< মথি 18 >

1 সেই দিন শিষ্যেরা যীশুর কাছে এসে বললেন, “তবে স্বর্গরাজ্যের মধ্যে শ্রেষ্ঠ কে?”
Pea ʻi he ʻaho ko ia naʻe haʻu ai ʻae kau ākonga kia Sisu, ʻonau pehē, “Ko hai ʻoku lahi ʻi he puleʻanga ʻoe langi?”
2 তিনি একটি শিশুকে তাঁর কাছে ডাকলেন ও তাদের মধ্য দাঁড় করিয়ে দিলেন,
Pea ui ʻe Sisu ha tamasiʻi siʻi ke ʻalu ange kiate ia, ʻo ne tuku ia ki honau haʻohaʻonga,
3 এবং বললেন, “আমি তোমাদের সত্যি বলছি, তোমরা যদি মন না ফেরাও ও শিশুদের মতো না হয়ে ওঠ, তবে কোন ভাবেই স্বর্গরাজ্যে প্রবেশ করতে পারবে না।”
‌ʻO ne pehē, “ʻOku ou tala moʻoni atu kiate kimoutolu, Kapau ʻe ʻikai liliu ʻakimoutolu, ke tatau mo e tamaiki iiki, ʻe ʻikai te mou hū ki he puleʻanga ʻoe langi.
4 অতএব যে কেউ নিজেকে এই শিশুর মতো নত করে, সে স্বর্গরাজ্যে শ্রেষ্ঠ।
Ko ia ia te ne fakavaivaiʻi ia ʻo hangē ko e tamasiʻi siʻi ni, ko ia pe ʻoku lahi ʻi he puleʻanga ʻoe langi.
5 আর যে কেউ এই রকম কোন শিশুকে আমার নামে গ্রহণ করে, সে আমাকেই গ্রহণ করে,
Pea ko ia te ne maʻu ha tamasiʻi siʻi pehē ʻi hoku hingoa, ʻoku ne maʻu au.
6 কিন্তু যেসব শিশুরা আমাকে বিশ্বাস করে এবং যদি কেউ তাদের বিশ্বাসে বাধা দেয়, তার গলায় ভারী ভারি পাথর বেঁধে তাকে সমুদ্রের গভীর জলে ডুবিয়ে দেওয়া বরং তার পক্ষে ভাল।
“Ka ko ia te ne fakahalaʻi ha tokotaha ʻiate kinautolu ni ʻoku siʻi ʻoku tui kiate au, ʻe lelei hake kiate ia ʻo ka ne taupungaʻi ʻaki ia ʻae maka momosi ʻi hono kia, pea lōmakiʻi ia ʻi he loto moana.
7 লোককে বাধার কারণ এবং মানুষের পাপের কারণ হওয়ার জন্য জগতকে ধিক! কারণ বাধার দিন অবশ্যই আসবে, কিন্তু ধিক সেই ব্যক্তিকে, যার মাধ্যমে তা আসে।
ʻE malaʻia ʻa māmani koeʻuhi ko e ngaahi fakahala! He kuo pau ʻe hoko ʻae ngaahi fakahala; kae malaʻia ʻae tangata ko ia ʻe hoko ai ʻae fakahala!
8 আর তোমার হাত কি পা যদি তোমায় পাপের পথে নিয়ে যায়, তবে তা কেটে ফেলে দাও, দুই হাত কিম্বা দুই পা নিয়ে নরকের অনন্ত আগুনে প্রবেশ করার থেকে বরং খোঁড়া কিম্বা পঙ্গু হয়ে ভালোভাবে জীবনে প্রবেশ করা তোমার ভাল। (aiōnios g166)
“Ko ia, kapau ʻoku fakahalaʻi koe ʻe ho nima pe ko ho vaʻe, tutuʻu ia, ʻo liʻaki ia ʻiate koe: ʻoku lelei kiate koe haʻo hū ki he moʻui ʻoku ke ketu pe [nima ]mutu, ʻi hoʻo maʻu ʻae nima ʻe ua mo e vaʻe ʻe ua, kae lī koe ki he afi taʻengata. (aiōnios g166)
9 আর তোমার চোখ যদি তোমায় পাপের পথে নিয়ে যায়, তবে তা উপড়িয়ে ফেলে দাও, দুই চোখ নিয়ে অগ্নিময় নরকে যাওয়ার থেকে বরং একচোখ নিয়ে জীবনে প্রবেশ করা তোমার ভাল। (Geenna g1067)
Pea kapau ʻoku fakahalaʻi koe ʻe ho mata, kapeʻi ia, ʻo liʻaki ʻiate koe: ʻoku lelei kiate koe haʻo hū ki he moʻui ʻoku ke mata taha, ʻi hoʻo maʻu ʻae mata ʻe ua, kae lī koe ki he afi ʻo heli. (Geenna g1067)
10 ১০ এই ছোট শিশুদের একজনকেও তুচ্ছ কোর না, কারণ আমি তোমাদের বলছি, তাদের দূতগণ স্বর্গে সবদিন আমার স্বর্গস্থ পিতার মুখ দর্শন করেন।
“Vakai ke ʻoua naʻa mou manukiʻi ha tokotaha ʻiate kinautolu ni ʻoku siʻi; he ʻoku ou tala atu kiate kimoutolu, ʻOku mamata maʻuaipē ʻi he langi hā nau ʻāngelo ki he fofonga ʻo ʻeku Tamai ʻaia ʻoku ʻi he langi.
11 ১১
Pea kuo hoko mai ʻae Foha ʻoe tangata ke fakamoʻui ʻaia naʻe hē.
12 ১২ তোমাদের কি মনে হয়? কোন ব্যক্তির যদি একশটি ভেড়া থাকে, আর তাদের মধ্যে একটি হারিয়ে যায়, তবে সে কি অন্য নিরানব্বইটাকে ছেড়ে, পাহাড়ে গিয়ে ঐ হারানো ভেড়াটির খোঁজ করে না?
“Ko e hā homou loto? Kapau ʻoku maʻu ʻe ha tangata ʻae sipi ʻe teau, pea ʻalu hē pe hanau taha, ʻikai ʻoku ne tuku ʻae hivangofulu ma hiva, pea ʻalu ki he ngaahi moʻunga, ʻo kumi ʻaia kuo hē?
13 ১৩ আর যদি সে কোন ভাবে সেটি পায়, তবে আমি তোমাদের সত্যি বলছি, যে নিরানব্বইটা হারিয়ে যায় নি, তাদের থেকে সে বেশি আনন্দ করে যেটা সে হারিয়ে ফেলেছিল সেটিকে খুঁজে পেয়ে।
Pea kapau te ne ʻilo ia, ko ʻeku tala moʻoni atu kiate kimoutolu, ʻoku lahi ʻene fiefia [ʻi ]he sipi ko ia, ʻi he hivangofulu ma hiva naʻe ʻikai ʻalu hē.
14 ১৪ তেমনি এই ছোট শিশুদের মধ্য একজনও যে ধ্বংস হয়, তা তোমাদের স্বর্গস্থ পিতার ইচ্ছা নয়।
Pea pehē, ʻoku ʻikai ko e finangalo ʻo hoʻomou Tamai ʻoku ʻi he langi, ke malaʻia ha tokotaha ʻiate kinautolu ni ʻoku siʻi.
15 ১৫ আর যদি তোমার ভাই তোমার বিরুদ্ধে কোন অপরাধ করে, তবে তাঁর কাছে যাও এবং গোপনে তাঁর সেই দোষ তাঁকে বুঝিয়ে দাও। সে যদি তোমার কথা শোনে, তবে তুমি আবার তোমার ভাইকে ফিরে পেলে।
“Ko ia, kapau ʻe fai angahala kiate koe ʻe ho kāinga, ʻalu ʻo fakahā ʻene kovi kiate ia, ʻa koe pē mo ia: kapau ʻe tokanga ia kiate koe, kuo ke fakalelei mo ho kāinga.
16 ১৬ কিন্তু যদি সে না শোনে, তবে আরও দুই একজন ব্যক্তিকে সঙ্গে নিয়ে যাও, যেন “দুই কিম্বা তিনজন সাক্ষীর মুখে সমস্ত কথা সঠিক প্রমাণিত করা হয়।”
Pea kapau ʻe ʻikai te ne tokanga [kiate koe], pea ke [toki ]ʻave ha tokotaha pe ha toko ua kehe, koeʻuhi ʻe fakapapau ʻae lea kotoa pē mei he ngutu ʻoe fakamoʻoni ʻe toko ua pe toko tolu.
17 ১৭ আর যদি সে তাদের কথা অমান্য করে, তখন মণ্ডলীকে বল, আর যদি মণ্ডলীর কথাও অমান্য করে তবে সে তোমার কাছে অযিহুদী লোকের ও কর আদায়কারীদের মতো হোক।
Pea kapau ʻe taʻetokanga ia kiate kinautolu, fakahā[ia ]ki he siasi: pea kapau ʻe taʻetokanga ia ki he siasi, tuku ke tatau ia kiate koe mo e tangata hiteni mo e tānaki tukuhau
18 ১৮ আমি তোমাদেরকে সত্য বলছি, তোমরা পৃথিবীতে যা কিছু বাঁধবে, তা স্বর্গে বাঁধা হবে এবং পৃথিবীতে যা কিছু খুলবে তা স্বর্গে খোলা হবে।
“Ko ʻeku tala moʻoni atu kiate kimoutolu, Ko e meʻa ko ia te mou nonoʻo ʻi māmani, ʻe nonoʻo ia ʻi he langi: pea ko e meʻa ko ia te mou veteki ʻi māmani, ʻe veteki ia ʻi he langi.
19 ১৯ আমি তোমাদের কে সত্য বলছি, পৃথিবীতে তোমাদের মধ্যে দুই জন যদি একমত হয়ে কোন বিষয় নিয়ে প্রার্থনা কর, তবে আমার স্বর্গের পিতা তোমাদের জন্য তা পূরণ করবেন।
“Pea ʻoku ou tala atu foki kiate kimoutolu, Kapau ʻe loto taha hamou toko ua ʻi māmani ʻi ha meʻa ʻe taha te na kole, ʻe fai ia kiate kinaua ʻe heʻeku Tamai ʻoku ʻi he langi.
20 ২০ কারণ যেখানে দুই কি তিনজন আমার নামে একত্র হয়, সেইখানে আমি তাদের মধ্যে আছি।
He ko e potu ko ia ʻoku fakataha ai ʻae toko ua pe ʻae toko tolu ʻi hoku huafa, te u ʻi ai au mo kinautolu.”
21 ২১ তখন পিতর তাঁর কাছে এসে বললেন, “প্রভু, আমার ভাই আমার কাছে কত বার অপরাধ করলে আমি তাকে ক্ষমা করব? সাতবার পর্যন্ত কি?”
Pea naʻe toki haʻu ai ʻa Pita kiate ia, ʻo ne pehē, “ʻEiki, ʻe liunga fiha ʻae angahala ʻa hoku tokoua kiate au mo ʻeku fakamolemole ia? Ke liunga fitu?”
22 ২২ যীশু তাঁকে বললেন, “তোমাকে বলছি, সাতবার পর্যন্ত না, কিন্তু সত্তর গুণ সাতবার পর্যন্ত।”
Pea pehē ʻe Sisu kiate ia, “ʻOku ʻikai te u pehē kiate koe, Ke liunga fitu [pē ]kae liunga fitungofulu lau ʻe fitu.
23 ২৩ এজন্য স্বর্গরাজ্য এমন একজন রাজার সমান, যিনি তাঁর দাসদের কাছে হিসাব নিতে চাইলেন।
Ko ia ʻoku fakatatau ai ʻae puleʻanga ʻoe langi ki ha tuʻi, naʻe loto ke fakamaauʻi ʻene kau tamaioʻeiki.
24 ২৪ তিনি হিসাব আরম্ভ করলে তখন এক জনকে তাঁর কাছে নিয়ে আসা হল, যে তাঁর কাছে দশ হাজার তালন্ত (এক তালন্ত সমান পনেরো বত্সরের পারিশ্রমিকের সমানের থেকেও বেশী টাকা) ঋণ নিয়েছিল।
Pea kamata fai ʻe ia ʻae fakamaau, pea ʻomi kiate ia ʻae tokotaha naʻe totonu ke ne totongi [ki he tuʻi ]ʻae taleniti ʻe mano.
25 ২৫ কিন্তু তার শোধ করার সামর্থ না থাকায় তার প্রভু তাকে ও তার স্ত্রী, সন্তানদের এবং সব কিছু বিক্রি করে আদায় করতে আদেশ দিলেন।
Ka ko e meʻa ʻi he ʻikai haʻa ne meʻa ke totongi ʻaki, naʻe fekau ʻe heʻene ʻeiki ke fakatau ia, mo hono uaifi, mo ʻene fānau, mo ia kotoa pē naʻe ʻaʻana, ʻo totongi ʻaki.
26 ২৬ তাতে সেই দাস তাঁর পায়ে পড়ে প্রণাম করে বলল, হে প্রভু, আমার প্রতি ধৈর্য্য ধরুন, আমি আপনার সব কিছু শোধ করব।
Pea fakatōmapeʻe ʻae tamaioʻeiki, ʻo hū kiate ia, ʻo ne pehē, ‘ʻEiki, ke ke faʻa kātaki kiate au, pea te u totongi kotoa pē kiate koe.’
27 ২৭ তখন সেই দাসকে দেখে তার রাজার করুণা হল ও তাকে মুক্ত করলেন এবং তার ঋণ ক্ষমা করলেন।
Pea toki manavaʻofa ʻae ʻeiki ki he tamaioʻeiki ko ia, ʻo ne tukuange ia, ʻo ne fakamolemole kiate ia ʻae totongi.
28 ২৮ কিন্তু সেই দাস বাইরে গিয়ে তার সহদাসদের মধ্য এক জনকে দেখতে পেল, যে তার একশ সিকি ধার নিয়েছিল, সে তার গলাটিপে ধরে বলল, “তুই যা ধার নিয়েছিস, তা শোধ কর।”
Ka naʻe ʻalu ʻae tamaioʻeiki ko ia, ʻo ne ʻilo ʻae tokotaha ʻo ʻene kaungā tamaioʻeiki, naʻe totonu ke totongi ʻaki kiate ia ʻae tenali ʻe teau: pea ne puke ʻe ia ia, ʻo kuku hono kia, ʻo pehē, ‘Totongi mai kiate au ʻaia ʻoku ʻaʻaku.’
29 ২৯ তখন তার দাস তার পায়ে পড়ে অনুরোধের সঙ্গে বলল, আমার প্রতি ধৈর্য্য ধর, আমি তোমার ঋণ শোধ করব।
Pea fakatōmapeʻe ʻa ʻene kaungā tamaioʻeiki ki hono vaʻe, ʻo ne kole kiate ia, ʻo pehē, ‘Ke ke faʻa kātaki kiate au, pea te u totongi kotoa pē kiate koe.’
30 ৩০ তবুও সে রাজি হল না, কিন্তু গিয়ে তাকে জেলখানায় বন্দী করে রাখল, যতক্ষণ না সে ঋণ শোধ করে।
Ka naʻe ʻikai te ne fai; ka naʻe ʻalu ia, ʻo tuku ia ki he fale fakapōpula, kaeʻoua ke ne totongi ʻaia naʻe totonu.
31 ৩১ এই ব্যাপার দেখে তার অন্য দাসেরা খুবই দুঃখিত হল, আর তাদের রাজার কাছে গিয়ে সমস্ত বিষয়ে জানিয়ে দিল।
Ka ʻi he mamata ʻa ʻene kaungā tamaioʻeiki ki he meʻa kuo fai, naʻa nau mamahi lahi, pea ʻalu ʻo fakahā ki honau ʻeiki ʻaia kotoa pē kuo fai.
32 ৩২ তখন তার রাজা তাকে কাছে ডেকে বললেন, “দুষ্ট দাস! তুমি আমার কাছে অনুরোধ করেছিলে বলে আমি তোমার ঐ সমস্ত ঋণ ক্ষমা করেছিলাম,
Pea ui ia ʻe heʻene ʻeiki, ʻo ne pehē kiate ia, ‘ʻAe tamaioʻeiki angakovi ko koe, ne u fakamolemolea koe ʻi he totongi kotoa pē ko ia, ko e meʻa ʻi hoʻo kole kiate au:’
33 ৩৩ আমি যেমন তোমার প্রতি দয়া করেছিলাম, তেমনি তোমার দাসদের প্রতি দয়া করা কি তোমারও উচিত ছিল না?”
Pea ʻikai naʻe taau mo koe hoʻo manavaʻofa foki ki ho kaungā tamaioʻeiki, ʻo hangē ko ʻeku manavaʻofa kiate koe?
34 ৩৪ আর তার রাজা রেগে গিয়ে তাকে শাস্তি দেওয়ার জন্য জেলখানার রক্ষীদের কাছে তাকে সমর্পণ করলেন, যতক্ষণ না সে সমস্ত ঋণ শোধ করে।
Pea ʻita ai ʻene ʻeiki, ʻo ne tuku atu ia ki he kau fakamamahi, kaeʻoua ke ne totongi ʻaia kotoa pē naʻe totonu.
35 ৩৫ আমার স্বর্গীয় পিতাও তোমাদের প্রতি এমন করবেন, যদি তোমরা সবাই হৃদয় থেকে নিজের নিজের ভাইকে ক্ষমা না কর।
“ʻE fai pehē foki ʻe heʻeku Tamai ʻi he langi kiate kimoutolu, ʻo kapau ʻe ʻikai te mou taki taha fakamolemolea mei hono loto ʻae ngaahi angahala ʻo hono kāinga.”

< মথি 18 >