< Luka 5 >

1 Anih Gennesaret tui kangbuem taengah angdoet naah, Sithaw lok tahngai hanah paroeai kaminawk anih taengah caeh o,
Jedanput pak kad narod naleže k njemu da slušaju rijeè Božiju on stajaše kod jezera Genisaretskoga,
2 tanga naeh kaminawk loe palok pasuk hanah caeh o, nihcae mah caehtaak sut ih tui taengah kaom palong hnetto a hnuk.
I vidje dvije laðe gdje stoje u kraju, a ribari bijahu izišli iz njih i ispirahu mreže:
3 Anih loe palong maeto thungah akunh, to palong loe Simon ih palong ah oh, anih mahSimon khaeah palong tui thungah tanawt kue ah, tiah a naa. Anih loe anghnut moe, palong thungah pop parai kaminawk to patuk.
I uljeze u jednu od laði koja bješe Simonova, i zamoli ga da malo odmakne od kraja; i sjedavši uèaše narod iz laðe.
4 Lok a thuih pacoengah, anih mah Simon khaeah, Tanga naeh hanah, kathuk tui thungah palok to haeng ah, tiah a naa.
A kad presta govoriti, reèe Simonu: hajde na dubinu, i bacite mreže svoje te lovite.
5 Simon mah anih khaeah, Angraeng, qum puek ka haeng o boeh, tidoeh ka naeh o ai: toe na lok baktih toengah, ka haengh han, tiah a naa.
I odgovarajuæi Simon reèe mu: uèitelju! svu noæ smo se trudili, i ništa ne uhvatismo: ali po tvojoj rijeèi baciæu mrežu.
6 A lok baktih toengah a sak o naah, palok angsik duih khoek to pop parai tanga to a naeh o.
I uèinivši to uhvatiše veliko mnoštvo riba, i mreže im se prodriješe.
7 Nihcae khaeah caeh moe, abomh o hanah, kalah palong thungah kaom angmacae ih ampuinawk to a kawk o. Nihcae angzoh o moe, tui angbuek duih khoek to palong hnetto kakoi ah tanga to a naeh o.
I namagoše na društvo koje bješe na drugoj laði da doðu da im pomognu; i doðoše, i napuniše obje laðe tako da se gotovo potope.
8 To tiah kaom to Simon Piter mah hnuk naah, Jesu khokkung ah cangkrawn moe, Angraeng, na caehtaak ah, kai loe kami kazae ni, tiah a naa.
A kad vidje Simon Petar, pripade ka koljenima Isusovijem govoreæi: iziði od mene, Gospode! ja sam èovjek griješan.
9 Tanga pop parai ah a naeh o pongah, Piter hoi nawnto kaom kaminawk boih dawnrai o:
Jer bijaše ušao strah u njega i u sve koji bijahu s njim od mnoštva riba koje uhvatiše;
10 Simon ih ampui, Zebedee ih caa Jakob hoi Johan doeh dawnrai hoi toeng. Jesu mah Simon khaeah, Zii hmah; vaihi hoi kamtong kami naehkung ah na om tih, tiah a naa.
A tako i u Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve, koji bijahu drugovi Simonovi. I reèe Isus Simonu: ne boj se; otsele æeš ljude loviti.
11 palong to tuicing bangah zaeh o moe, hmuenmaenawk a caeh o taak boih pacoengah, anih hnukah bang o.
I izvukavši obje laðe na zemlju ostaviše sve, i otidoše za njim.
12 Anih vangpui maeto thungah oh naah, khenah, ngansae man kami maeto mah Jesu to hnuk naah, a hmaa ah tabok moe, Angraeng, na koeh nahaeloe, na ciimcaisak ah, tiah tahmenhaih hnik.
I kad bješe Isus u jednom gradu, i gle, èovjek sav u gubi: i vidjevši Isusa pade nièice moleæi mu se i govoreæi: Gospode! ako hoæeš možeš me oèistiti.
13 Jesu mah ban payangh moe, to kami to sui, Ka koeh: ciimcai lai ah, tiah a naa. Akra ai ah ngansae nathaih to hoih pae roep.
I pruživši ruku dohvati ga se, i reèe: hoæu, oèisti se. I odmah guba spade s njega.
14 Jesu mah anih khaeahmi khaeah doeh thui hmah. Toe Mosi ih kaalok baktih toengah caeh ah loe, qaima khaeah patuek ah, ciimcai boeh, tiah nihcae mah panoek o thai hanah, hmuenpaekhaih to sah ah, tiah a naa.
I on mu zapovjedi da nikom ne kazuje: nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar za oèišæenje svoje, kako je zapovjedio Mojsije za svjedoèanstvo njima.
15 Toe anih ih tamthang loe amthang aep aep: to pongah anih ih lok to tahngaih moe, nihcae nathaih hoisak hanah, paroeai kaminawk anih khaeah nawnto angzoh o.
Ali se glas o njemu još veæma razlažaše, i mnoštvo naroda stjecaše se da ga slušaju i da ih iscjeljuje od njihovijeh bolesti.
16 Anih loe praezaek ah caeh moe, lawk a thuih.
A on odlažaše u pustinju i moljaše se Bogu.
17 Nito naah, anih mah patuk nathuem ah, Kalili prae, Judea prae hoi Jerusalem vangpui ah kaom, Farasinawk hoi ca tarik kaminawk anih taengah anghnut o: to naah nihcae ngantuisak hanah Angraeng thacakhaih to amtueng.
I jedan dan uèaše on, i ondje sjeðahu fariseji i zakonici koji bijahu došli iz sviju sela Galilejskijeh i Judejskijeh i iz Jerusalima; i sila Gospodnja iscjeljivaše ih.
18 Khenah, khok ban angtawt thai ai kami maeto kahni hoi ayaw o moe, anih khaeah caeh o haih, to kami to a thungah akun o haih moe, Anih hmaa ah suek hanah a poek o.
I gle, ljudi donesoše na odru èovjeka koji bješe uzet, i tražahu da ga unesu i metnu preda nj;
19 Kami pop parai moe, a thungah akunhaih loklam hnu o ai pongah, imphu nuiah dawh o moe, imphu to phraek o pacoengah, nganna kami to iihkhun hoi nawnto kaminawk salak hoiah Jesu hmaa ah pakhrak o.
I ne našavši kuda æe ga unijeti od naroda, popeše se na kuæu i kroz krov spustiše ga s odrom na srijedu pred Isusa.
20 Jesu mah nihcae tanghaih to hnuk naah, nganna kami khaeah, Ampui, na zaehaihnawk loe tahmen boeh, tiah a naa.
I vidjevši vjeru njihovu reèe mu: èovjeèe! opraštaju ti se grijesi tvoji.
21 To naah ca tarik kami hoi Farasinawk mah, Hae tiah Sithaw ahmin kasae thui kami loe mi aa? Sithaw khue ai ah loe, mi mah maw zaehaihnawk to tahmen thai tih, tiah a poek o.
I poèeše pomišljati književnici i fariseji govoreæi: ko je ovaj što huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga?
22 Jesu mah nihcae poekhaihnawk to panoek pae naah, Anih mah nihcae khaeah, Palung thungah timaw na poek o?
A kad razumje Isus pomisli njihove, odgovarajuæi reèe im: šta mislite u srcima svojijem?
23 Na zaehaihnawk loe tahmen boeh, tiah thuih hae maw kazoi kue, to tih ai boeh loe Angthawk ah loe caeh lai ah, tiah thuih ih?
Šta je lakše reæi: opraštaju ti se grijesi tvoji? ili reæi: ustani i hodi?
24 Toe kami Capa loe long nuiah zaehaihnawk to tahmen hanah thacakhaih to tawnh, tiah na panoek o thai hanah, (khokban angtawt thai ai kami khaeah, ) Angthawk ah, nangmah ih kahni to la ah loe, nangmah im ah caeh lai ah, tiah lok kang paek, tiah a naa.
Nego da znate da vlast ima sin èovjeèij na zemlji opraštati grijehe, reèe uzetome: ) tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj i idi kuæi svojoj.
25 Anih loe nihcae hmaa ah angthawk roep, angmah baih ih kahni to a lak moe, Sithaw pakoehhaih hoiah angmah im ah amlaem.
I odmah ustade pred njima, i uze na èemu ležaše, i otide kuæi svojoj hvaleæi Boga.
26 Nihcae boih dawnrai o moe, Sithaw to saphaw o, zithaih hoiah koi o, aicae mah vaihniah dawnrai hmuen a hnuk o boeh, tiah a thuih o.
I svi se upropastiše, i hvaljahu Boga, i napunivši se straha govorahu: èuda se nagledasmo danas!
27 Hae tiah oh pacoengah anih loe caeh moe, Levi tiah ahmin kaom, phoisa conghaih ahmuen ah kanghnu, tamut cong kami maeto a hnuk, to naah anih khaeah Ka hnukah bangah, tiah a naa.
I potom iziðe, i vidje carinika po imenu Levija gdje sjedi na carini, i reèe mu: hajde za mnom.
28 Levi loe angthawk moe, hmuenmaenawk caehtaak boih pacoengah, anih hnukah bang.
I ostavivši sve, ustade i poðe za njim.
29 Levi mah Jesu hanah angmah ih im ah kalen parai poih to a sak pae: pop parai tamut cong kaminawk hoi kalah kaminawk doeh nihcae hoi nawnto anghnut o toeng.
I zgotovi mu Levije kod kuæe svoje veliku èast; i bješe mnogo carinika i drugijeh koji sjeðahu s njim za trpezom.
30 Ca tarik kami hoi Farasinawk mah a hnukbang kaminawk khaeah laisaep o thuih, Tikhoe tamut cong kaminawk, kazae kaminawk hoiah buh nawnto na caak o loe? tiah a naa o.
I vikahu na njega književnici i fariseji govoreæi uèenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima jedete i pijete?
31 Jesu mah nihcae khaeah, Ngantui kaminawk loe tuisi kop kami angai ai; nganna kaminawk mah ni angaih, tiah a naa.
I odgovarajuæi Isus reèe im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni.
32 Kai loe katoeng kami kawk hanah kang zo ai, kazae kaminawk dawnpakhuem hanah ni kang zoh, tiah a naa.
Ja nijesam došao da dozovem pravednike nego grješnike na pokajanje.
33 Nihcae mah Jesu khaeah, Johan hnukbang kaminawk loe buh zah o moe, lawkthuih o toepsoep, to baktih toengah Farasi hnuk bang kaminawk doeh buh zah o toeng, toe na hnukbang kaminawk loe a naek o moe, a caak o, tiah a naa.
A oni mu rekoše: zašto uèenici Jovanovi poste èesto i mole se Bogu, tako i farisejski; a tvoji jedu i piju?
34 Anih mah nihcae khaeah, Zu la kami oh nathuem ah, anih ih ampuinawk to buh na zah o sak han maw?
A on im reèe: možete li svatove natjerati da poste dok je ženik s njima?
35 Toe zu la kami lak vinghaih atue to pha tih, to naah nihcae mah buh to zaa o tih, tiah a naa.
Nego æe doæi dani kad æe se oteti od njih ženik, i onda æe postiti u one dane.
36 Nihcae khaeah patahhaih lok hoiah doeh a thuih pae; mi mah doeh kahni kangtha to kangquem nuiah abu vai ai; abu nahaeloe kangtha mah angsik sak aep tih, kahni kangtha hoi kangquem abu nahaeloe khet amcuk mak ai.
Kaza im pak i prièu: niko ne meæe zakrpe od nove haljine na staru haljinu, inaèe æe i novu razdrijeti, i staroj ne lièi što je od novoga.
37 Mi mah doeh misurtui kangtha to pailang kangquem pongah suem vai ai; suem nahaeloe misurtui kangtha mah pailang kangquem to tapoksak ueloe, misurtui to amsah tih, pailang doeh amro boih tih.
I niko ne ljeva vina novoga u mjehove stare; inaèe prodre novo vino mjehove i ono se prolije, i mjehovi propadnu;
38 Misurtui kangtha loe pailang kangtha pongah suek han oh; to tiah ni amro ai ah suem hmaek thai tih.
Nego vino novo u mjehove nove treba ljevati, i oboje æe se saèuvati.
39 Kaminawk mah misurtui kangquem loe hoih kue, tiah thuih o baktih toengah, mi mah doeh misurtui kangquem naek pacoengah misurtui kangtha naek hanah koeh o ai boeh, tiah a naa.
I niko pivši staro neæe odmah novoga; jer veli: staro je bolje.

< Luka 5 >