Suencuek 47

1 Te phoeiah Joseph cet tih Pharaoh taengah, “A pa neh ka manuca rhoek khaw, a boiva khaw, a saelhung khaw, amah taengkah aka om boeih te Kanaan kho lamkah halo uh tih Goshen kho ah om uh ke,” a ti nah tih a puen pah.

Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: “Moj otac i moja braća stigoše sa svojim ovcama i govedima i sa svime što imaju iz zemlje kanaanske, i eno ih u gošenskom kraju.”

2 Te phoeiah a manuca khui kah hlang panga a khuen tih Pharaoh hmai ah a khueh.

I uzevši petoricu između svoje braće, uvede ih faraonu.

3 Te vaengah Pharaoh loh Joseph kah a manuca rhoek te, “Nangmih kah bibi te balae,” a ti nah hatah amih loh Pharaoh la, “Na sal rhoek he kamamih khaw, a pa rhoek long khaw boiva ni ka dawn uh,” a ti nauh.

Onda faraon zapita njegovu braću: “Čime se bavite?” Odgovore faraonu: “Tvoje su sluge stočari, baš kao što su bili naši preci.

4 Te phoeiah Pharaoh la, “Kanaan kho ah khokha tlung tih na sal rhoek kah boiva ham a luemnah a om pawt dongah hekah khohmuen ah bakuep ham ka lo uh. Te dongah na sal rhoek he Goshen kho ah kho n'sak sak uh mai,” a ti nauh.

Došli smo da potražimo kratak boravak u ovoj zemlji”, rekoše faraonu, “jer je nestalo paše za stada tvojih slugu, strašna glad pritište kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u gošenskom kraju.”

5 Te dongah Pharaoh loh Joseph la, “Na pa neh na manuca rhoek nang taengah aka lo rhoek te,

[5a] Faraon reče Josipu: [6b] “Neka se, dakle, nastane u gošenskom kraju. A ako znaš da među njima ima prikladnih, postavi ih za nadglednike moga osobnog blaga.” [5b] Tako, kad Jakov i njegovi sinovi stigoše u Egipat i kad faraon, kralj egipatski, to ču, reče Josipu: “Budući da su tvoj otac i tvoja braća došli k tebi,

6 'Na hmai kah Egypt kho khuikah khohmuen then Goshen kho ah na pa neh na manuca rhoek te khosak sak. Te phoeiah amih khuikah tatthai hlang rhoek te na ming atah amih te kai kah boiva mangpa la khueh,” a ti nah tih a uen.

[6a] egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca i svoju braću u najboljem kraju.”

7 Te phoeiah Joseph loh a napa Jakob te a khuen tih Pharaoh hmai ah a pai sak hatah Jakob loh Pharaoh te yoethen a paek.

Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi faraona.

8 Te vaengah Pharaoh loh Jakob la, “Nang kah hingnah a kum khohnin loh meyet a lo van coeng,” a ti nah.

A faraon upita Jakova: “Koliko ti je godina?”

9 Te dongah Jakob loh Pharaoh la, “Ka lampahnah kum khohnin he kum pasoi neh thumkip vel a pha coeng. Tedae ka hingnah kum khohnin he yoethae yoehu la om tih a pa rhoek a lampahnah tue vaengkah a hingnah kum khohnin te a pha moenih,” a ti nah.

Jakov odgovori faraonu: “Godina moga lutalačkog življenja ima stotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga života; ne dostižu brojem godine življenja na zemlji mojih otaca.”

10 Te phoeiah Jakob loh Pharaoh te yoethen a paek tih Pharaoh taeng lamkah pahoi nong.

Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega.

11 Te phoeiah Pharaoh kah a uen vanbangla Joseph loh a napa neh a manuca rhoek te Egypt kho ah khohut pakhat a paek tih khohmuen then Raameses kho ah kho a sak sak.

Tako Josip nastani svoga oca i svoju braću davši im u vlasništvo najljepši kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon naredio.

12 Te dongah Joseph loh a napa neh a manuca rhoek khaw, a napa imkhui boeih neh camoe ka dongkah caak ham khaw a cangbam pah.

A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju braću i svu očevu obitelj sve do najmanjega.

13 Tedae khokha bahoeng tlung tih Egypt kho neh Kanaan kho te khokha loh a khah dongah kho takuem ah caak om pawh.

Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla strašna glad: izmuči ona i zemlju egipatsku i zemlju kanaansku.

14 Te vaengah Joseph loh Egypt khohmuen neh Kanaan kho ah cangtham a lai ham rhoek kah tangka a hmuh te boeih a coi. Te phoeiah Joseph loh tangka te Pharaoh im la a khuen.

Josip pobra sav novac što se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj u zamjenu za žito koje se prodavalo i odnese novac u faraonov dvor.

15 Tedae Egypt kho neh Kanaan kho kah tangka te a khawk uh vaengah Egypt rhoek loh Joseph te boeih a paan uh tih, “Kaimih he caak m'pae laeh. Tangka ka khawk uh cakhaw ba ham lae nang hmaiah ka duek uh eh?,” a ti uh.

Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi Egipćani dođu k Josipu te mu reknu: “Daj nam kruha! Zašto da pomremo pred tvojim očima? Novca više nema.”

16 Tedae Joseph loh, “Tangka a boeih oeh atah na boiva te m'pae uh lamtah nangmih kah boiva te kan khueh mako,” a ti nah.

Josip odgovori: “Predajte svoju stoku pa ću vam dati žita u zamjenu za stoku kad je novca nestalo.”

17 Te dongah amamih kah boiva te Joseph taengla a khuen uh tih Joseph loh marhang khaw, boiva tuping khaw, saelhung boiva khaw, laak ham khaw caak a paek pah tih tekah kum ah ngawn tah amih kah boiva boeih te khaw caak neh a khool.

Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im davaše kruh u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ih je one godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago.

18 Tedae tekah kum thok tih a kum bae atah Egypt rhoek loh Joseph taengla halo uh tih, “Ka boeipa taengah ka phah uh moenih. Tangka khaw boeih coeng tih boiva neh rhamsa loh ka boeipa taeng a pha coeng dongah kaimih pum neh ka khohmuen pawt atah ka boeipa hmai ah a paih om voelpawh.

Kad je ona godina prošla, dođu k njemu i druge godine te mu reknu: “Ne možemo sakriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga su već ustupljena gospodaru; drugo ništa ne preostaje da gospodaru ustupimo nego sebe i svoje oranice.

19 ba ham lae nang mikhmuh ah ka duek uh eh. Kaimih he khaw, ka khohmuen he khaw n'lai uh. Kaimih khaw ka khohmuen khaw caak neh ka thung coeng atah kamamih neh ka khohmuen loh Pharaoh sal la ka om uh bitni. Tedae cangti nan paek tih ka hing uh daengah man ka duek uh pawt sui tih tolrhum loh a pong pawt sue,” a ti uh.

Zašto da uništimo na tvoje oči i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i naše zemlje u zakup za kruh, i tako ćemo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preživimo: da ne izginemo i da nam oranice ne postanu pustoš!”

20 Tedae khokha te amih taengah a tlung pah vaengah Egypt rhoek loh a khohmuen rhip a yoih uh tih Egypt kho pum te Pharaoh ham Joseph loh a lai pah coeng dongah Pharaoh kah khohmuen la poeh.

Tako Josip steče faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je svaki Egipćanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je zemlja postala faraonovo vlasništvo,

21 Te dongah Egypt khorhi a bawt neh a khat ben lamkah pilnam te amah loh khopuei khuila a puen.

a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem.

22 Tedae khosoih rhoek kah khohmuen ngawn tah Pharaoh loh khosoih rhoek ham a paek khotlueh la a om dongah lai van pawh. Te vaengah khosoih rhoek loh Pharaoh kah a paek khotlueh te a caak uh tih a khohmuen te yoi uh pawh.

Jedino nije preuzeo svećeničkih imanja, jer je faraon davao svećenicima određeni dio, i tako su živjeli od prihoda što im ga je faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja.

23 Te phoeiah Joseph loh a pilnam la, “Tihnin ah namamih khaw, na khohmuen khaw Pharaoh ham ka lai coeng he. Tedae cangti he namamih ham lo uh lamtah khohmuen te tawn uh ngawn.

Onda Josip reče svijetu: “Budući da sam danas za faraona prekupio i vas i vašu zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju.

24 A vuei a thaih a om vaengah panga te Pharaoh taengah pae uh lamtah pali te namamih ham neh lohma kah cangti la, namah cako a caak ham neh na ca rhoek loh a caak ham khaw om saeh,” a ti nah.

A kad bude pobiranje ljetine, faraonu ćete davati jednu petinu, dok će četiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama i onima koji su u vašim domovima i za hranu vašoj djeci.”

25 Te vaengah, “Ka boeipa kah mikhmuh ah mikdaithen la m'hmuh uh tih mamih n'hlun atah Pharaoh taengah sal la ka om uh bitni,” a ti uh.

Oni odgovore: “Život si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru što možemo biti faraonovi robovi.”

26 Te dongah Joseph loh a khueh oltlueh vanbangla tahae khohnin duela Egypt kho ah hlopnga te Pharaoh hut la om. Khosoih rhoek kah khohmuen bueng te amamih loh a hutnah tih Pharaoh hut la om pawh.

Tako Josip napravi za Egipat zemljišni zakon koji i danas vrijedi: petina pripada faraonu; jedino svećenička imanja nisu prešla faraonu.

27 Te vaengah Israel loh Egypt kho kah Goshen khohmuen ah kho a sak tih a kawt la a kawt dongah pungtai uh tih muep ping uh.

Izraelci se nastaniše u zemlji egipatskoj, u kraju gošenskom; u njem stekoše vlasništvo; bijahu rodni i broj im se veoma umnoži.

28 Jakob khaw Egypt kho ah kum hlai rhih hing tih Jakob kah a hingnah kum khohnin long khaw kum pasoi likip neh kum rhih lo coeng.

U zemlji egipatskoj poživje Jakov sedamnaest godina. Tako je duljina Jakovljeva života iznosila sto četrdeset i sedam godina.

29 Te vaengah Isreal kah a duek ham khohnin loh a yoei coeng dongah a capa Joseph te a khue tih, “Nang mikhmuh ah mikdaithen ni ka dang atah ka phai hmuiah na kut tloeng laeh. Sitlohnah neh uepomnah khaw Kai ham na saii atah kai he Egypt kho n'up boel mai.

A kad se približi vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sina Josipa te mu reče: “Ako mi želiš ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno kao jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu!

30 Te phoeiah a pa rhoek taengah ka yalh atah kai he Egypt lamkah nan khuen vetih amih kah phuel ah nan up ni,” a ti nah hatah, “Na ol bangla kamah loh ka saii bitni,” a ti nah.

Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore i sahrani me u njihovu grobnicu!” “Učinit ću kako si rekao”, odgovori.

31 Te vaengah, “Kamah taengah toemngam dae,” a ti nah hatah a toemngam tih Israel te baiphaih dongkah a lu taengah bakop.

“Zakuni mi se!” - reče. I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko prignu na uzglavlju.