah a pueipo la aka om Zebedee ca rhoi James neh Johan khaw a ngaihmang rhoi van. Te phoeiah Simon te Jesuh loh, “Rhih boeh tahae lamkah tah hlang aka tu la na om pawn ni,” a ti nah.
Š isto aša sa mirat Jakov š Ivan, fičorji alu Zebedej, ortači alu Šimun. Isusu atunča zăče alu Šimun: “Navja frikă. Dakuma osă puč p lumja.”
11 Lawng rhoek te lan la a thak phoeiah boeih a toeng uh tih Jesuh te a vai uh.
Kănd jej askos čamacurj p obală, jej alăsat tot š apljikat dăpă Isusu.
12 Kho pakhat ah a om vaengah hlang pakhat tah hmaibae hoeng la tarha om. Jesuh te a hmuh vaengah a hmai long bakop. Te vaengah, “BOEIPA na ngaih atah kai nan cim sak thai,” a ti nah tih a bih.
Una zuvă Isusu avinjit ăn unu trg undje afost unu om pljin d bualje p pjalje. Kănd jel avizut p Isusu, akăzut la intja alu Isusuluj ku fălči kătri pămănt š sa rugat d jel: “Domnulje, akă vrjaj, poc s m likuješt.”
13 Anih te kut a yueng doela a taek tih, “Ka ngaih ta, cim saeh,” a ti nah. Te dongah anih te hmaibae loh pahoi a nong tak.
Isusu tinđje măna, la dotaknit š zăče: “Vrjauv. Fi likujit!” Š guba odma sa povlačit.
14 Tedae anih te Jesuh loh, “Thui boeh ne, tedae cet lamtah namah te khosoih taengah moe pah, na cimcaihnah dongah Moses loh ng'uen bangla nawn lamtah amih taengah laipai la om saeh,” a ti nah.
Isusu ja naredit: “Nu zăča alu nimilja, nu još, njego fuđ odma š pokazaštitje alu popăj kum aputja s t pregledjaskă. Prinisaštje žrtvă d čistjala ata, kum Mojsije azapovidit kum aputja toc s vjadă k ješt likujit.”
15 Tedae anih kah olthang tah a nah la cet. Te dongah a ol hnatun ham neh amih vawtthoek rhoek te hoeih sak ham hlangping loh muep tingtun uh.
Atunča glasu d Isusu tot maj mult sa proširit š mulc narod avinja s l audje š s likujaskă d buala alor.
16 Tedae Jesuh amah tah khosoek la vi uh tih thangthui.
A maj mult vorj jel s povlača ăn pustinje š s ruagă.
17 Hnin at om tih Jesuh loh a thuituen vaengah, Galilee vangca boeih neh Judea, Jerusalem lamkah aka pawk Pharisee rhoek neh saya rhoek khaw om uh tih ngol uh. Te vaengah a hoeih ham khaw BOEIPA kah a thaomnah loh om ngawn coeng.
Kănd una zuvă Isusu ănvaca p narodu, ănklo šidja š farizeji š učitelji alu zakonu alu Mojsije karje avinjit dăn tot satu ăn regija Galileja š regija Judeja š d trg Jeruzalem. A săla alu Domnuluj irja ku Isusu s likujaskă p lumja.
18 Khawn tih aka om sut hlang te hlang rhoek loh phak dongah tarha hang khuen uh. Te phoeiah a taengla a khuen tih tloeng pah ham Jesuh a toem uh.
Avinjit njeka lumje karje aduče p nosilje p om karje nu puatje s umblje, pa pokuša s l adukă š s položaskă păglu Isusu.
19 Tedae hlangping laklo ah metla anih khuen ham khaw hmu uh thai pawh. Imphu la yoeng uh bangyai longah a laklung kah Jesuh hmaiah thingkongca neh a hlak uh.
Păntruv narod jej na putut s l adukă ăn kasă undje Isusu ănvăca. La dus p stipinic p krov š afukut rupă š p nosilă, la slubuzăt ăn mižlok d sobă pravo la intja alu Isusuluj.
20 Amih kah tangnah te a hmuh vaengah, “Hlang pa aw, na tholhnah loh nang n'hlah coeng,” a ti nah.
D aja Isusu ashvatit k krjadje ăn jel, azăs: “Ortakulje, sa oprostit grešala ata.”
21 Tedae cadaek rhoek neh Pharisee rhoek long tah dawtlet ham a tong uh tih, “Soehsalnah aka thui te unim ca he? Pathen bueng pawt atah tholh hlah ham ulae aka coeng thai eh?” a ti uh.
P asta učitelji d zakonu alu Mojsije š farizeji agăndit: “Činje ăsta karje găndjaštje k rubjaštje kašă Dimizov? Činje, osim Dimizov, puatje s oprostjaskă grešala?”
22 Tedae amih kah poeknah te Jesuh loh a ming dongah amih te a doo tih, “Nangmih thinko khuiah balae na poek uh?
Ali Isusu aštijut če găndjaštje š lji zăče: “Dăče aša găndic?
23 ' Na tholh loh nang n'hlah coeng, ' ti ham neh ' Thoo lamtah cet, ' ti ham te melae a phoeng la aka om?
Dali nuje majušurje s zăkă: ‘Sa oprostit grešala ata’, njego s zăkă: ‘Skual š umblă’?
24 Te daengah ni hlang capa loh diklai dongah tholh hlah hamla saithainah a khueh te na ming uh eh,” a ti nah. Aka khawn te khaw, “Namah khaw kan thui eh?, thoo, na thingkongca te khuen lamtah namah im la cet laeh,” a ti nah.
Ali, s štijic k jo, Bijatu alu Omuluj, am autoritet p pămănt s oprostjesk grešala.” Atunča zăče alu omuluj karje nu puatje s umblje: “Cije zăk: ‘Skual, ja nosilă š fuđ akasă!’”
25 Te dongah amih hmaiah hlat thoo tih, a yalh nah te a khuen tih, Pathen a thangpom doela a im te a paan.
Š omu akuma sa skulat la vojki alor, alat aja p čaja azukut š apljikat akas, slavja p Dimizov p drum.
26 Te vaengah mueimang bangla boeih om uh tih Pathen te a thangpom uh. Rhihnah nen khaw baetawt uh tih, “Tihnin ah poektloel la m'hmuh,” a ti uh.
Š toc afost skroz zadivic š ančiput s slavjaskă p Dimizov. Afost pljin d frikă š rubja: “Astăz noj amvizut nješto če nuje d krizut!”
27 Te phoei lamkah loh a caeh vaengah a ming ah Levi, mangmu aka coi tah mangmu doenah ah a ngol te a hmuh tih, “Kai m'vai laeh,” a ti nah.
Isusu dăpă aja aišăt š avizut p cariniku Levi kum šadje la carină, š ja zăs: “Vină dăpă minje.”
28 Te dongah a cungkuem te a hnoo phoeiah thoo tih Jesuh te a vai.
Š Levi sa skulat, alăsat tot, š apljikat dăpă jel.
29 Te phoeiah Levi loh amah im ah Jesuh ham buhloei muep a tael pah. Te vaengah mangmucoi rhoek khaw hlangping la muep om tih amih taengkah aka om hlang tloe rhoek long khaw a vael uh.
Atunča Levi apriredit d Isusu marje veselije ăn kasa aluj. A ku jej amănkat mulc lumje š ăntră jej irja mulc carinikurj.
30 Te dongah Pharisee rhoek neh cadaek rhoek loh Jesuh kah hnukbang rhoek te a kohuet thil uh tih, “Balae tih mangmucoi rhoek neh hlangtholh rhoek taengah na caak na ok uh?” a ti nauh.
Atunča njeki farizeji, š njeki učiteljurj d zakonu alu Mojsije karje irja d grupa alor š prigovorja alu učenikurlje alu Isusuluj ku vorbilje: “Dăče mănkăc š bjec ku carinikurlje š ku lumja karje grešaštje?”
31 Jesuh loh amih te a doo tih, “Siboei he sading rhoek loh ngoe pawt cakhaw tloh aka khueh rhoek long tah a ngoe.
A Isusu lja zăs: “Alu lumjej zdravănă nu trjebje doktorjamja, već alu lumjej karje bulnavă trjebje doktorjamja.
32 Aka dueng rhoek khue ham pawt tih aka tholh rhoek te yutnah dongla khue ham ni ka pawk,” a ti nah.
Nam vinjit s kjem p lumja karje găndjaštje k je pravedna, njego amvinjit s kjem p lumja karje grešaštje s s okrinjaskă la Dimizov.”
33 Te rhoek loh Jesuh te, “Johan kah hnukbang rhoek tah puet a yaeh uh tih rhenbihnah khaw a saii uh. Pharisee rhoek kah hnukbang rhoek long khaw a saii uh van. Nangmih tah na caak na ok uh,” a ti nauh.
Njeka lumje ja zăs: “Učenikurlje alu Ivan maj mult vorj postjaštje š s ruagă, aša š učenikurlje alu farizeji, ali alji tjej stalno mălănkă š bja.”
34 Tedae Jesuh loh amih te, “Yulueihmuen kah pacaboeina la na om uh moenih a? Amih neh a om rhuet ah yulokung loh a yaeh ham na saii uh aya?
Lja antribat Isusu: “Dali kutizăc svatovi alu mladoženjej s natiric s postjaskă pănd mladoženja ku jej?
35 Tedae a tue ha pawk bitni, yulokung te amih taeng lamkah loh a khue khohnin ah a yaeh uh bitni,” a ti nah.
Ali osă vinje vrijamja kănd osă lji ja p mladoženja š atunča s postjaskă.”
36 Te phoeiah amih te nuettahnah neh, “Himbai a thai te a himbai pen la a phen tih himbai rhuem a bo thil moenih. Te pawt koinih, a thai khaw pawn vetih himpai pen a thai te a rhuem neh rhoep mahpawh.
Atunča Isusu nastavit aša če lja spus asta vorbă: “Numilja nu rupje pjatika dăla cuală nuavă s puată s krpjaskă p cuală bătrnă. Akă aja fače, osă rupă cuala nuavă, a pjatika dăla nuavă cuală nu pristajaštje alu cuală bătrnă.
37 Misur noe te tuitang rhuem dongah a than moenih, te pawt koinih, misur noe loh tuitang te a va vetih, misur khaw cae ni, tuitang khaw poci ni.
Š numilja nu tuarnă vinu alu nov ăn bătrnă tăšnj d pjalje. Akă aja fače, vinu alu nov osă rupă tăšnjilje š osă varsă, a tăšnjilje osă propanjaskă.
38 Tedae misur noe te tuitang thai dongah ni a than.
Njego, vinu alu nov trjebje s s tuarnje ăn nuavje tăšnj.
39 A rhuem aka o loh misur noe a ngaih moenih. 'A rhuem tah kodam la om,’ a ti,” a ti nah.
Š numilja činje bja bătărn vin nu vrja vinu dăla nov daja če zăče: ‘Bătărn je maj bun.’”

< Luka 5 >