< Saam 127 >

1 Solomon ih kasang laa. Angraeng mah im sah ai nahaeloe, imsahkungnawk loe azom pui ah ni toksak o; Angraeng mah vangpui to toep ai nahaeloe, toepkungnawk loe azom pui ah ni toep o.
Se o Senhor não edificar a casa, em vão trabalham os que edificam: se o Senhor não guardar a cidade, em vão vigia a sentinella.
2 Angsatui hoi buhcaak hanah, khawnthaw ah nang thawk, khoving khoek to anghnut moe, toksakhaih loe azom pui ah ni oh; a palung ih kami khaeah kahnaep ah iihhaih to paek.
Inutil vos será levantar de madrugada, repousar tarde, comer o pão de dôres, pois assim dá elle aos seus amados o somno.
3 Khenah, caa nawktanawk loe Angraeng ih qawk ah oh o moe, zok ih thingthai loe anih mah paek ih tangqum ah ni oh.
Eis que os filhos são herança do Senhor, e o fructo do ventre o seu galardão.
4 Tha oh li naah sak ih caanawk loe, thacak kami ih ban ah kaom palaanawk baktiah oh o.
Como frechas na mão d'um homem valente, assim são os filhos da mocidade.
5 Palaa hoi kakoi kalii tabu tawn kami loe tahamhoih; nihcae loe azathaih tongh o mak ai, khongkha ah misanawk to pakaa o thai tih.
Bemaventurado o homem que enche d'elles a sua aljava: não serão confundidos, mas fallarão com os seus inimigos á porta.

< Saam 127 >