< Luka 17 >

1 Jesu mah a hnukbang kaminawk khaeah, Kaminawk zaehaih sahsak hmuen to om tih: toe zaehaih omsak kami loe khosak bing!
O Isus phendas pire učenikonenđe: “O iskušenje moraš te avel, ali teško e manušešće kroz savo avel o iskušenje.
2 Hae ih nawktanawk thungah nawkta maeto zaehaih sahsak kami loe, tahnong ah cangkaehhaih thlung to a oihsak moe, tuipui thungah vah nahaeloe anih han hoi kue tih.
Kasave manušešće avilosas majlačhe te phanden lešće mlinsko bar oko e kor, thaj te čhuden les ando more, nego te crdel po bezeh jećhe katar akala manuša saven si cara paćipe.
3 Nangcae loe acoe oh: nam nawkamya mah na nuiah sethaih sah nahaeloe, anih to thuitaek ah; dawnpakhuem nahaeloe, anih to tahmen ah.
Upozoriv tumen! Ako ćiro phral savo si verniko pogrešil, ukori les thaj jartosar lešće ako pokajilpe.
4 Anih mah nito naah na nuiah vai sarihto zaehaih sak, toe nito naah vai sarihto nangcae khaeah angzoh moe, Ka dawnpakhuem boeh, tiah thui nahaeloe, anih to tahmen ah, tiah a naa.
Pa ako vi efta drom po đes sagrešil protiv tute thaj efta drom po đes avel thaj phenel tuće: ‘Jartosar manđe. Pogrešisardem!’, jartosar lešće.”
5 Patoeh ih kaminawk mah Angraeng khaeah, Kaicae tanghaih qoengsak ah, tiah a naa o.
E apostolurja phendine e Gospodešće: “Trubul amen majbut paćipe. Phen amenđe sar te dobis!”
6 Angraeng mah nihcae khaeah, Antam mu tetto mah tanghaih na tawnh o nahaeloe, hae thaiduet kung khaeah, Tangzuun hoi nawnto angphongh duk ah loe, tuipui ah angthling ah, tiah na naa o nahaeloe, na thuih o ih lok to tahngai tih.
O Gospod phendas lenđe: “Te avel tumen paćipe gajda cikno sago kaj si e gorušicako zrno, phendinesas akale dudošće: ‘Inkaltu e korenosa thaj presaditut ando more!’, thaj vo presadisajlosas.
7 Nangcae thung ih kami maeto loe long atok tamna maw, to tih ai boeh loe maitaw toep tamna maeto a tawnh, tamna maeto lawk hoi amlaem naah, Caeh ah, anghnu ah loe, buh to caa ah, tiah na naa roep tih maw?
Ko tumendar phenela pire slugašće savo oril ili lel sama pe stoka, kana boldela pes andar o polje thaj del ando ćher: ‘Av brzo thaj beš pale sinija?’
8 Tamna khaeah, Ka caak hanah buh na thoe paeh, kaengkaeh to angzaeng ah loe, ka caa boih ai karoek to na toep ah; to pacoengah na caa ueloe, na nae tih hmang, tiah na naa mak ai maw?
Či umesto godova phenena lešće gajda: ‘Ćer manđe večera! Čhov e kecelja pe tute thaj služisar man dok hav thaj pijav, pale godova tu haja thaj pijeja?’
9 Na thuih ih sak han koi hmuen to a sak pongah, anih mah tamna khaeah kawnhaih lok thui tih maw? Thui tih, tiah ka poek ai.
E slugašće pale godova či zahvalilpe kaj vo samo ćerel piri bući.
10 To baktih toengah nangcae mah, sak han ang thuih o ih lok baktih toengah hmuen na sak o boih pacoengah, Kaicae loe amekhaih pakrong tamna na ai ni: ka sak o han koi tok to ka sak o boih boeh, tiah thui oh, tiah a naa.
Gajda vi tumen: kana sen poslušne e Devlešće, phenen: ‘Sluge sam save či zaslužin pohvala! Ćerdam samo so samas udžile te ćeras!’”
11 Anih loe Samaria hoi Kalili prae thung hoiah Jerusalem ah caeh.
Gajda dok putuilas majdur prema o Jerusalim, o Isus naćhelas maškar e Samarijaći thaj e Galilejaći regija.
12 Anih avang maeto thungah akun naah, ngansae man kami hato anih khae angzoh hanah, kangthla ah angdoet o:
Kana delas ande varesosko gav, angle leste avile deš gubavcurja. Ačhiline cara majdur
13 nihcae mah, Jesu, Angraeng, kaicae nuiah palungnathaih tawn raeh, tiah tha hoi a hangh o.
thaj počnisardine te čhon muj: “Isuse, Sikavneja, smiluisar tut amenđe!”
14 Nihcae to a hnuk naah, nihcae khaeah, Caeh oh loe qaima khaeah na takpum to patuek oh, tiah a naa. Nihcae caeh o naah, ngansae to ciim boih.
Kana o Isus dikhla len, phendas lenđe: “Džan thaj sikaven tumen e rašajenđe te dićhen tumen thaj phenen dali sen saste!” Thaj dok džanas dromesa sastile katar e guba.
15 Nihcae thung ih maeto mah ngansae ciim boeh, tiah a hnuk naah, amlaem let moe, tha hoi Sithaw to pakoeh,
Jek lendar dikhla kaj sastilo, boldape thaj slavisarda e Devle andar sasto glaso.
16 Jesu khokkung ah tabok moe, kawnhaih lok a thuih: anih loe Samaritan kami ah oh.
Čhudape pe koča angle Isusešće pungre thaj zahvalisarda lešće. A sas godova varesavo manuš andar e Samarija.
17 Jesu mah kami hato ngantui o boih na ai maw? Takawtto kaminawk loe naa ah maw oh o?
O Isus phučla: “Či li sastile deš džene? Kaj si okola inja?
18 Hae acaeng kalah kami khue ai ah loe, Sithaw pakoeh han amlaem let kami om o ai maw? tiah a naa.
Dali nijek lendar či boldape te del slava e Devlešće osim akava tuđinco?”
19 Anih mah to kami khaeah, Angthawk ah loe, caeh laih: na tanghaih mah ang hoisak boeh, tiah a naa.
Askal phenda e manušešće savo sastilo: “Ušti thaj dža. Ćiro paćipe ande mande spasisarda tut!”
20 Farasi kaminawk angzoh o moe, anih khaeah Sithaw mah siangpahrang ah uk ih prae loe natuek naah maw angzo tih, tiah a dueng o; anih mah nihcae khaeah, Sithaw mah siangpahrang ah uk ih prae loe nangcae mikhnuk ah angzo mak ai:
E fariseja phučline e Isuse: “Kana avela e Devlesko carstvo?” A vo phenda lenđe: “E Devlesko carstvo či avela e znakonenca save e manuša šaj promatrin gajda te šaj dićhel pes.
21 khenah, Haeah khen oh, to tih ai boeh loe hoah khen oh, tiah mi mah doeh thui thai mak ai, tahngai oh, Sithaw mah siangpahrang ah uk ih prae loe nangcae palung thungah ni oh, tiah a naa.
Naštik phenelape: ‘Aketalo akate!’, ili: ‘Eketalo okote!’ Ake e Devlesko carstvo si maškar tumende!”
22 Anih mah a hnukbang kaminawk khaeah, Kami Capa ih ni hnuk koehhaih ani to pha tih, toe na hnu o mak ai.
Pale godova phendas e učenikonenđe: “Avela e vrjama kana kamena te dićhen jek katar e đesa kana me, o Čhavo e Manušesko, vladiva sago o caro, ali či dićhena godova đes.
23 Kaminawk mah nangcae khaeah, Haeah khen oh, to tih ai boeh loe hoah khen oh, tiah na naa o tih; to naah nihcae hnukah caeh o hmah, nihcae hnukah doeh bang o hmah.
Askal phenena tumenđe: ‘Eketalo okote, aketalo akate!’ Ali na džan thaj na prasten inća!
24 Aanghaih mah, van maeto bang hoi van maeto bang khoek to toeh phaeng baktih toengah, Kami capa doeh Angmah ih niah loe to tiah om tih.
Kaj sago e munja kaj sevil pe jek krajo e nebosko thaj rasvetlil sa džike aver krajo, gajda avela vi manca, e Manušešće Čhavesa, ando mungro đes.
25 Toe anih loe paroeai patangkhang hmaloe tih, hae dung ih kaminawk mah anih to pahnawt o tih.
Ali majsigo trubuv but te pretrpiv thaj akava naraštaj trubula te odbacil man.
26 Noah dung ah kaom hmuen baktih toengah, Kami Capa ih niah doeh om tih.
Thaj sago kaj sas ande Nojašći vrjama gajda avela vi ando đes kana avava me o Čhavo e Manušesko.
27 Noah palong thungah akun karoek to, kaminawk loe naek caak o, zu lak o moe, imthong krak o, to naah tui kalen phak thuih moe, kaminawk to uem king.
E manuša hanas, pijenas, ženinaspe thaj udainaspe dži ko đes dok o Noje či dijas ando baro brodo, thaj avilo o potop thaj uništisardas sa so nas ando baro brodo.
28 Lot dung naah doeh to tiah oh; kaminawk loe caak o, naek o, hmuenmae qan o moe, a zawh o, patit o moe, im doeh a sak o;
Askal avela sago kaj sas dumut kana trailas o Lot: Kana e manuša ando gav savo akhardolas Sodoma, hanas thaj pijenas, ćinenas thaj bićinenas, sadinas thaj gradinas,
29 toe Lot mah Sodom vangpui tacawt taak ni roe ah van bang hoiah kaat hmai hoi kangbaeh kho to angzoh moe, kaminawk to amrosak boih.
sa dži ke detharin kana o Lot inkljisto andar o gav Sodoma, a askal andar o nebo zapljuštisarda e jag thaj o sumpor thaj uništisardas sa okolen save ačhiline ando gav.
30 Kami Capa angphonghaih niah doeh to tiah om tih.
Isto gajda iznenada avela ando đes kana boldava man me o Čhavo e Manušesko.
31 To na ni phak naah, imphu ah kaom kami mah angmah ih hmuen lak hanah, imthung ah anghum tathuk hmah nasoe: lawk ah kaom kami doeh hmuen lak hanah im ah amlaem hmah nasoe.
Gajda ande okova đes, ko avela po krovo, a lešće stvarja si ando ćher, neka na fuljel te lel len. Thaj ko si ande njive, neka či boldel pes palpale te lel vareso pesa.
32 Lot ih zu to poek oh.
Den tumen gođi sar muli e Lotošći romnji!
33 Mi kawbaktih doeh a hinghaih pahlong han pakrong kami loe, a hinghaih to pathlong tih; mi kawbaktih doeh a hinghaih pathlong kami loe, hinghaih to hnu tih.
Kaj ko lela sama pe piro trajo te araćhe les, hasarela les; a ko hasarel piro trajo zadobila les palo večnost.
34 Kang thuih o, to naduem ah loe iihkhun maeto nuiah kami hnetto om hoi tih; maeto loe la ving ueloe, maeto loe caehtaak sut tih.
Phenav tumenđe, ande koja rjat kana me boldava man avena duj džene ande jek kreveto. Jek lelape, aver mućelape.
35 Nongpata hnik loe nawnto cang daeng hoi tih; maeto loe la ving ueloe, kalah maeto loe caehtaak sut tih.
Duj manušnja zajedno meljina o điv; jek lelape, a aver mućelape.
36 Lawk ah kami hnetto om hoi tih; maeto loe la ving ueloe, kalah maeto loe caehtaak sut tih, tiah a naa.
Duj džene avena ando polje; jek avela lino, a aver ačhela.”
37 Nihcae mah Anih khaeah, Angraeng, to hmuen loe naa ah maw om tih? tiah a dueng o. To pongah anih mah nihcae khaeah, Kadueh qok ohhaih ahmuen ah tahmu prawnnawk nawnto angpop o tih, tiah a naa.
Pe godova e učenikurja phučline les: “A kaj godova Gospode?” A o Isus phenda lenđe: “Avela očito sago vi akaja poslovica: ‘kaj ćiden pes e lešinarja okote kaj si o mulo telo.’”

< Luka 17 >