Ezekiel 1
1 Saning qui thumto koephaih, khrah palito haih, ni pangato naah, kai loe Khebar vapui taengah kaom misong ah naeh ih kaminawk salakah ka oh, to naah vannawk to amongh moe, Sithaw hnuksakhaih hmuennawk to ka hnuk.
Godine tridesete, mjeseca èetvrtoga, petoga dana, kad bijah meðu robljem na rijeci Hevaru, otvoriše se nebesa, i vidjeh utvare Božje.
2 To khrah ni pangato, Jehoiachin misong ah ohhaih saning pangato naah,
Petoga dana toga mjeseca, pete godine otkako se zarobi car Joahin,
3 Khaldian prae Khebar tava taengah, Buzi capa qaima Ezekiel khaeah, Angraeng ih lok to angzoh; Angraeng ih ban anih nuiah oh.
Doðe rijeè Gospodnja Jezekilju sinu Vuzijevu, svešteniku, u zemlji Haldejskoj na rijeci Hevaru, i ondje doðe ruka Gospodnja nada nj.
4 Ka khet naah, aluek bang hoi kasong takhi pui to ka hnuk, kalen parai tamai loe kangqong hmai hoi hmai aengh mah takui; hmai kangqong um ah loe ni aengh baktiah ampha.
I vidjeh, i gle, silan vjetar dolažaše od sjevera, i velik oblak i oganj koji se razgorijevaše, i oko njega svjetlost, a isred ognja kao jaka svjetlost;
5 To ih hmai thung hoiah hinghaih katawn sak ih hmuen palito tacawt. Nihcae amtuenghaih dan loe kami krang baktiah oh.
Isred njega još kao èetiri životinje, koje na oèi bijahu nalik na èovjeka;
6 Sak ih hmuennawk loe mikhmai palito hoi pakhraeh palito tawnh o boih.
I u svake bijahu èetiri lica, i èetiri krila u svake;
7 Nihcae ih khok loe toeng; khokpadae loe maitaw caa khok baktiah oh moe, hmawt suidik ih sumkamling baktiah oh.
I noge im bijahu prave, a u stopalu bijahu im noge kao u teleta; i sijevahu kao uglaðena mjed.
8 Nihcae ih pakhraeh palito tlim ah kami ban to oh; to hinghaih katawn hmuen palito loe mikhmai hoi pakhraeh tawnh o boih.
I ruke im bijahu èovjeèije pod krilima nad èetiri strane, i lica im i krila bijahu na èetiri strane.
9 Pakhraehnawk loe maeto hoi maeto amtomh o boih; nihcae caeh o naah hae bang hoi ho bangah doeh angqoi o ai; katoengah a caeh o poe.
Sastavljena im bijahu krila jedno s drugim; i ne okretahu se iduæi, nego svaka iðaše naprema se.
10 Nihcae ih mikhmai amtuenghaih dan loe hae tiah oh; hinghaih katawn hmuen palito loe bantang bangah kami mikhmai hoi kaipui mikhmai tawnh o moe, banqoi bangah maitaw tae krang hoi tahmu krang a tawnh o.
I lice bijaše u sve èetiri lice èovjeèije i lice lavovo s desne strane, a s lijeve strane lice volujsko i lice orlovo u sve èetiri.
11 To tiah mikhmai to oh. Nihcae loe pakhraeh van bangah atoengh o tahang; pakhraeh hnetto tadong loe maeto hoi maeto angbet, hnetto hoiah angmacae ih takpum to khuk o.
I lica im i krila bijahu razdijeljena ozgo; u svake se dva krila sastavljahu jedno s drugim, a dva pokrivahu im tijelo.
12 Nihcae loe muithla mah caehsak ih baktih toengah, caeh o; a caeh o naah naa bangah doeh angqoi o ai, katoengah a caeh o poe.
I svaka iðaše pravo naprema se; iðahu kuda duh iðaše, i ne okretahu se iduæi.
13 Kahing hmuennawk ih krang loe kamngaeh li hmai kangqong baktih, kahing hmuennawk salakah ahnuk ahma kacaeh, hmaithaw baktiah oh; to hmai loe aang moe, a thung hoiah kampha hmai aengh to tacawt.
I na oèi bijahu te životinje kao živo ugljevlje, gorahu na oèi kao svijeæe; taj oganj prolažaše izmeðu životinja i svijetljaše se, i iz ognja izlažaše munja.
14 Kahing hmuennawk loe ni aengh baktiah ampha o moe, ahnuk ahma cawnh o.
I životinje trèahu i vraæahu se kao munja.
15 Kakhet naah, to ih hinghaih katawn hmuen palito taeng ih long ah, palito ah taphaeng ih Rel khok maeto ka hnuk.
I kad gledah životinje, gle, toèak jedan bijaše na zemlji uza svaku životinju prema èetiri lica njihova.
16 Rel khok sakhaih hoi amtuenghaih dan loe beryl thlung rong baktiah oh; akhok palito loe anghmong o boih: amtuenghaih dan ah a khok maeto thungah kamraep a khok maeto oh let.
Oblièjem i napravom bijahu toèkovi kao boje hrisolitove, i sva èetiri bijahu jednaka, i oblièjem i napravom bijahu kao da je jedan toèak u drugom.
17 Nihcae caeh o naah lam amkhraeng o ai, rel khok palito anghaehaih bangah a caeh o poe.
Kad iðahu, iðahu sva èetiri svaki na svoju stranu, i iduæi ne skretahu.
18 Rel khok aqainawk loe sang parai moe, zitthoh parai; to a khok palito aqaih boih ah mik to oh.
I naplaci im bijahu visoki strahota; i bijahu naplaci puni oèiju unaokolo u sva èetiri.
19 Kahing hmuennawk caeh o naah, rel khoknawk doeh nihcae taengah caeh o toeng, kahing hmuennawk long hoi angtoengh o tahang naah, rel khoknawk doeh angtoengh o tahang toeng.
I kad iðahu životinje, iðahu i toèkovi uz njih; i kad se životinje podizahu od zemlje, podizahu se i toèkovi.
20 To rel khoknawk loe muithla caeh han ih ahmuen, muithla mah caehsak ih ahmuen kruekah caeh o; rel khoknawk thungah hinghaih katawn hmuennawk ih muithla to oh pongah, rel khoknawk doeh nihcae hoi nawnto angtoeng o tahang toeng.
Kuda duh iðaše, onamo iðahu, i podizahu se toèkovi prema njima, jer duh životinjski bješe u toèkovima.
21 Nihcae caeh o naah, rel khoknawk doeh caeh o; nichae anghak o naah, rel khoknawk doeh anghak o toeng; kahing hmuennawk ih muithla loe rel khoknawk thungah oh pongah, nihcae long hoi angtoeng o tahang naah, rel khoknawk doeh nihcae hoi nawnto angtoeng o tahang toeng.
Kad one iðahu, iðahu i oni; i kad one stajahu, stajahu i oni; i kad se one podizahu od zemlje, podizahu se i toèkovi prema njima, jer duh životinjski bješe u toèkovima.
22 Hinghaih katawn hmuennawk lu ranui khukhaih loe, anghmang kathok thlung kamdueng crystal rong baktiah ampha moe, nihcae lu ranuiah angbaih tahang.
A nad glavama životinjama bijaše kao nebo, po viðenju kao kristal, strašno, razastrto ozgo nad glavama njihovijem.
23 Nihcae lu ranui khukhaih tlim ah loe, pakhraeh to katoengah payangh o moe, tadong maeto hoi maeto angbet o boih. Pakhraeh hnetto hoi hae bangah khuk o moe, kalah pakhraeh hnetto hoiah angmacae ih takpum to khuk o boih.
A pod tijem nebom bijahu im krila pružena, jedno prema drugom, a dva krila svakoj pokrivahu tijelo.
24 Nihcae caeh o naah loe, kalen parai tuipui tuen baktih, Thacak Lensawk kami ih lok baktih, paroeai misatuh kaminawk ih atuen baktiah, nihcae ih pakhraeh tuen to ka thaih; angdoet o naah loe pakhraeh to atlim ah pakhrak o tathuk.
I èujah huku krila njihovijeh kad iðahu kao da bješe huka velike vode, kao glas svemoguæega i kao graja u okolu; i kad stajahu, spuštahu krila.
25 Nihcae angdoet o moe, pakhraeh pakhrak o tathuk naah, nihcae lu ranui khukhaih ahmuen hoiah lok to tacawt.
I kad stavši spuštahu krila, èujaše se glas ozgo iz neba, koje bijaše nad glavama njihovijem.
26 Nihcae lu ranui khukhaih ahmuen ah, sapphire thlung baktiah kaom angraeng tangkhang to amtueng; angraeng tangkhang nuiah kaom hmuen loe kami baktiah oh.
I ozgo na onom nebu što im bijaše nad glavama, bijaše kao prijesto, po viðenju kao kamen safir, i na prijestolu bijaše po oblièju kao èovjek.
27 Kaeng ranui bangah loe hmai kamngaeh baktiah oh moe, kaeng tlim bangah loe hmai kangqong baktiah oh: to hmuen loe hmai aengh mah takui boih.
I vidjeh kao jaku svjetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo, od bedara gore, a od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega.
28 To tiah kampha rong loe kho angzoh na niah tamai thungah kaom khungzae baktiah oh; to amtuenghaih dan loe Angraeng lensawkhaih hoiah anghmong. To hmuen to ka hnuk naah, long ah mikhmai ka kuep, to pacoengah kami maeto mah thuih ih lok to ka thaih.
Kao duga u oblaku kad je kiša, taka na oèi bijaše svjetlost unaokolo. To bijaše viðenje slave Božje na oèima; i kad vidjeh, padoh na lice svoje, i èuh glas nekoga koji govoraše.
