< Marka 10 >

1 To ahmuen to a caehtaak moe, Jordan vapui yaeh Judea prae ah caeh: to naah anih khaeah paroeai kaminawk angzoh o let; a sakzong ih baktih toengah kaminawk to patuk let bae.
Krenuvši odande, dođe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše.
2 Farasinawk anih khaeah angzoh o moe, Kami maeto mah a zu pakhrak han daan oh maw? tiah anih tanoekhaih lok a dueng o.
A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: “Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?”
3 Anih mah nihcae khaeah, Mosi mah tih lok maw ang paek o? tiah pathim pae.
On im odgovori: “Što vam zapovjedi Mojsije?”
4 Nihcae mah, Mosi mah loe kami maeto mah zu pakhrak hanah, zu pakhrakhaih ca to tariksak, tiah a naa o.
Oni rekoše: “Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti.”
5 Jesu mah nihcae khaeah, Palung na thah o pongah ni anih mah hae baktih poekhaih hae ang tarik pae o.
A Isus će im: “Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed.
6 Toe tangsuek naah Sithaw mah, nongpa hoi nongpata to sak.
Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih.
7 Hae pongah nongpa mah amno hoi ampa to caehtaak ueloe, a zu hoiah om tih.
Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu;
8 To naah nihnik loe takpum maeto ah om hoi tih: to pacoengah nihnik loe kami hnetto ah om hoi ai boeh, taksa maeto ah ni oh hoih boeh.
i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo.
9 To pongah Sithaw mah nawnto patomh boeh loe, mi mah doeh tapraek hmah nasoe.
Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!”
10 Imthung ah oh o naah, a hnukbang kaminawk mah hae kawng pongah anih khaeah lokdueng o let.
U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali.
11 Anih mah nihcae khaeah, Mi kawbaktih doeh a zu to pakhrah moe, kalah zu to la nahaeloe, a zu laep ah daan ai ah zaehaih sah kami ah oh.
I reče im: “Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub.
12 Nongpata mah a sava to pakrah moe, kalah nongpa to la nahaeloe, a sava laep ah daan ai ah zaehaih sah kami ah oh, tiah a naa.
I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.”
13 Anih suisak hanah, nawktanawk anih khaeah angzoh o haih: a hnukbang kaminawk mah nawkta hoi kaminawk to zoeh o.
Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili.
14 Toe to tiah sak o ih hmuen to Jesu mah hnuk naah, palung hoih ai pongah nihcae khaeah, Nawktanawk to kai khaeah angzo o haih ah, haek o hmah: Sithaw ukhaih prae loe to baktih kaminawk han ih ni oh.
Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: “Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje!
15 Loktang kang thuih o, Mi kawbaktih doeh Sithaw ukhaih prae to nawktanawk baktiah talawk ai kami loe, a thungah akun thai mak ai, tiah a naa.
Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.”
16 Anih mah nawktanawk to ban ah tapom tahang moe, nihcae nuiah a ban to koeng pacoengah, tahamhoihhaih to paek.
Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.
17 Anih loklam ah caeh naah, kami maeto anih khaeah cawnh hoiah angzoh moe, khokkhu cangkrawn pacoengah, anih khaeah, Patukkung kahoih, dungzan hinghaih ka hnuk hanah, timaw ka sak han? tiah lok a dueng. (aiōnios g166)
I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: “Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?” (aiōnios g166)
18 Jesu mah anih khaeah, Tipongah kahoih, tiah nang kawk loe? Sithaw khue ai ah loe mi doeh hoih ai.
Isus mu reče: “Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!
19 Daan ai ah zu sava laep ah zaehaih sah hmah, Kami hum hmah, Paqu hmah, Hnukung amsawn ah om hmah, Minawk aling hmah, Nam no hoi nam pa to saiqat ah, tiah thuih ih kaaloknawk to na panoek to loe, tiah a naa.
Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!”
20 To kami mah anih khaeah, Patukkung, hae hmuennawk loe ka nawkta nathuem hoiah ni ka pazui boih boeh, tiah a naa.
On mu odgovori: “Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.”
21 Jesu mah anih to khet, anih to palung pongah, anih khaeah, Maeto angai vop: Caeh ah, na tawnh ih hmuennawk to zaw boih ah loe, kamtang kaminawk hanah paek ah, to tiah nahaeloe van prae ah qawk na tawn tih; to pacoengah angzo ah, thinglam to apu ah loe, na bangah, tiah a naa.
Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: “Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.”
22 Anih mah to lok to thaih naah, anih loe hmuenmae paroeai tawn kami ah oh pongah, palungset moe, a caeh ving.
On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.
23 Jesu mah a taeng ih kaminawk to khet moe, a hnukbang kaminawk khaeah, angraeng kaminawk Sithaw mah siangpahrang ah uk ih prae thungah akun hanah kawkruk maw rai! tiah a naa.
Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: “Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!”
24 A hnukbang kaminawk loe a thuih ih lok pongah paroeai dawnrai o. Toe Jesu mah nihcae khaeah, Nawktanawk, long angraenghaih oep kaminawk loe Sithaw mah siangpahrang ah uk ih prae thungah akun hanah kawkruk maw rai! tiah pathim pae let.
Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: “Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje!
25 Long angraeng maeto Sithaw mah siangpahrang ah uk ih prae thungah akun pongah loe, kaengkuu hrang phungvang khaw thungah akun han zoi kue, tiah a naa.
Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.”
26 To naah nihcae loe dawnrai o moe, to tih nahaeloe mi maw pahlong ah om thai tih? tiah a thuih o.
Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: “Pa tko se onda može spasiti?”
27 Jesu mah nihcae to khet moe, Kami hanah loe angcoeng thai ai, toe Sithaw hanah loe angcoeng thai ai hmuen tidoeh om ai: Sithaw hoiah loe hmuen boih angcoeng thaih, tiah a naa.
Isus upre u njih pogled i reče: “Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!”
28 To naah Piter mah anih khaeah, Khenah, kaicae loe, hmuennawk to ka caeh o taak boih moe, na hnukah ka bang o, tiah a naa.
Petar mu poče govoriti: “Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.”
29 Jesu mah, Loktang kang thuih o, Kai hoi tamthanglok hoih pongah, imlawk, nawkamya, tanuh, amno, ampa, a zu, a caanawk hoi lawknawk caehtaak kami loe,
Reče Isus: “Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja,
30 pacaekthlaekhaih tongh o cadoeh, vaihi atue roe ah imnawk, nawkamyanawk, tanuhnawk, amnonawk, a caanawk, lawknawk to alet cumvaito ah hnu tih; angzo han koi atue ah loe dungzan hinghaih to hnu tih. (aiōn g165, aiōnios g166)
a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u budućem vijeku život vječni. (aiōn g165, aiōnios g166)
31 Toe hmahman kaminawk hnukkhuem o ueloe, hnukkhuem kaminawk hmahman o tih, tiah a naa.
A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.”
32 Nihcae loe Jerusalem bangah caeh o tahang; to naah Jesu loe nihcae hmaa ah caeh: a hnukbang kaminawk loe dawnrai o; anih hnukah bang o naah, nihcae loe zit o. Anih mah kami hatlai hnettonawk to kawk moe, a nuiah kaom han koi hmuen to thuih amtong pae.
Putovali su tako uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti:
33 Khenah, aicae loe Jerusalem ah a caeh o; kami Capa to kalen koek qaima hoi ca tarik kaminawk khaeah paek o tih; nihcae mah anih to dueksak hanah lokcaek o ueloe, anih to Gentelnawk khaeah paek o tih:
“Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima,
34 nihcae mah anih to pahnui o thuih ueloe, bop o tih, anih to tamtui hoiah pathoih o ueloe, anih to hum o tih: toe anih loe ni thumto naah angthawk let tih, tiah a naa.
izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati.”
35 Zebedi ih caa hnik, Jakob hoi Johan loe, anih khaeah caeh hoi moe, Patukkung, ka koeh hoi ih hmuen nang sak pae hanah koehhaih ka tawnh hoi, tiah a thuih pae hoi.
I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: “Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.”
36 Anih mah nihnik khaeah, Tih saksak han ih maw na koeh hoi? tiah a naa.
A on će im: “Što hoćete da vam učinim?”
37 Nihnik mah anih khaeah, Na lensawkhaih thungah phak naah, na bantang bangah maeto, na banqoi bangah maeto anghnut hanah na paek ah, tiah a naa hoi.
Oni mu rekoše: “Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.”
38 Toe Jesu mah nihnik khaeah, Nang hnik hoi ih hmuen to na panoek hoi ai: ka naek ih boengloeng hae na nae hoi thai tih maw? Kai tuinuemhaih hae na nuem hoi thai tih maw? tiah a naa.
A Isus im reče: “Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?”
39 Nihnik mah anih khaeah, Ka nuem hoi thai tih, tiah pathim pae hoi. Jesu mah nihnik khaeah, Ka naek ih boengloeng hae na nae hoi ueloe, kai tuinuemhaih to na nuem hoi thai tih:
Oni mu rekoše: “Možemo.” A Isus će im: “Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni,
40 toe ka bantang bang hoi ka banqoi bangah anghnut han ih loe ka paek han koi hmuen na ai ni; to anghnuthaih ahmuen loe paroep pae tangcae ih kaminawk hanah ni oh, tiah a naa.
ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno.”
41 To lok to haatonawk mah thaih o naah, Jakob hoi Johan nuiah palung hoih o ai.
Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana.
42 Jesu mah nihcae to angmah khaeah kawk moe, nihcae khaeah, Gentel ukkungnawk loe angmacae Gentel kaminawk nuiah angraeng ah oh o, tito na panoek o; kalen kaminawk mah nihcae to koeh baktiah uk o.
Zato ih Isus dozva i reče im: “Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću.
43 Toe nangcae salakah loe to tiah oh han om ai: mi kawbaktih doeh nangcae salakah kalen koekah oh han koeh kami loe, nangcae ih toksahkung ah om nasoe:
Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj!
44 mi kawbaktih doeh kalen koekah oh han koeh kami loe, nangcae boih ih tamna ah om nasoe.
I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.
45 Kami Capa loe minawk toksaksak hanah angzo ai, minawk ih tok to sak pae moe, paroeai kaminawk akrang hanah a hinghaih paek han ih ni angzoh, tiah a naa.
Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.”
46 To pacoengah nihcae loe Jeriko vangpui ah angzoh o: anih loe a hnukbang kaminawk, pop parai kaminawk hoi nawnto Jeriko vangpui thung hoiah tacawt naah, Timaeus capa, Bartimaeus, tiah ahmin kaom mikmaeng loe lam taengah anghnut moe, ban patueng.
Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.
47 Anih mah to kami loe Nazareth vangpui ih Jesu ni, tiah thaih naah, nang David capa, Jesu, kai hae na tahmen raeh, tiah a hangh.
Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: “Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!”
48 Minawk mah anih to anghngai duem hanah a zoeh o: toe anih mah, nang David capa, kai hae na tahmen raeh, tiah kanung aep ah a hangh.
Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: “Sine Davidov, smiluj mi se!”
49 Jesu loe angdoet moe, anih to kawk oh, tiah a naa. To naah nihcae mah mikmaeng to kawk o, anih khaeah, Poek kanawm ah om ah loe, angthawk ah; Anih mah ang kawk, tiah a naa o.
Isus se zaustavi i reče: “Pozovite ga!” I pozovu slijepca sokoleći ga: “Ustani! Zove te!”
50 Anih mah angmah ih kahni to vah sut moe, angthawk tahang pacoengah, Jesu khaeah caeh.
On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu.
51 Jesu mah anih khaeah, Timaw saksak han na koeh? tiah a naa. To naah mikmaeng mah, Angraeng, mik amtueng hanah ka koeh, tiah a naa.
Isus ga upita: “Što hoćeš da ti učinim?” Slijepac mu reče: “Učitelju moj, da progledam.”
52 Jesu mah anih khaeah, Caeh lai ah; na tanghaih mah ang hoisak boeh, tiah a naa. Akra ai ah a mik to amtueng pae roep, to pacoengah loklam hoiah Jesu hnukah a bang.
Isus će mu: “Idi, vjera te tvoja spasila!” I on odmah progleda i uputi se za njim.

< Marka 10 >