< গীতসংহিতা 123 >

1 আরোহণের গীত। তোমার দিকে আমি চোখ তুলি, তুমি স্বর্গের সিংহাসনে অধিষ্টিত ছিলে।
Ko e Hiva ʻae ʻalu hake. ‌ʻOku ou hanga hake hoku mata ki hoʻo ʻafio, ʻa koe ʻoku ke ʻafio ʻi he ngaahi langi.
2 দেখ, মনিবের হাতের ওপর যেমন দাসদের চোখ, মনিবের স্ত্রীর হাতের ওপর তেমন দাসীর চোখ, তাই আমাদের চোখ ঈশ্বর সদাপ্রভুুর ওপর যতদিন না তিনি আমাদের প্রতি কৃপা করেন।
Vakai, ʻoku hangē ko e sio ʻae mata ʻoe kau tamaioʻeiki ki he nima ʻo ʻenau ngaahi ʻeiki, pea hangē ko e mata ʻo ha kaunanga ki he nima ʻo ʻene ʻeiki fefine; ʻoku tatali pehē ʻa homau mata kia Sihova ko homau ʻOtua, kaeʻoua ke ne ʻaloʻofa mai kiate kimautolu.
3 আমাদেরকে কৃপা কর, সদাপ্রভুু, আমাদের প্রতি কৃপা কর, কারণ আমরা অপমানে পূর্ণ।
‌ʻE Sihova, ke ke ʻaloʻofa mai kiate kimautolu, ke ke ʻaloʻofa mai kiate kimautolu: he kuo mau fonu ʻaupito ʻi he manukia.
4 আমরা দাম্ভিকদের অবজ্ঞার উপহাসে এবং অহঙ্কারীদের অপমানে পূর্ণ।
‌ʻOku fonu ʻaupito homau laumālie ʻi he manuki ʻanautolu ʻoku anga fakafiemālie, pea mo e fehiʻa ʻae fielahi.

< গীতসংহিতা 123 >