Lokphong 6
1 Tuucaa mah paongh ih catui kangdaeng ca tangoengh maeto ka hnuk; to naah kahing sak ih hmuen palito thung ih maeto mah, khopazih tuen baktiah Angzo ah loe khenah, tiah thuih ih lok to ka thaih.
I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam pečata, začujem gdje prvo od četiri bića govori glasom kao gromovnim: “Dođi!”
2 Ka khet naah, hrang kanglung maeto ka hnuk: to hrang nuiah angthueng Anih loe kalii maeto sin; anih hanah angraeng lumuek to paek o, anih loe misatuk pazawk moe, taa thai hanah a caeh.
Pogledam, a ono konj bijelac i u njegova konjanika luk. I dan mu je vijenac te kao pobjednik pođe da pobijedi.
3 Anih mah catui kangdaeng hnetto haih to paongh naah, hnetto haih kahing sak ih hmuen mah, Angzo ah loe khenah, tiah thuih ih lok to ka thaih.
Kad Jaganjac otvori drugi pečat, začujem drugo biće gdje govori: “Dođi!”
4 To naah kalah hrang kathim maeto tacawt: to hrang angthueng kami khaeah, long ah kaom angdaehhaih to lak ving moe, long kaminawk maeto hoi maeto anghumsak hanah sakthaihaih akaa to paek: kalen pui sumsen doeh anih hanah paek.
I iziđe drugi konj, riđan. I njegovu je konjaniku dano dignuti mir sa zemlje da se ljudi među sobom pokolju. I dan mu je mač velik.
5 Anih mah catui kangdaeng thumto haih to paongh naah, thumto haih kahing sak ih hmuen mah, Angzo ah loe khenah, tiah thuih ih lok to ka thaih. To pongah ka khet, to naah hrang kamnum to ka hnuk; to hrang nuiah angthueng kami loe banah hmuen tahhaih to sinh.
Kad Jaganjac otvori treći pečat, začujem treće biće gdje govori: “Dođi!” Pogledam, a ono konj vranac i njegovu konjaniku u ruci tezulja.
6 Kahing sak ih hmuen palito ih a um hoiah, Cang boengloeng maeto loe phoisa sen maeto hoiah ating, barli cang boengloeng thumto loe phoisa sen maeto hoiah ating, toe Olive situi hoi misurtui loe amrosak hmah, tiah thuih ih lok to ka thaih.
Tada začujem kao neki glas isred četiriju bića gdje govori: “Mjera pšenice za denar! Tri mjere ječma za denar! A ulju i vinu ne udi!”
7 Anih mah catui kangdaeng palito haih to paongh naah, palito haih kahing sak ih hmuen mah, Angzo ah loe khenah, tiah thuih ih lok to ka thaih.
Kad Jaganjac otvori četvrti pečat, začujem glas četvrtoga bića gdje govori: “Dođi!”
8 To pongah ka khet, to naah kanglung bok hrang to ka hnuk: to hrang nuiah angthueng kami ih ahmin loe, Duekhaih, tiah oh, Hell loe anih hnukah bang. Long ahmuen palito thungah ahmuen maeto ukhaih to nihcae hanah paek, sumsen hoiah kaminawk humhaih, caaknaek tawn ai ah dueksakhaih, nathaih hoiah dueksakhaih, moi kasannawk han kaeksakhaih akaa to paek. (Hadēs g86)
Pogledam, a ono konj sivac; konjaniku njegovu ime je “Smrt” i prati ga Podzemlje. Dana im je vlast nad četvrtinom zemlje: ubijati mačem i glađu i smrću i zvijerima zemaljskim. (Hadēs g86)
9 Anih mah catui kangdaeng pangato haih to paongh naah, bokhaih hmuenciim tlim ah kaom Sithaw lok taphong moe, angmacae tanghaih kawng a thuih o pongah hum ah kaom kaminawk ih pakhra to ka hnuk.
Kad Jaganjac otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu.
10 Nihcae mah, Aw Angraeng, nang loe na ciimcai moe, loktang ah na oh, long ah kaicae hum kaminawk lu la ai ah atue nasetto maw na oh han vop? tiah tha hoi a hang o.
Vikahu iza glasa: “Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?”
11 Nihcae boih hanah kahni kanglung to a paek moe, nangcae baktih toengah hum han suek ih nangcae ih ampui tamnanawk hoi nawkamyanawk hum o ai karoek to, atue setta thung zing o raeh, tiah a naa.
I svakome je od njih dana bijela haljina i rečeno im je neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i braće njihove koja imaju biti pobijena kao i oni.
12 Anih mah catui kangdaeng tarukto haih paongh naah, khenah, kalen parai talihnawhaih to oh; ni loe buri qui hoi sak ih kahni baktiah amnum moe, khrah doeh athii baktiah oh.
I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti pečat, potres velik nasta. I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv.
13 Van ih cakaehnawk loe takhi ham song naah atue pha ai ah kangmuen thaiduet thaih baktiah long ah krak o.
I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar.
14 Van loe caqam tangoengh baktiah anghaeh phaeng, maenawk hoi tui mah takui ih longnawk loe angmacae ohhaih ahmuen hoiah anghmaat o king.
Nebo iščeznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci pokrenuše s mjesta.
15 To naah long siangpahrangnawk, lensawk kaminawk, angraengnawk, misatuh angraengnawk, thacak kaminawk, tamnanawk hoi tamna ah kaom ai kaminawk loe lungpuk hoi mae ih thlung khaw thungah anghawk o;
Kraljevi zemaljski, i velikaši, i vojvode, i bogataši, i mogućnici, rob i slobodnjak - svi se sakriše u spilje i pećine gorske
16 mae hoi thlungnawk khaeah, Kaicae nuiah krah ah, angraeng tangkhang nuiah anghnu kami ih mikhmai hoi Tuucaa palungphuihaih thung hoiah kaicae hae hawk ving ah, tiah a naa o:
govoreći gorama i pećinama: “Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdžbe Jaganjčeve.
17 Anih palungphuihaih ni kalen loe phak boeh, mi mah maw khaang thai tih?
Jer dođe Dan onaj veliki srdžbe njihove i tko će opstati!”
