Johan 8
1 Jesu loe Olive mae ah caeh.
A Isus se uputi na Maslinsku goru.
2 Anih loe khawnbang khawnthaw ah tempul ah caeh let, to naah kaminawk boih anih khaeah angzoh o; anih loe anghnut moe, nihcae to patuk.
U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati.
3 To naah ca tarik kaminawk hoi Farasinawk mah sava laep ah zaehaih sah nongpata maeto anih khaeah hoih o; kaminawk salakah nongpata to angdoet o sak pacoengah,
Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu
4 nihcae mah Jesu khaeah, Patukkung, zaehaih sak li naah hae nongpata hae ka naeh o.
i kažu mu: “Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu.
5 Mosi ih kaalok baktiah, hae baktih nongpata loe thlung hoi vah maat han oh: toe nangmah loe kawbangmaw na poek? tiah a naa o.
U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?”
6 Anih to zae net thai hanah, nihcae mah Anih to tanoek o. Toe Jesu loe lu takhum moe, nihcae ih lok thaih ai baktiah banpazung hoiah long ah ca tarik.
To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu.
7 Nihcae mah boeng ai ah Anih to lokdueng o pongah, Anih loe angthawk tahang moe, nihcae khaeah, Nangcae thung ih zaehaih tawn ai kami mah, nongpata to thlung hoi va o hmaloe nasoe, tiah a naa.
A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.”
8 Anih loe takhum moe, long ah ca tarik let.
I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji.
9 Nihcae mah to lok to thaih o naah, angmacae panoekhaih palung mah angmacae zaehaih to amtuengsak pongah, kacoeh hoi kamtong boeng khoek to, maeto pacoeng maeto tacawt o boih: Jesu hoi toah nawnto angdoe nongpata khue oh hoi sut.
A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini.
10 Jesu angthawk naah, nongpata khue ai ah loe, mi doeh hnu ai boeh. Anih mah nongpata khaeah, Nongpata, Nang zaehaih net kaminawk loe naa ah maw caeh o boih boeh? Mi mah doeh lok na caek o ai maw? tiah a naa.
Isus se uspravi i reče joj: “Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?”
11 Nongpata mah, Angraeng, Mi mah doeh lok na caek o ai, tiah naa. Jesu mah nongpata khaeah, Kai mah doeh lok kang caek ai: caeh ah loe zaehaih sah let hmah lai ah, tiah a naa.
Ona reče: “Nitko, Gospodine.” Reče joj Isus: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.”
12 Jesu mah nihcae khaeah lokthuih let, Kai loe long aanghaih ah ka oh: Ka hnukah bang kami loe, vinghaih thungah caeh mak ai, hinghaih to hnu tih, tiah a naa.
Isus im zatim ponovno progovori: “Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.”
13 Farasinawk mah anih khaeah, Nang loe nangmah hoi nangmah hnukung ah na oh; hnukung ah na ohhaih to amsoem ai, tiah a naa o.
Farizeji mu nato rekoše: “Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!”
14 Jesu mah nihcae khaeah, Kaimah hoi kaimah hnukung ah oh cadoeh, Kai loe naa hoiah maw angzoh moe, naa ah maw ka caeh han, tito ka panoek pongah, hnukung ah ka ohhaih loe amsoem: toe nangcae loe Kai naa hoiah maw angzoh moe, naa ah maw ka caeh han, tito na panoek o ai.
Odgovori im Isus: “Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem.
15 Nangcae loe taksa baktiah lok na caek o; toe Kai loe mi doeh lok ka caek vai ai.
Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga;
16 Kai loe kaimah bueng ah ka om ai, Kai patoehkung Pa hoi nawnto ka oh pongah, lok ka caek aep to mah, ka lokcaekhaih loe amsoem.
no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac.
17 Kami hnetto mah thuih ih lok loe amsoem, tiah nangmacae ih daan thungah tarik ih oh.
Ta i u vašem zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito.
18 Kai loe kaimah hoi kaimah hnukung ah Ka oh, Kai patoehkung Pa doeh Kai hnukung ah oh.
Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac.”
19 To naah nihcae mah anih khaeah, Nam pa loe naa ah maw oh? tiah dueng o. Jesu mah, Kai doeh Kam Pa doeh na panoek o ai: Kai nang panoek o soe nahaeloe, kam Pa doeh na panoek o tih, tiah a naa.
Nato ga upitaju: “Gdje je tvoj Otac?” Odgovori Isus: “Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali.”
20 Hae lok loe Jesu mah tempul thung ih phoisa bawm suekhaih taengah patuk nathuem ah thuih pae ih lok ah oh: angmah ih atue pha ai vop pongah, mi mah doeh anih to naeh o ai.
Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas.
21 Jesu mah nihcae khaeah lokthuih pae let, Kai loe ka caeh ving han boeh, kai nang pakrong o tih, toe nangmacae zaehaih pongah na dueh o tih: ka caehhaih ahmuen ah nang zo o thai mak ai, tiah a naa.
Reče im ponovno Isus: “Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći.”
22 Judahnawk mah, Ka caehhaih ahmuen ah nang zo o thai mak ai, tiah a thuih pongah, angmah hoi angmah anghum han thuih kalang mue, tiah poek o.
Židovi se nato stanu pitati: “Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doći'?”
23 Toe anih mah nihcae khaeah, Nangcae loe atlim bang ih kami ah na oh o; kai loe ranui bang ih kami ah ni ka oh: nangcae loe hae long kami ah na oh o; kai loe hae long kami na ai ni.
A Isus nastavi: “Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.
24 To pongah kang thuih o, Na zae o haih pongah na dueh o tih: Kai loe Anih to boeh ni, tiah na tang o ai nahaeloe, nangmacae zaehaih pongah na dueh o tih, tiah a naa.
Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.”
25 Nihcae mah anih khaeah, Nang loe mi aa? tiah dueng o. Jesu mah nihcae khaeah, Kai loe tangsuek nathuem hoi kang thuih o khing ih kami ah ka oh.
Nato mu oni rekoše: “A tko si ti?” Odvrati Isus:
26 Lok thuih moe, nangcae lokcaek hanah ka tawnh mangh: toe kai patoehkung loe loktang ah oh; anih khae hoi ka thaih ih hmuennawk ni long khaeah ka thuih, tiah a naa.
“Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu.”
27 Jesu mah thuih ih Ampa kawng to nihcae mah thai pae o kop ai.
Ne shvatiše da im govori o Ocu.
28 Jesu mah nihcae khaeah, Kami Capa na takhing o naah ni, Kai loe Anih to boeh ni, kaimah bueng ah tidoeh Ka sah ai; kam Pa mah ang patuk ih loknawk ni ka thuih, tiah na panoek o vop tih.
Isus im nato reče: “Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac.
29 Kai patoehkung loe Kai hoi nawnto oh: Pa mah kaimah bueng na caehtaak sut ai; a koeh ih hmuennawk ni ka sak pae toepsoep, tiah a naa.
Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo.”
30 Anih mah hae loknawk thuih naah, paroeai kaminawk mah anih to tang o.
Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.
31 Jesu mah Anih tanghaih tawn Judahnawk khaeah, Ka lok ah na oh o poe nahaeloe, ka hnukbang kami tangtang ah ni na oh o.
Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: “Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici;
32 Loktang to na panoek o ueloe, loktang mah na loih o sak tih, tiah a naa.
upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.”
33 Nihcae mah anih khaeah, Kaicae loe Abraham ih atii ah ka oh o, minawk ih tamna ah ka om o vai ai: kawbangmaw na loih o tih, tiah na thuih? tiah pathim pae o.
Odgovore mu: “Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: 'Postat ćete slobodni?'”
34 Jesu mah nihcae khaeah, Loktang to, loktang ah, Kang thuih o, mi kawbaktih doeh zaehaih sah kami loe zaehaih tamna ah oh.
Odgovori im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha.
Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. (aiōn g165)
36 To pongah Capa mah na loih o sak nahaeloe, na loih o tangtang tih.
Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.
37 Abraham ih atii ah na oh o, tito ka panoek; toe nangcae thungah ka lok ohhaih ahmuen om ai pongah, kai hum hanah nang pakrong o.
Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama.
38 Kai loe Kam Pa khae hoi ka hnuk ih hmuen to ni ka thuih: nangcae loe nam pa khae hoi na hnuk o ih hmuen to na sak o, tiah a naa.
Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svog oca.”
39 Nihcae mah anih khaeah, Abraham loe kaicae ih ampa ni, tiah pathim pae o. Jesu mah nihcae khaeah, Abraham ih caa ah na oh o nahaeloe, Abraham mah sak ih toknawk to na sak o han oh bae.
Odgovoriše mu: “Naš je otac Abraham”. Kaže im Isus: “Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili.
40 Toe Sithaw khae hoi ka thaih ih, loktang lok kang thuih o pongah, vaihi Kai hum hanah nang pakrong o, Abraham loe to baktih hmuen to sah ai.
A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio!
41 Nangcae loe nam panawk mah sak o ih hmuennawk ni na sak o, tiah a naa. Nihcae mah Anih khaeah, Kaicae loe payang caa na ai ni; kaicae loe Ampa, Sithaw maeto ni ka tawnh o, tiah a naa o.
Vi činite djela oca svojega.” Rekoše mu: “Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog.”
42 Jesu mah nihcae khaeah, Kai loe Sithaw khae hoi tacawt kami ah ka oh, anih khae hoiah ni kang zoh; kai mah koeh ah kang zo ai, Sithaw loe nangcae Ampa ah om nahaeloe, anih mah kai ang patoeh pongah, kai hae nang palung o tih.
Reče im Isus: “Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.
43 Tipongah ka thuih ih lok na thaih o kop ai loe? Ka lok na tahngai o kop ai pongah ni, kalok hae na thaih o kop ai.
Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju riječ.
44 Nangcae loe nam pa taqawk ih caa ah na oh o, to pongah nam pa koehhaih sak hanah na koeh o. Anih loe tangsuek nathuem hoi boeh ni kami humkung ah oh, anih thungah loktang om ai pongah, anih loe loktang ah angdoe ai. Anih mah amsawnlok thuih naah, angmah koeh baktiah ni a thuih: anih loe lok amlai kami ah oh moe, lok amlai kaminawk ih ampa ah oh.
Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži.
45 Loktang lok ka thuih pongah, Kai nang tang o ai.
A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete.
46 Nangcae thungah kai zaehaih net thaih na oh o maw? Loktang bae kang thuih o, tipongah Kai nang tang o ai loe?
Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete?
47 Sithaw kami loe, Sithaw ih loknawk to tahngaih: Sithaw kami ah na om o ai pongah ni, a lok na tahngai o ai, tiah a naa.
Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga.”
48 Judahnawk mah anih khaeah, Taqawk na tawnh, Samaritan kami maeto ah na oh, tiah kang naa o ih lok loe amsoem, tiah pathim pae o.
Odgovoriše mu Židovi: “Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?”
49 Jesu mah, Taqawk ka tawn ai; kam Pa to ni ka pakoeh, toe nangcae mah loe kasae nang thuih o.
Odgovori Isus: “Ja nemam zloduha, nego častim svoga Oca, a vi me obeščašćujete.
50 Kaimah hoi kaimah amkoehhaih ka pakrong ai: Ka lensawkhaih pakrong moe, lokcaek kami Maeto oh.
No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi.
51 Loktang to, loktang ah, Kang thuih o, Ka thuih ih lok pakuem kami loe, natuek naah doeh dueh mak ai, tiah a naa. (aiōn g165)
Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.” (aiōn g165)
52 Judahnawk mah anih khaeah, Taqawk na tawnh, tiah vaihi kang panoek o boeh. Abraham loe duek boeh moe, Tahmaanawk doeh duek o boeh; toe nang mah loe Ka lok pakuem kami loe, natuek naah doeh duekhaih hnu mak ai, tiah na thuih. (aiōn g165)
Rekoše mu Židovi: “Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.' (aiōn g165)
53 Nang loe kaicae ampa Abraham pongah na len kue maw? Anih loe duek boeh, tahmaanawk doeh duek o boeh: nangmah hoi nangmah to kawbangmaw na poek? tiah a naa o.
Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?”
54 Jesu mah, Kaimah hoi kaimah amkoeh nahaeloe, to tiah kam koehhaih to tiah doeh angcoeng mak ai: Anih loe kaicae ih Sithaw ni, tiah na thuih o ih, Kam Pa mah ni Kai hae ang pakoeh:
Odgovori Isus: “Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog,
55 Anih to na panoek o ai, toe kaimah loe Anih to panoek: Anih to Ka panoek ai, tiah Ka thuih nahaeloe, Kai doeh nangcae baktiah amsawnlok thui kami ah ni ka om tih: toe anih to ka panoek moe, a thuih ih lok to ka pakuem.
no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam.
56 Nangcae ampa Abraham loe Kai ih ani to hnuk hanah koeh parai: anih mah hnuk naah, paroeai anghoe, tiah pathim pae.
Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.”
57 Judahnawk mah anih khaeah, Nang loe saning quipangato mataeng doeh akoep ai vop, Abraham to na hnuk maw? tiah a naa o.
Rekoše mu nato Židovi: “Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?”
58 Jesu mah nihcae khaeah, Loktang to, loktang ah, Kang thuih o, Abraham om ai naah, Ka oh boeh, tiah a naa.
Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!”
59 To naah nihcae mah Anih vah hanah thlung akhui o: toe Jesu mah anghawk taak ving, paroeai kaminawk salakah a caeh moe, tempul thung hoiah tacawt ving.
Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.
