< Luka 21 >

1 A dan vaengah kuirhang rhoek kah a kutdoe tangkabu khuila a sang uh te a hmuh.
Pea vakai atu ʻe ia, ʻo ne mamata ki he lī ʻe he kakai koloaʻia ʻenau meʻa foaki ki he tukuʻanga koloa.
2 Te vaengah khodaeng nuhmai pakhat loh mucih panit a sang te a hmuh bal.
Pea mamata foki ʻe ia ki he fefine masiva, kuo mate hono husepāniti, ʻoku ne lī ki ai ʻae kihiʻi paʻanga ʻe ua.
3 Te dongah, “Nangmih taengah rhep kan thui, hekah nuhmai khodaeng loh amih boeih lakah muep a sang coeng.
Pea pehē ʻe ia, “Ko e moʻoni ʻoku ou tala kiate kimoutolu, ko e fefine ni kuo mate hono husepāniti mo paea, kuo ne lī ki ai ʻo lahi hake ʻiate kinautolu kotoa pē:
4 Amih tah amamih kah acoih te kutdoe la boeih a sanguh. Anih long tah a vawtthoeknah khui lamkah a khosaknah ham a khueh te boeih a sang coeng,” a ti nah.
He kuo lī ʻekinautolu ni kotoa pē ki ai ʻae ngaahi meʻa foaki ki he ʻOtua, mei heʻenau koloa lahi: ka kuo lī ʻe ia ki ai, mei heʻene masiva, ʻa ʻene moʻui kotoa pē.”
5 Bawkim te lungto khaw then tih nawnnah neh a thoeihcam coeng bet a ti uh.
Pea ʻi he lea ʻae niʻihi ki he falelotu lahi, ki hono teungaʻaki ʻae ngaahi maka lelei mo e ngaahi meʻa foaki, ne pehē ʻe ia,
6 “Hekah he na hmuh uh dae khohnin ha pawk ni. Te vaengah a phil pawt te lungto pakhat dongah lungto pakhat khaw hmaai mahpawh,” a ti nah.
“Ko e ngaahi meʻa ʻoku mou mamata ki ai ni, ʻe hoko ʻae ngaahi ʻaho ʻe ʻikai mahili ai ha maka ki ha maka, ka ʻe laku kotoa pē ki lalo.”
7 Amah te a dawt uh tih, “Saya, te koinih te te me vaengah lae a om eh? Miknoek loh a om tom vaengah balae aka om eh?” a ti nauh.
Pea naʻa nau fehuʻi kiate ia, ʻo pehē, “ʻEiki, ʻe hoko afe ʻae ngaahi meʻa ni? Pea ko e hā ʻae fakaʻilonga ʻoka hoko ʻae ngaahi meʻa ni?”
8 Te dongah Jesuh loh. “Ng' rhaithi pawt ham hmatuh. Ka ming neh muep ha pawk uh vetih, ' Kai coeng ni, a tue loh yoei coeng, ' ti uh cakhaw amih hnukah cet uh boeh.
Pea pehē ʻe ia, “Vakai, telia naʻa kākaaʻi ʻakimoutolu: koeʻuhi ʻe haʻu ʻae tokolahi ʻi hoku hingoa ʻonau pehē, ‘Ko au ia;’ pea ‘ʻOku ofi mai ʻae ʻaho:’ ko ia ʻoua naʻa mou muimui kiate kinautolu.
9 Caem neh soekloeknah na yaak uh vaengah let uh boeh. Te te lamhma la a om ham ngawn a kuek. Tedae a bawtnah long tah pha koeloe mahpawh,” a ti nah.
Ka ʻoka mou ka fanongo ki he ngaahi tau mo e ngaahi maveuveu, ʻoua naʻa mou ilifia: koeʻuhi ʻe tomuʻa hoko ʻae ngaahi meʻa ni; ka ʻe ʻikai vave ʻae ngataʻanga.”
10 Te phoeiah amih te, “Namtu loh namtu, ram loh ram a thoh thil ni.
Pea toki pehē ʻe ia kiate kinautolu, “ʻE tuʻu hake ʻae kakai ki he kakai, mo e puleʻanga ki he puleʻanga;
11 Lingluei puei neh khokha loh hmuen tom ah tlung vetih duektahaw khaw pul ni. Mueirhih neh vaan lamkah miknoek long khaw mat ha thoeng ni.
Pea ʻe hoko ʻae ngaahi mofuike lahi ʻi he potu kehekehe, mo e honge, mo e ngaahi mahaki lahi; pea ʻe hā mai mei he langi ʻae ngaahi meʻa fakailifia mo e ngaahi fakaʻilonga lahi.
12 Tedae te hlan ah te hlang boeih kah a kut te nangmih pum dongla a hlah uh vetih n'hnaemtaek uh ni. Tunim neh thongim la n'thak uh ni. Kai ming kongah manghai tom neh khoboei tom taengla ng'khuen uh ni.
Kae teʻeki ai ke hoko eni, te nau pukea ʻakimoutolu, mo fakatangaʻi, mo tukuange [ʻakimoutolu ]ki he ngaahi falelotu, mo e ngaahi fale fakapōpula, ʻonau ʻomi ʻakimoutolu ki he ʻao ʻoe ngaahi tuʻi mo e pule, koeʻuhi ko hoku hingoa.
13 Nangmih ham laipai la poeh bitni.
Pea ʻe hoko ia ko e fakamoʻoni kiate kimoutolu.
14 Te dongah na thinko khuiah khueh uh lamtah huul uh ham khaw tawn boeh.
Ko ia ke fakapapau homou loto, ke ʻoua naʻa tomuʻa fakakaukau ʻaia te mou tali ʻaki:
15 Kai loh olka neh cueihnah te nangmih kam paek bitni. Te te nangmih aka kingkalh rhoek boeih loh a kamkaih ham neh a oelh ham coeng thai mahpawh.
He te u foaki kiate kimoutolu ʻae ngutu mo e poto, ʻe ʻikai faʻa tali pe taʻofia ʻe homou ngaahi fili kotoa pē.
16 Nangmih te manu napa, manuca rhoek, huiko neh paya laikoi long khaw m'voeih uh vetih n'duek sak ni.
Ka ʻe lavakiʻi ʻakimoutolu ʻe he mātuʻa, mo e tokoua, mo e kāinga, mo e kaumeʻa; pea te nau tāmateʻi homou niʻihi.
17 Kai ming kongah hlang boeih kah a hmuhuet la na om uh ni.
Pea ʻe fehiʻanekina ʻakimoutolu ʻi he kakai kotoa pē koeʻuhi ko hoku hingoa.
18 Tedae na lu sokah sampin pataeng poci loengloeng mahpawh.
Ka ʻe ʻikai mole ha tuʻoni louʻulu ʻi homou ʻulu.
19 Namamih kah uehnah nen ni na hinglu te na kaelh uh eh.
Mou maʻu ʻi hoʻomou faʻa kātaki ʻa homou laumālie.
20 Caem loh Jerusalem a vael uh te na hmuh uh vaengah, anih kah mitmoengnah loh yoei coeng tite ming uh.
“Pea ʻoka mou ka mamata ki he kāpui ʻo Selūsalema ʻaki ʻae ngaahi matatau, mou toki ʻilo kuo ofi hono fakaʻauha.
21 Te vaengah Judea kah rhoek loh tlang la rhaelrham uh saeh. A laklung kah rhoek long khaw coe uh saeh. Tekah kho kah rhoek khaw a kuila kun boel saeh.
Pea tuku ke toki feholaki ai ki he ngaahi moʻunga ʻakinautolu ʻoku ʻi Siutea; pea ko kinautolu ʻoku ʻi kolo ke nau ʻalu atu; pea ʻoua naʻa hū ki ai ʻakinautolu ʻoku nofo ʻi he tukuʻuta.
22 Te dongah a daek tangtae te boeih soep sak ham ni te rhoek kah kutthungnah khohnin tah a om.
He ko e ‘ngaahi ʻaho eni ʻoe totongi,’ koeʻuhi ke fakamoʻoni ʻae meʻa kotoa pē kuo tohi.
23 Anunae bungvawn la aka om neh te khohnin kah cacun rhoek aih. Diklai hmankah a kueknah a len neh he pilnam taengah kosi la om bitni.
Ka ʻe malaʻia ʻakinautolu ʻe feitama, mo kinautolu ʻe toutama, ʻi he ngaahi ʻaho ko ia! Koeʻuhi ʻe ai ʻae mamahi lahi ki he fonua, mo e houhau ki he kakai ni.
24 Te vaengah cunghang ha dongah cungku uh vetih namtom boeih taengah a sol uh ni. Namtom rhoek kah a tue a soep duela Jerusalem khaw namtom kah a til ham ni a om eh.
Pea ʻe tō ʻakinautolu ʻi he mata ʻoe heletā, pea ʻe taki pōpula ki he puleʻanga kotoa pē: pea ʻe malaki hifo ʻa Selūsalema ʻe he kakai Senitaile, kaeʻoua ke kakato ʻae kuonga ʻoe kakai Senitaile.
25 Te vaengah tah miknoek boeih loh khomik, hla neh aisi dongah om uh ni. Tuipuei kah olhum neh tuiphu kah ngaihitnah dongah namtom rhoek kah ngaisaknah te diklai ah om ni.
“Pea ʻe ai ʻae ngaahi fakaʻilonga ʻi he laʻā, mo e māhina, mo e ngaahi fetuʻu; pea ʻe ʻi he māmani ʻae mamahi ʻoe ngaahi kakai, mo e puputuʻu, koeʻuhi ko e ʻuʻulu ʻae tahi mo e ngaahi peau:
26 Lunglai ah aka thoeng rhihnah neh lamsonah dongah hlang he sut hit uh ni. Vaan kah thaomnah long khaw hinghuen uh ni.
Ka ʻe mole ʻae loto ʻoe kakai ʻi he manavahē, mo tuʻotuʻatamaki ki he ngaahi meʻa ʻe hoko ki māmani: koeʻuhi ʻe ngalulululu ʻae ngaahi mālohi ʻoe langi.
27 Te vaengah khomai dongah thaomnah neh thangpomnah a len neh aka pawk hlang capa te a hmuh uh ni.
Pea te nau toki mamata ki he Foha ʻoe tangata ʻoku haʻu ʻi he ngaahi ʻao, mo e mālohi mo e nāunau lahi.
28 Nangmih kah tlannah tah a yoei coeng dongah, aka om ham te a moe vaengah pai uh lamtah na lu dangrhoek uh,” a ti nah.
Pea ʻi he kamata hoko mai ʻae ngaahi meʻa ni, mou sio hake, pea hanga hake homou ʻulu; he ʻoku ofi mai homou huhuʻi.”
29 Te phoeiah amih ham nuettahnah neh, “Thaibu neh thing boeih ke na hmuh uh.
Pea naʻe lea ʻaki ʻe ia ʻae fakatātā kiate kinautolu; “Vakai ki he ʻakau ko e fiki, pea mo e ngaahi ʻakau kotoa pē;
30 Tahae kah aka boe te aka hmuh rhoek long tah namah neh namah te, khohal vat a pha coeng tila na ming uh.
‌ʻOka tupu hono muka, ʻoku mou mamata, pea mou ʻilo ai ʻoku ofi mai ʻae faʻahitaʻu mafana.
31 Te vanbangla nangmih long khaw he he ha thoeng tih, na hmuh uh vaengah Pathen kah ram tah pai tom coeng tila ming uh.
Pea ʻe pehē foki ʻakimoutolu, ʻoka mou ka mamata ki he hoko ʻoe ngaahi meʻa ni, mou ʻilo ʻoku ofi mai ʻae puleʻanga ʻoe ʻOtua.
32 Nangmih taengah rhep ka thui, boeih a thoeng hlan atah tahae kah cadil loh a khum mueh la om mahpawh.
“Ko e moʻoni ʻoku ou tala kiate kimoutolu, ʻE ʻikai mole ʻae toʻutangata ni, kaeʻoua ke fakamoʻoni kotoa pē.
33 Vaan neh diklai tah khum ni, tedae kai ol khum loengloeng mahpawh.
‌ʻE mole ʻae langi mo māmani; ka ʻe ʻikai mole ʻa ʻeku ngaahi lea.
34 Te dongah namamih te ngaithuen uh lukilnah, rhuihahnah, khosak rhamsak kah mawntangnah dongah na thinko loh n'nan ve. Tekah khohnin loh nangmih soah buengrhuet ha pai ve.
“Kae vakai kiate kimoutolu, telia naʻa ʻiloange kuo taʻomia homou loto ʻi he kai fekinaki, mo e kona, mo e tokanga ki he moʻui ni, pea hoko fakafokifā ai ʻae ʻaho ko ia kiate kimoutolu.
35 Thaang bangla diklai maelhmai tom ah aka ngol rhoek boeih te a thoeng thil ni.
Koeʻuhi ʻe hoko ia ʻo hangē ko e hele kiate kinautolu kotoa pē ʻoku nau nofo ʻi he funga ʻo māmani fulipē.
36 Tedae aka thangthui rhoek loh a tue cungkuem dongah hakuh. Te daengah ni om la aka cai boeih he poenghal ham neh, hlang capa hmaiah pai ham na noeng uh eh,” a ti nah.
Ko ia mou leʻo, pea lotu maʻuaipē, koeʻuhi ke mou ʻaonga ke hao mei he ngaahi meʻa ni kotoa pē ʻe hoko, pea ke tutuʻu ʻi he ʻao ʻoe Foha ʻoe tangata.”
37 Khothaih puet bawkim ah om tih a thuituen dae khoyin ah tah Olive a ti uh tlang soah cet tih rhaeh.
Pea naʻe ako ia ʻi he ʻaho ʻi he falelotu lahi; pea ʻi he pō, naʻa ne ʻalu kituaʻā ʻo nofo ʻi he moʻunga ʻoku ui ko ʻOlive.
38 Te vaengah pilnam boeih loh anih ol yaak ham bawkim khuikah amah taengla ana yue uh coeng.
Pea naʻe haʻu hengihengi ʻae kakai kotoa pē kiate ia ʻi he falelotu lahi, ke nau fanongo kiate ia.

< Luka 21 >