Joba 30
1 Tedae a kum la kai lakah aka noe long khaw, kai taengah luem uh coeng. Te rhoek kah a napa pataeng ka boiva kah ui taengah khueh ham ka hnawt lah mako.
“A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega.
2 Amih kut dongkah thadueng khaw kai taengah metlam a om? Amih te a hminkhah lamni a paltham.
Ta što će mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glađu i oskudicom.
3 Vaitahnah neh khokha rhamling lamkah, pumhong loh hlaem vaengah, khohaeng neh imrhong kah rhamrhae te a cilh.
Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina.
4 Tangpuem dongkah baekkoi te a hlaek uh tih, a buh la hlingcet yung a khueh.
Lobodu su i s grmlja lišće brali, kao kruh jeli korijenje žukino.
5 A nam lamloh a haek uh tih, amih taengah hlanghuen bangla a o uh.
Od društva ljudskog oni su prognani, za njima viču k'o za lopovima.
6 Soklong cakhom kah laipi neh thaelsawk khui ah kho a sak.
Živjeli su po strašnim jarugama, po spiljama i u raspuklinama.
7 Tangpuem khuiah pang uh tih, lota hmuiah poem uh.
Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti.
8 Aka ang ca rhoek neh ming mueh ca rhoek ni khohmuen lamloh a hawt uh.
Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičevima su iz zemlje prognani.
9 Te dongah amih kah rhotoeng la ka om coeng tih, amih taengah ol la ka om.
Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao priča!
10 Kai aka tuei rhoek tah kai lamloh lakhla uh tih, ka mikhmuh ah timtui khaw tuem uh pawh.
Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut' mi u lice.
11 A lirhui lakah ka lirhui he pawl coeng. Te dongah kai he m'phaep tih, ka mikhmuh ah kamrhui han tueih uh.
I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu.
12 Bantang kah hlangyoe aka tlai loh ka kho a kalh. Amih kah rhainah caehlong te kai taengah a picai uh.
S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju.
13 Ka talnah khuiah ka hawn a mak uh tih, amih aka bom pawt khaw hoeikhang uh.
Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko,
14 A puut aka len bangla ael uh tih, a khohli rhamrhael hmuiah paluet uh.
prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje.
15 Kai soah mueirhih pai tih, khohli bangla ka moeihoeihnah a hloem vaengah, kai kah khangnah te khomai bangla a yah.
Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje.
16 Kai lamloh ka hinglu a kingling coeng tih, phacip phabaem khohnin loh kai n'tuuk.
Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili.
17 Khoyin ah ka rhuh te ka pum dong lamloh a cueh. Kai aka thuek he a dim moenih.
Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu.
18 Thadueng cungkuem dongah ka pueinak a phuelhthaih tih, ka angkidung te rhawnmoep bangla ka vah.
Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeće.
19 Kai he dikpo khuila n'dong tih, laipi neh hmaiphu bangla n'thuidoek.
U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo.
20 Na taengah bomnah kam bih dae kai nan doo moenih. Ka pai akhaw kai he nan yakming moenih.
K Tebi vičem, al' Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš.
21 Kai soah a muen la na poeh tih, na ban thaa neh kai nan konaeh thil.
Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš.
22 Kai he khohli dongah nan phueih. Kai nan ngol thil vaengah kai nan paci sak tih, lungming cueihnah a yawn.
U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš.
23 Mulhing boeih kah tingtunnah im la, dueknah neh kai nan mael sak ham khaw ka ming.
Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih.
24 A yoethaenah khuiah bombihnah a yaak vaengah, kut aka thueng he lairhok dongah a om moenih.
Al' ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju?
25 Khohnin a mangkhak dongah ka rhap tih, khodaeng dongah ka hinglu a omdam moenih.
Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha?
26 A then ka lamtawn vaengah boethae ha pawk. Vangnah te ka ngaiuep vaengah a hmuep ha pai.
Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama.
27 Ka bung he tlawk tih a kuemsuem moenih. Kai he phacip phabaem khohnin loh n'doe.
Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi.
28 Khomik a tal dongah maelhmai a hmuep la ka cet. Hlangping neh ka pai tih bomnah ka bih.
Smrknut idem, al' nitko me ne tješi; ustajem u zboru - da bih kriknuo.
29 Pongui kah a manuca neh, tuirhuk vanu kah a hui la ka om.
Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.
30 Ka vin khaw kamah dong lamloh mu tih, ka rhuh khaw kholing neh tlum coeng.
Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica.
31 Ka rhotoeng te nguekcoinah la, ka phavi rhah ol la poeh.
Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikača ima.
