Marka 4
1 Anih loe tuipui taengah kaminawk patuk amtong let bae: a taengah kami paroeai angpop o pongah, anih loe palong thungah akunh moe, anghnut; pop parai kaminawk loe tuicing ah oh o.
I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.
2 Anih mah paroeai hmuen kawng to patahhaih hoiah nihcae hanah patuk, anih mah patukhaih lok hoiah nihcae khaeah,
Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:
3 tahngai oh; Khenah, aanmu haeh kami loe aanmu haeh hanah a caeh:
“Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati.
4 aanmu to a haeh naah, thoemto loe loklam taengah krak, tavaanawk angzoh o moe, aanmu to akhui o boih.
I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.
5 Thoemto loe long kathah ai, kapop thlung nuiah krak; long to tampa pongah, aanmu loe akra ai ah amprawk roep:
Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.
6 toe ni to bet moe, kabae ni mah dawk naah loe, tangzun om ai pongah, azaem ving.
Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se.
7 Thoemto aanmu loe soekhring thungah krak, soekhring kungnawk loe qoeng o tahang moe, aanmu to tacet o hmoek, to pongah athaih athai ai.
Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese.
8 Kalah aanmu loe long kahoih nuiah krak, a qoeng tahang moe, kapop ah aquih to tacawt; thoemto loe qui thum, thoemto loe qui taruk, thoemto loe cumvai khoek to pung o tahang, tiah a naa.
Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko.”
9 Anih mah nihcae khaeah, Thaihaih naa tawn kami loe, thaih nasoe, tiah a naa.
I doda: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!”
10 Anih angmah bueng oh naah, hatlai hnetto hoi a taengah kaom kaminawk mah patahhaih lok to dueng o.
Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.
11 Anih mah nihcae khaeah, Sithaw mah siangpahrang ah ukhaih prae ih lok tamqu panoek thaihaih to nangcae khaeah paek boeh: toe tasa bangah kaom kaminawk hanah loe, hmuen boih patahhaih hoiah ni thuih:
I govoraše im: “Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:
12 nihcae loe hnu o tih, toe maat o mak ai; thaih loe thaih o tih, toe panoek o thai mak ai; to tih ai nahaeloe nihcae mah poekhaih amkhraih o ueloe, nihcae zaehaihnawk to tahmen moeng tih, tiah thuih ih lok to oh, tiah a naa.
da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti.”
13 To pongah anih mah nihcae khaeah, Hae patahhaih lok hae na panoek o thai ai maw? Na panoek o thai ai nahaeloe patahhaih hoiah thuih ih loknawk boih to kawbangmaw na panoek o thai tih?
I kaže im: “Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće?
14 Aanmu haeh kami loe tamthanglok to a haeh.
Sijač sije Riječ.
15 Lam taengah kaom kaminawk kheah tamthang lok to a haeh, to kaminawk loe tamthanglok to thaih o, toe Setan loe karangah angzoh moe, nihcae palung thungah haeh ih tamthanglok to lak pae ving, tiah thuih koehhaih ih ni.
Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu.
16 Thoemto kaminawk loe kapop thlung ahmuen ah kakrah aanmu hoiah anghmong o; nihcae mah lok to thaih o naah, anghoehaih hoiah talawk o roep;
Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime,
17 toe tangzun om ai pongah, atue setta thung khue ni pauep thaih: tamthang lok pongah raihaih hoi pacaekthlaekhaih oh naah, nihcae loe amtimh o roep.
ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne.
18 Thoemto kaminawk loe soekhring thungah kakrah aanmu hoiah anghmong o; nihcae loe tamthang lok to thaih o,
A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ,
19 toe hae long nui ih hmuen pongah mawnhaih hoi long angraenghaih mah aling pongah, kalah hmuennawk koehhaih to akun naah, tamthang lok to khuk khoep, to pongah athaih athai ai. (aiōn g165)
ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. (aiōn g165)
20 Thoemto kaminawk loe kahoih long nuiah kakrah aanmu hoiah anghmong; nihcae mah tamthang lok to thaih o naah, talawk o moe, athaih to athaih; thoemto loe alet quithum, thoemto loe quitaruk, thoemto loe cumvai khoek to pung o tahang, tiah a naa.
A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.
21 Anih mah nihcae khaeah, Hmaithawk loe takho tlim ah, to tih ai boeh loe iihkhun tlim ah suek han ih maw a sinh o? Hmai paanghaih ahmuen ah na ai maw a suek?
I govoraše im: “Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak?
22 To tiah suek naah ni amtueng ai hmuen tidoeh om ai, kangvingh hmuen doeh om ai ah, amtueng phaeng tih.
Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo!
23 Thaihaih naa tawn kami loe, thaih nasoe.
Ima li tko uši da čuje, neka čuje.”
24 Anih mah nihcae khaeah, Na thaih o ih hmuennawk to acoehaih hoiah poek oh: minawk na tahhaih hmuen hoiah ni nang doeh tah toeng tih: kathaih kami nang khaeah, pop aep ah paek tih.
I govoraše im: “Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se.
25 Katawn kami to pop aep ah paek ueloe: katawn ai kami loe a tawnh ih hmuen doeh la pae kik tih, tiah a naa.
Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.”
26 Anih mah, Sithaw mah siangpahrang ah ukhaih prae loe, kami maeto mah long ah haeh ih aanmu baktiah ni oh;
I govoraše im: “Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju.
27 aqum ah iih moe, khodai naah angthawk, aanmu loe amprawk moe, qoeng tahang, toe kawbangmaw to tiah oh, tito anih mah panoek ai.
Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako;
28 Angmah koehah long hoiah aquih to tacawt; tadok tacawt tahang hmaloe pacoengah, aquih to tacawt moe, athaih to athaih.
zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.
29 Toe cang hmin naah loe, aah han khawt boeh pongah, anih mah cakra hoiah a aah, tiah a naa.
A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.”
30 Anih mah, Sithaw mah siangpahrang ah ukhaih prae to kawbangah maw kang patuek o han, to tih ai boeh loe tih hmuen hoiah maw a patah o han?
I govoraše: “Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?
31 Sithaw mah siangpahrang ah ukhaih prae loe antam mu hoiah anghmong, antam mu loe long ah patit naah, long ih aanmunawk boih pongah kathoeng koek ah oh:
Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,
32 toe amu to haeh moe, amprawk tahang naah loe, phrohnawk boih pongah len kue, anih ih tahlip tlim ah van ih tavaanawk acuk o thai hanah, kalen parai tanghangnawk to tacawt, tiah a naa.
jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.”
33 Nihcae mah panoek o thaih pongah, to baktih paroeai patahhaih hoiah lok to a thuih pae.
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati.
34 Patahhaih lok ai ah loe nihcae khaeah lokthui pae ai: angmacae bueng oh o naah loe, a hnukbang kaminawk khaeah hmuennawk boih kamtuengah a thuih pae.
Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
35 To na ni, duembang phak naah loe, anih mah nihcae khaeah, Vapui zaeh bangah caeh o si, tiah a naa.
Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko!”
36 A hnukbang kaminawk loe pop parai kaminawk khae hoiah tacawt o moe, palong thung kaom Anih to caeh o haih. Kalah kathoeng kae palongnawk doeh anih hoi nawnto sin o.
Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.
37 To naah takhi sae to song moe, palong thungah tuiphu to akunh, to pongah palong loe tui hoiah koi.
Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili.
38 Anih loe palong hnuk bangah, luhngoeng maeto anghngoeng moe a iih: a hnukbang kaminawk mah anih to pathawk o, anih khaeah, Patukkung, kang hmaat o han boeh, tiah doeh nang dawncang ai boeh maw? tiah a naa o.
A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?”
39 Anih loe angthawk moe, takhi to zoeh, tuipui khaeah, Dii ah loe, anghngai duem ah, tiah a naa. To naah takhi to dip moe, paroeai monghaih to oh.
On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha.
40 Anih mah, Tipongah to tih khoek to na zit o loe, tanghaih na tawn o ai maw? tiah a naa.
Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?”
41 Nihcae loe paroeai zit o moe, Hae kami loe kawbaktih kami maw vai? Takhi hoi tuipui mah doeh a lok to tahngai pae o bae hae, tiah maeto hoi maeto a thuih o.
Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?”
