< Luka 4 >

1 Jesu loe Kacai Muithla hoiah koi, Jordan vapui hoi Anih amlaem pacoengah, Kacai Muithla mah praezaek ah hoih,
Or Gesù, ripieno dello Spirito Santo, se ne ritornò dal Giordano, e fu condotto dallo Spirito nel deserto per quaranta giorni, ed era tentato dal diavolo.
2 ni quipalito thung taqawk mah pacuekhaih to tongh, anih loe pacuekhaih ni thungah tidoeh caa ai: hnukkhuem ah loe anih zok amthlam.
E durante quei giorni non mangiò nulla; e dopo che quelli furon trascorsi, ebbe fame.
3 To naah taqawk mah anih khaeah, Sithaw capa ah na oh nahaeloe, hae thlung hae takaw ah angcoengsak ah, tiah a naa.
E il diavolo gli disse: Se tu sei Figliuol di Dio, di’ a questa pietra che diventi pane.
4 Jesu mah anih khaeah, Kami loe takaw hoi khue hing mak ai, Sithaw ih loknawk hoiah ni hing tih, tiah tarik ih oh, tiah a naa.
E Gesù gli rispose: Sta scritto: Non di pane soltanto vivrà l’uomo.
5 Taqawk mah anih to maesang ah caeh haih moe, long nuiah kaom praenawk boih nawnetta thung anih hanah patuek.
E il diavolo, menatolo in alto, gli mostrò in un attimo tutti i regni del mondo e gli disse:
6 Taqawk mah anih khaeah, Hae thacakhaih hoi lensawkhaihnawk hae kang paek boih han: to baktih hmuennawk loe kai hanah paek boih boeh; ka koeh ih kawbaktih kami hanah doeh ka paek thaih.
Ti darò tutta quanta questa potenza e la gloria di questi regni; perch’essa mi è stata data, e la do a chi voglio.
7 To pongah nang bok nahaeloe, hae hmuennawk loe nang ih hmuen ah ni om boih tih, tiah a naa.
Se dunque tu ti prostri ad adorarmi, sarà tutta tua.
8 Jesu mah anih khaeah, Setan, ka hnuk bangah angnawn ah; Na Angraeng Sithaw to bok ah loe, a tok khue to sah ah, tiah tarik ih oh, tiah a naa.
E Gesù, rispondendo, gli disse: Sta scritto: Adora il Signore Iddio tuo, e a lui solo rendi il tuo culto.
9 Taqawk mah anih to Jerusalem ah caeh haih moe, kasang koek tempul nuiah ohsak, anih khaeah, Sithaw capa ah na oh nahaeloe, hae ahmuen hoiah lungpung tathuk ah:
Poi lo menò a Gerusalemme e lo pose sul pinnacolo del tempio e gli disse: Se tu sei Figliuolo di Dio, gettati giù di qui;
10 nang to khetzawn hanah, Anih mah angmah ih van kaminawk to patoeh tih;
perché sta scritto: Egli ordinerà ai suoi angeli intorno a te, che ti proteggano;
11 thlung pongah na khok daeng han ai ah, nihcae mah ban hoiah na tapom o tih, tiah tarik ih oh bae, tiah a naa.
ed essi ti porteranno sulle mani, che talora tu non urti col piede contro una pietra.
12 Jesu mah anih khaeah, Na Angraeng Sithaw to tanoek hmah, tiah thuih ih lok to oh, tiah a naa.
E Gesù, rispondendo, gli disse: E’ stato detto: Non tentare il Signore Iddio tuo.
13 Taqawk pacuekhaih boeng boih pacoengah, taqawk mah atue setta thung anih to caeh taak.
Allora il diavolo, finita che ebbe ogni sorta di tentazione, si partì da lui fino ad altra occasione.
14 Jesu loe Muithla thacakhaih hoiah Kalili ah amlaem: anih ih tamthang loe a taeng ih ahmuennawk boih ah amthang.
E Gesù, nella potenza dello Spirito, se ne tornò in Galilea; e la sua fama si sparse per tutta la contrada circonvicina.
15 To kaminawk ih Sineko ah anih mah patuk naah, kaminawk boih mah anih to saphaw o.
E insegnava nelle loro sinagoghe, glorificato da tutti.
16 Anih loe a qoenghaih, Nazareth vangpui ah caeh: Sabbath niah loe, a caeh zong ih baktih toengah, Sineko ah caeh moe, kaciim Cabu kroek hanah, angdoet tahang.
E venne a Nazaret, dov’era stato allevato; e com’era solito, entrò in giorno di sabato nella sinagoga, e alzatosi per leggere,
17 Tahmaa Isaiah ih Cabu tangoengh to anih hanah paek o. Anih mah Cabu to paongh naah, to ahmuen ah,
gli fu dato il libro del profeta Isaia; e aperto il libro trovò quel passo dov’era scritto:
18 amtang kaminawk khaeah kahoih tamthanglok thuih hanah situi ang bawh boeh pongah, ka nuiah Angraeng ih Muithla to oh; kamro palungthin to ngantuisak moe, misong ah naeh ih kaminawk khaeah kahoih tamthanglok thuih han ih, mikmaengnawk mik amtuengsak moe, pacaekthlaek ih kaminawk loihsak pacoengah,
Lo Spirito del Signore è sopra me; per questo egli mi ha unto per evangelizzare i poveri; mi ha mandato a bandir liberazione a’ prigionieri, ed ai ciechi ricupero della vista; a rimettere in libertà gli oppressi,
19 Angraeng mah tapom ih kahoih saning to taphong hanah, ang patoeh boeh, tiah tarik ih kaom Cabu to a hnuk.
e a predicare l’anno accettevole del Signore.
20 Anih mah Cabu tangoeng to ayaw moe, to ah toksah kami khaeah a paek pacoengah, anghnut. Sineko thungah kaom kaminawk boih mah anih to khet o.
Poi, chiuso il libro e resolo all’inserviente, si pose a sedere; e gli occhi di tutti nella sinagoga erano fissi in lui.
21 Anih mah nihcae khaeah, Na thaih o baktih toengah, hae Cabu lok loe vaihniah akoep boeh, tiah a naa.
Ed egli prese a dir loro: Oggi, s’è adempiuta questa scrittura, e voi l’udite.
22 Kaminawk boih mah a thuih ih lok to thaih o, anih ih pakha thung hoi tacawt tahmenhaih lok pongah nihcae loe dawnrai o. Hae kami loe Joseph ih capa na ai maw? tiah a thuih o.
E tutti gli rendeano testimonianza, e si maravigliavano delle parole di grazia che uscivano dalla sua bocca, e dicevano: Non è costui il figliuol di Giuseppe?
23 Jesu mah nihcae khaeah, Nangcae mah, Tuisi kop kami, nangmah hoi nangmah ngan angtuisak ah: ka thaih o ih Kapernuam vangpui ah na sak ih hmuennawk to nangmah ih avang ah doeh sah toeng ah, tiah thuih ih patahhaih lok to kai thuih haih ah na patoh o tih, tiah a naa.
Ed egli disse loro: Certo, voi mi citerete questo proverbio: Medico, cura te stesso; fa’ anche qui nella tua patria tutto quello che abbiamo udito essere avvenuto in Capernaum!
24 Loktang kang thuih o, Kawbaktih tahmaa doeh angmah prae ah loe tapom o ai.
Ma egli disse: In verità vi dico che nessun profeta è ben accetto nella sua patria.
25 Loktang kang thuih o, Elijah dung ah Israel prae thungah lamhmainawk oh o mangh, saning thumto hoi khrah tarukto thung van thok to khah moe, prae boih ah takang thoh;
Anzi, vi dico in verità che ai dì d’Elia, quando il cielo fu serrato per tre anni e sei mesi e vi fu gran carestia in tutto il paese, c’eran molte vedove in Israele;
26 toe Elijah to minawk kalah khaeah patoeh ai, Sidon prae, Zaraphath vangpui ah kaom lamhmai maeto khae khue ah ni patoeh.
eppure a nessuna di esse fu mandato Elia, ma fu mandato a una vedova in Sarepta di Sidon.
27 Tahmaa Elijah dung ah Israel prae thungah ngansae man kaminawk oh o mangh; toe Syria kami Namaan khue ai ah loe, mi doeh ngantui o ai, tiah a naa.
E al tempo del profeta Eliseo, c’eran molti lebbrosi in Israele; eppure nessun di loro fu mondato, ma lo fu Naaman il Siro.
28 Sineko thungah kaom kaminawk boih mah, hae hmuen kawngnawk thaih o naah, nichae loe palungphui o,
E tutti, nella sinagoga, furon ripieni d’ira all’udir queste cose.
29 angthawk o moe, anih to vangpui tasa bangah nuih o; vangpui ohhaih mae nui hoiah nuih tathuk hanah anih to vangpui tasa bangah caeh o haih.
E levatisi, lo cacciaron fuori della città, e lo menarono fin sul ciglio del monte sul quale era fabbricata la loro città, per precipitarlo giù.
30 Toe anih loe paroeai kaminawk salak hoiah cawnh ving,
Ma egli, passando in mezzo a loro, se ne andò.
31 To pacoengah Kalili prae, Kapernuam vangpui ah caeh tathuk, Sabbath niah kaminawk to patuk.
E scese a Capernaum città di Galilea; e vi stava ammaestrando la gente nei giorni di sabato.
32 A thuih ih lok loe thacak pongah, anih patukhaih lok pongah kaminawk dawnrai o.
Ed essi stupivano della sua dottrina perché parlava con autorità.
33 Sineko thungah, taqawk sae tawn kami maeto oh, anih loe kaciim ai muithla to tawnh,
Or nella sinagoga si trovava un uomo posseduto da uno spirito d’immondo demonio, il quale gridò con gran voce: Ahi!
34 kaicae loe kaimacae hmawk ah om o ue; nang Nazareth Jesu, nang hoi kaicae timaw asaenghaih oh, kaicae amrosak han ih maw nang zoh? Nang loe mi maw tito kang panoek o; Nang loe Kaciim Sithaw Capa ni, tiah tha hoi a hangh.
Che v’è fra noi e te, o Gesù Nazareno? Se’ tu venuto per perderci? Io so chi tu sei: il Santo di Dio!
35 Jesu mah anih khaeah, Anghngai duem ah, anih takoh thung hoiah tacawt ah, tiah a zoeh. Taqawk sae mah kaminawk hma ah to kami to long ah amtimsak pacoengah, anih takoh thung hoiah tacawt, anih to nganbawh kana paek ai.
E Gesù lo sgridò, dicendo: Ammutolisci, ed esci da quest’uomo! E il demonio, gettatolo a terra in mezzo alla gente, uscì da lui senza fargli alcun male.
36 Kaminawk boih dawnrai o moe, Hae loe kawbaktih lok maw vai! Kaciim ai muithla khaeah sakthaihaih hoi thacakhaih hoiah lokpaek naah, taqawk sae mataeng doeh tacawtsak thaih! tiah maeto hoi maeto ang thuih o.
E tutti furon presi da sbigottimento e ragionavan fra loro, dicendo: Qual parola è questa? Egli comanda con autorità e potenza agli spiriti immondi, ed essi escono.
37 Anih ih ahmin loe a taengah kaom prae thung boih ah amthang.
E la sua fama si spargeva in ogni parte della circostante contrada.
38 Anih loe Sineko hoiah tacawt moe, Simon im ah akunh. To nathuem ah Simon zu ih amno loe ngannat nung parai; to pongah anih khaeah tahmenhaih hnik pae o.
Poi, levatosi ed uscito dalla sinagoga, entrò in casa di Simone. Or la suocera di Simone era travagliata da una gran febbre; e lo pregarono per lei.
39 Anih loe nongpata taengah angdoet moe, nathaih to zoeh pae; to naah ngan kana to prak pae: akra ai ah nongpata to angthawk moe, nihcae khetzawnhaih tok to a sak pae.
Ed egli, chinatosi verso di lei, sgridò la febbre, e la febbre la lasciò; ed ella alzatasi prontamente, si mise a servirli.
40 Ni duem naah loe, congca nathaih tawn kaminawk anih khaeah angzoh o haih; to kaminawk boih nuiah a ban to koeng pae moe, nihcae to ngantuisak.
E sul tramontar del sole, tutti quelli che aveano degli infermi di varie malattie, li menavano a lui; ed egli li guariva, imponendo le mani a ciascuno.
41 Paroeai kaminawk ih takoh thung hoiah taqawknawk tacawt o moe, Nang loe Sithaw Capa Kri ni, tiah hang o. Anih loe Kri ni, tito nihcae mah panoek o: to pongah Jesu mah lok apaeh han ai ah nihcae to zoeh.
Anche i demoni uscivano da molti gridando, e dicendo: Tu sei il Figliuol di Dio! Ed egli li sgridava e non permetteva loro di parlare, perché sapevano ch’egli era il Cristo.
42 Khodai naah anih loe angthawk moe, praezaek ah caeh: kaminawk mah anih to pakrong o, anih khae phak o naah loe, om raeh, kaicae hae na caehtaak hmah, tiah a naa o.
Poi, fattosi giorno, uscì e andò in un luogo deserto; e le turbe lo cercavano e giunsero fino a lui; e lo trattenevano perché non si partisse da loro.
43 Toe anih mah nihcae khaeah, Kalah vangpuinawk ah doeh Sithaw mah siangpahrang ah ukhaih prae kawng to ka thuih han oh vop: to tiah thuih han ih ni kai hae ang patoeh, tiah a naa.
Ma egli disse loro: Anche alle altre città bisogna ch’io evangelizzi il regno di Dio; poiché per questo sono stato mandato.
44 Anih loe Kalili prae ih Sineko thungah tamthanglok to taphong.
E andava predicando per le sinagoghe della Galilea.

< Luka 4 >