< Luka 6 >

1 Vai hnetto haih Sabbath niah, Jesu loe lawk thung hoiah caeh; to naah a hnukbang kaminawk mah cangqui to pahoeh o, ban hoiah ahnoih o moe, pakuep o.
E aconteceu que, no sábado segundo-primeiro, passou pelas searas, e os seus discípulos iam arrancando espigas, e, esfregando-as com as mãos, as comiam.
2 Thoemto Farasi kaminawk mah nihcae khaeah, Tipongah Sabbath niah sak han koi ai hmuen to na sak o loe? tiah a naa o.
E alguns dos fariseus lhes disseram: Porque fazeis o que não é lícito fazer nos sábados?
3 Jesu mah nihcae khaeah, David mah zok amthlam naah, angmah hoi nawnto kaom kaminawk hoiah sak ih hmuen kawng to na kroek o vai ai maw?
E Jesus, respondendo-lhes, disse: Nunca lestes o que fez David quando teve fome, ele e os que com ele estavam?
4 Anih loe Sithaw imthung ah akun moe, qaimanawk khue mah caak han koi takaw to a lak moe, a caak pacoengah, angmah hoi nawnto kaom ampuinawk hanah doeh paek toeng to loe, tiah a naa.
Como entrou na casa de Deus, e tomou os pães da proposição, e os comeu, e deu também aos que estavam com ele, os quais não é lícito comer senão só aos sacerdotes?
5 To pacoengah anih mah nihcae khaeah, Kami Capa loe Sabbath Angraeng ah oh, tiah a naa.
E dizia-lhes: O Filho do homem é Senhor até do sábado.
6 Anih loe kalah Sabbath niah doeh, Sineko thungah akun moe, kaminawk to patuk: to naah to ahmuen ah bantang ban kakhaem kami maeto oh.
E aconteceu também noutro sábado que entrou na sinagoga, e estava ensinando; e estava ali um homem que tinha a mão direita mirrada.
7 Anih zaehaih net o thai hanah, Sabbath niah nganna kami ngantuisak tih vai, tiah Farasinawk hoi ca tarik kaminawk mah anih to khet o.
E os escribas e fariseus atentavam nele, se o curaria no sábado, para acharem de que o acusar.
8 Toe anih mah nihcae poekhaih to panoek pae pongah, ban khaem kami khaeah, Angthawk ah loe kaminawk salakah angdoe ah, tiah a naa. To naah to kami loe angthawk moe, angdoet.
Mas ele bem conhecia os seus pensamentos; e disse ao homem que tinha a mão mirrada: Levanta-te, e põe-te em pé no meio. E, levantando-se ele, pôs-se em pé
9 Jesu mah nihcae khaeah, Lok maeto kang dueng o han; Sabbath niah kahoih hmuen maw sak han hoih, to tih ai boeh loe kasae hmuen? Hinghaih pahlong maw, to tih ai boeh loe paduek? tiah a naa.
Então Jesus lhes disse: Uma coisa vos hei de perguntar: É lícito nos sábados fazer bem, ou fazer mal? salvar a vida, ou matar?
10 Nihcae boih a khet pacoengah, to kami khaeah, Ban payangh ah, tiah a naa. To kami mah ban to payangh, to naah anih ih ban loe kalah ban maeto baktih toengah hoih pae roep.
E, olhando para todos em redor, disse ao homem: Estende a tua mão. E ele assim o fez, e a mão lhe foi restituida sã como a outra.
11 Nihcae loe palungphui o; Jesu to kawbangmaw sak nahaeloe hoi tih, tiah maeto hoi maeto lok angdueng o.
E ficaram cheios de furor, e uns com os outros praticavam sobre o que fariam a Jesus.
12 Nito naah anih loe lawkthuih hanah mae nuiah caeh, aqum puek Sithaw khaeah lawk a thuih.
E aconteceu que naqueles dias subiu ao monte a orar, e passou a noite orando a Deus.
13 Khawnbang khodai naah loe, a hnukbang kaminawk to angmah khaeah kawk: kami hatlai hnettonawk to a qoih, nihcae to patoeh ih kaminawk, tiah ahmin paek;
E, quando já era dia, chamou a si os seus discípulos, e escolheu doze deles, a quem também nomeou apóstolos: a saber,
14 Simon doeh (Piter, tiah ahmin paek), anih ih amnawk Andru, Jakob, Johan, Philip, Batholomu,
Simão, ao qual também chamou Pedro, e André, seu irmão; Thiago e João; Felipe e bartolomeo;
15 Mathai, Thomas, Alpheaus capa Jakob, Zealot, tiah kawk ih Simon,
E Mateus e Tomé; Thiago, filho, d'Alfeo, e Simão, chamado o zelador;
16 Jakob amnawk angmah kangphat taak kami, Judas Iskariot cae to a qoih.
E Judas, irmão de Thiago; e Judas Iscariotes, que foi o traidor.
17 Anih loe nihcae hoi nawnto mae nui hoiah anghum tathuk, tangtling ahmuen to phak naah angdoet, a hnukbang kaminawk, Judea prae, Jerusalem vangpui, Tura hoi Sidon tuipui taengah kaom pop parai kaminawk loe anih ih lok to tahngaih o moe, nihcae nathaih hoisak hanah anih khaeah angzoh o;
E, descendo com eles, parou num lugar plano, e também uma grande turba de seus discípulos, e grande multidão de povo de toda a Judeia, e de Jerusalém, e da costa marítima de Tiro e de Sidon,
18 to kaminawk loe taqawk mah naeh ih kami ah oh o, toe nihcae loe ngantui o.
Que tinham vindo para o ouvir, e serem curados das suas enfermidades, como também os atormentados dos espíritos imundos: e eram curados.
19 Anih khae hoiah thacakhaih to tacawt moe, nihcae to ngantuisak boih pongah, minawk boih mah anih to sui hanah koeh o.
E toda a multidão procurava toca-lo; porque saía dele virtude, e curava a todos.
20 A hnukbang kaminawk to khet moe, Nangcae kamtang kaminawk taham na hoih o: Sithaw prae loe nangcae ih ni.
E, levantando ele os olhos para os seus discípulos, dizia: bem-aventurados vós, os pobres, porque vosso é o reino de Deus.
21 Nangcae vaihi zok amthlam kaminawk taham na hoih o: zok nam hah o tih. Nangcae vaihiah qah kaminawk taham na hoih o: na pahnui o tih.
Bem-aventurados vós, que agora tendes fome, porque sereis fartos. bem-aventurados vós, que agora chorais, porque haveis de rir.
22 Kami Capa pongah, kaminawk mah ang hnukma o, ang pahnawt o, ang zoeh o, ahmin kasae ang thuih o naah, tahamhoih kami ah ni na oh o.
Bem-aventurados sereis quando os homens vos aborrecerem, e quando vos separarem, e injuriarem, e rejeitarem o vosso nome como mau, por causa do Filho do homem.
23 To na niah nangcae loe anghoehaih hoiah amloep oh: khenah, nangcae hanah kalen parai tangqum to van ah oh: nihcae ampanawk mah tahmaanawk mataeng doeh to tiah ni sak o.
Folgai nesse dia, exultai; porque, eis que é grande o vosso galardão no céu, porque assim faziam os seus pais aos profetas.
24 Toe nangcae angraengnawk khosak na bing o! Nangmacae patloephaih to na hnuk o boeh.
Mas ai de vós, ricos! porque já tendes a vossa consolação.
25 Nangcae zok amhah kaminawk khosak na bing o! Zok nam thlam o tih. Nangcae vaihiah pahnui kaminawk khosak na bing o! Palung na naa o ueloe, na qah o tih.
Ai de vós, que estais fartos! porque tereis fome. Ai de vós, que agora rides, porque lamentareis e chorareis.
26 Kami boih mah pakoeh ih kaminawk, khosak na bing o! To tiah ni nihcae ih ampanawk mah kamro tahmaanawk pakoeh o.
Ai de vós quando todos os homens de vós disserem bem, porque assim faziam seus pais aos falsos profetas.
27 Toe ka lok tahngai kami, kang thuih o, na misanawk to palung oh, nangcae hnuma kaminawk khaeah kahoih hmuen to sah oh,
Mas a vós, que ouvis isto, digo: amai a vossos inimigos, fazei bem aos que vos aborrecem;
28 nangcae kasae thui kaminawk tahamhoihaih paek oh, nangcae raihaih paek kaminawk hanah lawkthui pae oh.
Bendizei os que vos maldizem, e orai pelos que vos caluniam.
29 Na tangbaeng maeto bang tabaeng kami khaeah kalah tangbaeng maeto doeh patueng paeh; nang ih kahni la ving kami hanah laihaw kalen doeh paek han paawt hmah.
Ao que te ferir numa face, oferece-lhe também a outra; e, ao que te houver tirado a capa, nem a túnica recuses;
30 Nangcae khaeah hmuen hni kaminawk hanah paek oh, nang ih hmuen la ving kaminawk khaeah hni let hmah.
E dá a qualquer que te pedir; e, ao que tomar o que é teu, não lho tornes a pedir.
31 Minawk mah na nuiah saksak han na koeh ih baktih toengah minawk nuiah doeh sah ah.
E, como vós quereis que os homens vos façam, também da mesma maneira lhes fazei vós.
32 Nangcae palung kami khue to na palung o nahaeloe, atho timaw om tih? Kazae kaminawk mah mataeng doeh nihcae palung kaminawk to palung o toeng bae.
E, se amardes aos que vos amam, que recompensa tereis? Porque também os pecadores amam aos que os amam.
33 Nangcae nuiah kahoih hmuen sah kaminawk khae khue ah kahoih hmuen na sak o nahaeloe, atho timaw om tih? Kazae kaminawk mah mataeng doeh to tiah sak o toeng bae.
E, se fizerdes bem aos que vos fazem bem, que recompensa tereis? Porque também os pecadores fazem o mesmo.
34 Pathok thai tih, tiah na poek o ih kaminawk khae khue ah hmuenmae na coi o sak nahaeloe, atho timaw om tih? Kazae kaminawk mah mataeng doeh kapop ah hnuk hanah kazae kaminawk khaeah a coi o sak toeng bae.
E, se emprestardes àqueles de quem esperais tornar a receber, que recompensa tereis? Porque também os pecadores emprestam aos pecadores, para tornarem a receber outro tanto.
35 Toe na misanawk to palung oh, kahoih hmuen to sah oh loe, pathok let han oephaih tawn ai ah coi o sak ah; to tiah nahaeloe nangcae han kalen parai tangqum to om ueloe, Kasang koek ih caa ah na om o tih: anih loe kawnhaih lok thui thai ai kaminawk hoi kazae kaminawk khaeah mataeng doeh tahmenhaih to tawnh.
Amai pois a vossos inimigos, e fazei bem, e emprestai, sem nada esperardes, e será grande o vosso galardão, e sereis filhos do altíssimo; porque é benigno até para com os ingratos e maus.
36 Nangcae ampa loe palungnathaih to tawnh, to tiah nangcae mah doeh palungnathaih to tawn o toeng ah.
Sede pois misericordiosos, como também vosso Pai é misericordioso.
37 Lokcaekhaih na tongh o han ai ah, minawk to lokcaek o hmah: padaenghaih na hnuk o han ai ah, minawk to padaeng o hmah: minawk zaehaih tahmen oh, tahmenhaih na hnu o toeng tih:
Não julgueis, e não sereis julgados: não condeneis, e não sereis condenados: soltai, e soltar-vos-ão.
38 paek oh, na paek o toeng tih; minawk mah kahoih ah ang noek pae o moe, paek khue khawt ai ah, kakoi mongah na hnawt pae o tathuk ueloe, nawnto ahoek pacoengah, kamthlai pok ah na saoek nuiah na krai pae o tih. Minawk han na noek pae o ih baktih toengah, na noek pae o let tih, tiah a naa.
Dai, e ser-vos-a dado; boa medida, recalcada, sacudida e trasbordando, vos deitarão no vosso regaço; porque com a mesma medida com que medirdes vos tornarão a medir.
39 Anih mah nihcae khaeah patahhaih lok a thuih pae, Mikmaeng mah mikmaeng to hoi thai tih maw? Hoi nahaeloe tangqom thungah krah hoi hmaek mak ai maw?
E dizia-lhes uma parábola: Pode porventura o cego guiar o cego? não cairão ambos na cova?
40 Ca amtuk kami loe anih patukkung pongah kop kue ai: toe mi kawbaktih doeh kakoep ah amtuk kami loe anih patukkung baktiah om tih.
O discípulo não é sobre o seu mestre, mas todo o que for perfeito será como o seu mestre.
41 Tipongah na mik thungah kaom anuen to panoek ai ah, nawkamya mik thung ih anuen to na khet pae loe?
E porque atentas tu no argueiro que está no olho de teu irmão, e não reparas na trave que está no teu próprio olho?
42 To tih ai boeh loe na mik thung ih anuen mataeng doeh hnu ai ah, kawbangmaw nawkamya khaeah, Nawkamya, na mik thung ih anuen to kang lak pae han, tiah na thui thai tih? Nang angsah cop kami! Na mik thung ih anuen to la hmaloe ah, to pacoengah ni na mik to amtueng ueloe, nawkamya mik thung ih anuen to na la pae thai tih.
Ou como podes dizer a teu irmão: Irmão, deixa-me tirar o argueiro que está no teu olho; não atentando tu mesmo na trave que está no teu olho? hipócrita, tira primeiro a trave do teu olho, e então verás bem para tirar o argueiro que está no olho de teu irmão.
43 Kahoih thing loe athaih kasae athai vai ai; to baktih toengah kasae thing mah doeh kahoih athaih to athai vai ai.
Porque não há boa árvore que dê mau fruto, nem má árvore que dê bom fruto.
44 Angmah ih athaih hoiah akung kawng to panoek thaih. Mi mah doeh soekhring thing hoiah thaiduet thaih to pakhrik vai ai, soekhring takha thung hoiah doeh nihcae mah misurthaih pakhrik o vai ai.
Porque cada árvore se conhece pelo seu próprio fruto; pois não se colhem figos dos espinheiros, nem se vindimam uvas dos abrolhos.
45 Kahoih kami loe a palung thungah akom kahoih hmuen to a sinh, kahoih ai kami loe a palung thungah kaom kahoih ai hmuen to a sinh: palung thungah koi kamtlai to ni pakha hoiah thuih.
O homem bom do bom tesouro do seu coração tira o bem, e o homem mau do mau tesouro do seu coração tira o mal, porque da abundância do seu coração fala a boca
46 Ka thuih ih hmuennawk to sah ai ah, tikhoe Angraeng, Angraeng, tiah nang kawk o loe?
E porque me chamais, Senhor, Senhor, e não fazeis o que eu digo?
47 Mi kawbaktih doeh kai khaeah kangzo, ka loknawk to tahngai moe, thuih ih loknawk baktih toengah sah kami loe kawbaktih hmuen hoiah maw anghmong, tito kang patuek o han:
Qualquer que vem para mim e ouve as minhas palavras, e as observa, eu vos mostrarei a quem é semelhante:
48 anih loe im sah kami maeto hoiah anghmong, anih mah long to kathuk ah takaeh moe, thlung nuiah im to sak: tuiphu angthawk moe, tui mah to im to tanawt naah, thlung nuiah sak ih im ah oh pongah, anghuen ai.
É semelhante ao homem que edificou uma casa, e cavou, e abriu bem fundo, e pôs os alicerces sobre rocha, e, vindo a enchente, bateu com ímpeto a corrente naquela casa, e não a pôde abalar, porque estava fundada sobre rocha.
49 Toe ka lok to thaih moe, sah ai kami loe, kacakah angdoethaih ahmuen kaom ai long a nuiah im sah kami hoiah anghmong; tui mah a im to tha hoiah tanawt naah, akra ai ah amtimh roep; to im amrohaih loe len parai, tiah a naa.
Mas o que ouve e não obra é semelhante ao homem que edificou uma casa sobre terra, sem alicerces, na qual bateu com ímpeto a corrente, e logo caiu; e foi grande a queda daquela casa.

< Luka 6 >