< মার্ক 12 >

1 পরে তিনি নীতি গল্প দিয়ে তাদের কাছে কথা বলতে লাগলেন। একজন লোক আঙুর খেত করে তার চারদিকে বেড়া দিলেন, আঙুর রস বার করার জন্য গর্ত খুঁড়লেন এবং দেখাশোনা করার জন্য একটি উঁচু ঘর তৈরী করলেন; পরে কৃষকদের হাতে তা জমা দিয়ে অন্য দেশে চলে গেলেন।
Pea fua lea ia kiate kinautolu, ʻi he ngaahi fakatātā, ʻo pehē, “Naʻe tō ʻe he tangata ʻae ngoue vaine, pea ne takatakai ʻaki [ia ]ʻae ʻā keli ʻae potu tataʻoʻanga uaine, pea langa ʻae fale leʻo, ʻo ne tuku ia ki he kau tangata tauhi ngoue, kae ʻalu ia ki he fonua mamaʻo.
2 পরে চাষিদের কাছে আঙুর খেতের ফলের ভাগ নেবার জন্য, ফল পাকার সঠিক দিনের এক চাকরকে তাদের কাছে পাঠিয়ে দিলেন;
Pea hoko hono toʻukai, naʻa ne fekau ʻae tamaioʻeiki ki he kau tauhi ngoue, koeʻuhi ke ne maʻu mei he kau tauhi ngoue ʻae fua ʻoe ngoue vaine.
3 চাষিরা তার সেবককে মারধর করে খালি হাতে পাঠিয়ে দিল।
Pea naʻa nau puke ia, ʻo haha, ʻo fekau ke ʻalu taʻehaʻanemeʻa.
4 আবার মালিক তাদের কাছে আর এক দাসকে পাঠালেন; তারা তার মাথা ফাটিয়ে দিল ও অপমান করলো।
Pea toe fekau ʻe ia kiate kinautolu ʻae tamaioʻeiki ʻe taha; pea naʻa nau tolongaki ʻaki ia ʻae maka, pea foa hono ʻulu, pea fekau ke ʻalu kuo lahi ʻenau fai kovi kiate ia.
5 পরে তিনি তৃতীয় জনকে পাঠালেন; তারা সেই সেবককে ও মেরে ফেলল; এই ভাবে মালিক অনেককে পাঠালেন, চাষিরা কাউকে মারধর করল, কাউকে বা মেরে ফেলল।
Pea toe fekau ʻe ia ʻae tokotaha kehe, pea nau tāmateʻi ia; pea mo e tokolahi; kae haha ʻae niʻihi, pea tāmateʻi ʻae niʻihi.
6 মালিকের কাছে তাঁর একমাত্র প্রিয় ছেলে ছাড়া এরপর পাঠানোর মতো আর কেউ ছিল না শেষে তিনি তাঁর আদরের ছেলেকে চাষিদের কাছে পাঠালেন, আর তারা ভাবলেন আমার ছেলেকে অন্তত সম্মান করবে।
Pea kuo kei toe kiate ia ʻa hono foha pe taha, ʻaia ko hono ʻofaʻanga, pea ne fekau fakamui foki ia kiate kinautolu, ʻo ne pehē, ‘Te nau fakaʻapaʻapa ki hoku foha.’
7 কিন্তু চাষিরা নিজেদের ভেতরে আলোচনা করে বলল, বাবার পরে এই ব্যক্তিই উত্তরাধিকারী, এস আমরা একে মেরে ফেলি, যেন উত্তরাধিকার আমাদেরই হয়।
Ka naʻe fepehēʻaki ʻae kau tauhi ngoue ko ia, ‘Ko eni ʻae foha hoko; haʻu, ke tau tāmateʻi ia, pea ʻe ʻotautolu ʻae tofiʻa.’
8 পরে তারা ছেলেটিকে ধরে মেরে ফেলল এবং আঙ্গুর খেতের বাইরে ফেলে দিলো।
Pea naʻa nau puke, ʻo tāmateʻi ia, pea lī ia kituaʻā ngoue vaine.
9 এরপর সেই আঙুর খেতের মালিক কি করবেন? তিনি এসে সেই চাষিদের মেরে ফেলবেন এবং খেত অন্য চাষিদের কাছে দেবেন।
“Ko e hā ʻe fai ai ʻe he ʻeiki ʻoe ngoue vaine? ʻE haʻu ia, ʻo fakaʻauha ʻae kau tauhi ngoue, pea ʻe tuku ʻae ngoue vaine ki ha kakai kehe.
10 ১০ তোমরা কি পবিত্র শাস্ত্রে এই কথাও পড়নি, যে পাথরটাকে মিস্ত্রীরা অগ্রাহ্য করেছিল, সেই পাথরটাই কোণের প্রধান পাথর হয়ে উঠল;
Pea naʻe ʻikai te mou lau ʻae tohi ni; ‘Ko e maka naʻe liʻaki ʻe he kau tufunga, kuo hoko ia ko e fungani ʻoe tuliki:
11 ১১ প্রভু ঈশ্বরই এই কাজ করেছেন, আর এটা আমাদের চোখে সত্যিই খুব আশ্চর্য্য কাজ?
Ko e ngāue ʻa Sihova eni, pea ko e meʻa fakaofo ʻi hotau ʻao?’”
12 ১২ এই উপমাটি বলার জন্য তারা যীশুকে ধরতে চেয়েছিল, কিন্তু তারা জনগণকে ভয় পেলো, কারণ তারা বুঝেছিল যে, যীশু তাদেরই বিষয়ে এই নীতি গল্পটা বলেছেন; পরে তারা তাঁকে ছেড়ে চলে গেলো।
Pea naʻa nau fai ke nau puke ia, ka naʻa nau manavahē ki he kakai: ka naʻa nau ʻilo ko ʻene lea ʻaki ʻae fakatātā kiate kinautolu: pea nau tuku ia, ka nau ʻalu.
13 ১৩ তারপর তারা কয়েক জন ফরীশী ও হেরোদীয়কে যীশুর কাছে পাঠিয়ে দিল, যেন তারা তাঁর কথার ফাঁদে ফেলে তাঁকে ধরতে পারে।
Pea naʻa nau fekau kiate ia ʻae niʻihi ʻi he kau Fālesi mo e kau Helotiane, ke nau femioekina ia, ʻi [heʻene ]lea.
14 ১৪ তারা এসে তাঁকে বলল, গুরু, আমরা জানি, আপনি সত্যবাদী এবং সঠিক ভাবে ঈশ্বরের পথের বিষয় শিক্ষা দিচ্ছেন এবং আপনি কাউকে ভয় পাননা, কারণ আপনি লোকরা কে কি বলল সে কথায় বিচার করবেন না। কিন্তু লোকেদের আপনি ঈশ্বরের সত্য পথের বিষয় শিক্ষা দেন; আচ্ছা বলুন তো কৈসরকে কর দেওয়া উচিত কি না?
Pea kuo nau haʻu, pea nau pehē kiate ia, “ʻEiki ʻoku mau ʻilo ʻoku ke moʻoni koe, pea ʻoku ʻikai te ke tokanga ki ha tangata; he ʻoku ʻikai te ke filifilimānako ki he tangata, ka ʻoku ke akonaki ʻaki ʻae hala ʻoe ʻOtua ʻi he moʻoni: ʻOku ngofua ke ʻatu ʻae tukuhau kia Sisa, pe ʻikai?
15 ১৫ আমরা কর দেবো না কি দেব না? যীশু তাদের ভণ্ডামি বুঝতে পেরে বললেন, আমার পরীক্ষা করছ কেন? আমাকে একটা টাকা এনে দাও আমি টাকাটা দেখি।
‌ʻE lelei ʻemau ʻatu, pe ʻikai?” Ka naʻe ʻilo ʻe ia ʻenau mālualoi, mo ne pehē kiate kinautolu, “Ko e hā ʻoku mou ʻahiʻahiʻi ai au?” ʻOmi ha tenali ke u mamata ai.
16 ১৬ তারা টাকাটা আনল; যীশু তাদেরকে বললেন, এই মূর্ত্তি ও এই নাম কার? তারা বলল, “কৈসরের।”
Pea nau ʻomi[ia]. Pea ne pehē kiate kinautolu, “Ko e fofonga mo e tohi eni ʻa hai?” Pea nau pehē kiate ia, “ʻA Sisa.”
17 ১৭ তখন যীশু তাদের বললেন, “তবে কৈসরের যা কিছু, তা কৈসরকে দাও, আর ঈশ্বরের যা কিছু, তা ঈশ্বরকে দাও।” তখন এই কথা শুনে তারা আশ্চর্য্য হল।
Pea lea ʻa Sisu, ʻo pehēange kiate kinautolu, “ʻAnge kia Sisa ʻae ngaahi meʻa ʻa Sisa, pea [ʻange ]ki he ʻOtua ʻae ngaahi meʻa ʻae ʻOtua.” Pea naʻa nau ofo ʻiate ia.
18 ১৮ তারপর সদ্দূকীরা যীশুর কাছে এল এবং তাঁকে জিজ্ঞাসা করলো যারা বলত মানুষ কখনো মৃত্যু থেকে জীবিত হয় না।
Pea toki haʻu ʻae kau Satusi kiate ia, ʻakinautolu ʻoku pehē ʻoku ʻikai ha toetuʻu; pea nau fehuʻi kiate ia, ʻo pehē,
19 ১৯ তারা যীশুর কাছে এসে বলল “গুরু মোশি আমাদের জন্য লিখেছেন, কারোর ভাই যদি স্ত্রীকে রেখে মারা যায়, আর তার যদি সন্তান না থাকে, তবে তার ভাই সেই স্ত্রীকে বিয়ে করে নিজের ভাইয়ের বংশ রক্ষা করবে।”
“ʻEiki, naʻe tohi ʻe Mōsese kiate kimautolu, [ʻo pehē], ‘Kapau ʻe pekia ʻae tokoua ʻo ha tangata, pea ʻoku ai [hono ]uaifi, kae ʻikai haʻane fānau, ʻe maʻu ʻe hono tokoua ʻa hono uaifi, ʻo fakatupu ʻae hako ki hono tokoua.’
20 ২০ ভাল, কোনো একটি পরিবারে সাতটি ভাই ছিল; প্রথম জন বিয়ে করে, ছেলেমেয়ে না রেখে মারা গেল।
Naʻe ai ʻae kāinga ʻe toko fitu: pea maʻu ʻe he ʻuluaki ʻae uaifi, pea pekia ia ʻoku ʻikai hano hako.
21 ২১ পরে দ্বিতীয় ভাই সেই স্ত্রীটিকে বিয়ে করল, কিন্তু সেও ছেলেমেয়ে না রেখে মরে গেল; তৃতীয় ভাইও সেই রকম অবস্থায় মরে গেলো।
Pea maʻu ia ʻe hono toko ua, pea pekia ia, kae ʻikai hano hako; pea mo hono toko tolu foki,
22 ২২ এই ভাবে সাত ভাই বিয়ে করে কোন ছেলেমেয়ে না রেখে মরে যায়; সবার শেষে সেই বউটি ও মরে গেলো।
Pea maʻu ia ʻe he toko fitu, kae ʻikai ha hako: pea mate fakamui foki ʻae fefine.
23 ২৩ শেষ দিনের মৃত্যু থেকে জীবিত হওয়ার দিন ঐ সাত জনের মধ্যে সে কার স্ত্রী হবে? তারা সাতজনই তো তাকে বিয়ে করেছিল।
Ko ia, ʻi he toetuʻu, ʻoka nau ka tuʻu hake, ʻe hoko ia ko e uaifi ʻo hai ʻiate kinautolu? He naʻe maʻu ia ʻe he toko fitu ko[honau ]uaifi.”
24 ২৪ যীশু এর উত্তরে তাদের বললেন, তোমরা কি ভুল বুঝছ না, কারণ তোমরা না জান শাস্ত্র, না জান ঈশ্বরের ক্ষমতা?
Pea lea ʻa Sisu, ʻo pehēange kiate kinautolu, “ʻIkai ko ia ʻoku mou hē ai, koeʻuhi ko hoʻomou taʻeʻilo ki he tohi, mo e mālohi ʻae ʻOtua?
25 ২৫ যখন সেই মৃতগুলি জীবিত হয়ে উঠবে, না তারা বিয়ে করবে না তাদের বিয়ে দেওয়া হবে, তারা স্বর্গে দূতদের মতো থাকবে।
Koeʻuhi, ʻoka nau ka tuʻu hake mei he pekia, ʻoku ʻikai te nau mali, pe foaki ke mali; ka ʻoku nau tatau mo e kau ʻāngelo ʻi he langi.
26 ২৬ মৃত্যু থেকে জীবিত হবার বিষয়ে বলব, এই বিষয়ে মোশির বইতে ঝোপের বিবরণ পড়নি? ঈশ্বর তাঁকে কিভাবে বলেছিলেন, “আমি অব্রাহামের ঈশ্বর, ইসহাকের ঈশ্বরও যাকোবের ঈশ্বর।”
Pea koeʻuhi ko e toetuʻu ʻae pekia, naʻe ʻikai te mou lau ʻi he tohi ʻa Mōsese, ki he folofola ʻae ʻOtua kiate ia ʻi he ʻulu ʻakau, ʻo pehē, ‘Ko au ko e ʻOtua ʻo ʻEpalahame, pea ko e ʻOtua ʻo ʻAisake, pea ko e ʻOtua ʻo Sēkope?’
27 ২৭ যীশু মৃতদের ঈশ্বর নন, কিন্তু জীবিতদের। তোমরা ভীষণ ভুল করছ।
‌ʻOku ʻikai ko e ʻOtua ia ʻoe mate, ka ko e ʻOtua ʻoe moʻui: ko ia ʻoku mou hē lahi ai.”
28 ২৮ আর তাদের একজন ব্যবস্থার শিক্ষক কাছে এসে তাদের তর্ক বিতর্ক করতে শুনলেন এবং যীশু তাদের ঠিকঠিক উত্তর দিচ্ছেন শুনে তাকে জিজ্ঞাসা করলেন, সব আদেশের ভেতরে কোনটী প্রথম?
Pea ko e tangata tohi ʻe tokotaha, naʻa ne fanongo ki heʻenau fetauʻaki, pea ne ʻilo kuo tali lelei ʻe ia ʻakinautolu, pea haʻu ia ʻo fehuʻi kiate ia, “Ko e fekau fē ʻoku lahi ʻi he[fono ]kotoa pē?”
29 ২৯ যীশু উত্তর করলেন, প্রথমটি এই, “হে ইস্রায়েল, শোন; আমাদের ঈশ্বর প্রভু একমাত্র প্রভু;”
Pea pehēange ʻe Sisu kiate ia, “Ko e lahi[eni ]ʻi he ngaahi fekau kotoa pē, ‘Fanongo, ʻe ʻIsileli; Ko Sihova ko hotau ʻOtua ko Sihova ʻoku taha pe:
30 ৩০ “আর তুমি সেই ঈশ্বরকে তোমার সমস্ত হৃদয়, তোমার সমস্ত প্রাণ ও তোমার সমস্ত মন দিয়ে তোমার ঈশ্বর প্রভুকে ভালবাসবে।”
pea ke ʻofa kia Sihova ko ho ʻOtua ʻaki ho loto kotoa, pea mo ho laumālie kotoa, mo ho ʻatamai kotoa, mo ho mālohi kotoa.’ Ko e lahi eni ʻi he fekau.
31 ৩১ দ্বিতীয়টি এই, “তোমার প্রতিবেশীকে নিজের মত ভালবাসবে” এই দুইটি আদেশের থেকে বড় আর কোন আদেশ নেই।
Pea ko hono ua ʻoku tatau[mo ia], ‘Ke ke ʻofa ki ho kaungāʻapi ʻo hangē pe ko koe.’ ʻOku ʻikai ha fekau ʻe lahi hake ki he ongo [fekau ]ni.”
32 ৩২ ব্যবস্থার শিক্ষক তাঁকে বললেন, ভালোগুরু, আপনি সত্যি বলছেন যে, তিনি এক এবং তিনি ছাড়া অপর কেউ নেই;
Pea pehē ʻe he tangata tohi kiate ia, “Ko e moʻoni, ʻEiki, kuo ke lea totonu: he ʻoku ai ʻae ʻOtua pe taha; pea ʻoku ʻikai mo ha taha:
33 ৩৩ আর সমস্ত হৃদয়, সমস্ত বুদ্ধি, তোমার সমস্ত শক্তি ও ভালবাসা দিয়ে ঈশ্বরকে ভালবাসা এবং প্রতিবেশীকে নিজের মত ভালবাসা সব হোম ও বলিদান থেকে ভালো।
Pea ko e ʻofa kiate ia ʻaki ʻae loto kotoa, mo e ʻatamai kotoa, mo e laumālie kotoa, pea mo e mālohi kotoa, pea ko e ʻofa ki hono kaungāʻapi ʻo hangē pe ko ia, ʻoku lahi hake ia ʻi he ngaahi feilaulau tutu kotoa mo e ngaahi hifo kotoa pē.”
34 ৩৪ তখন সে বুদ্ধিমানের মতো উত্তর দিয়েছে শুনে যীশু তাকে বললেন, তুমি ঈশ্বরের রাজ্যের খুব কাছাকাছি আছ। এর পরে তাঁকে কোন কথা জিজ্ঞাসা করতে আর কারোর কোনো সাহস হলো না।
Pea kuo ʻilo ʻe Sisu ʻoku ne lea fakapotopoto mai, pea ne pehē kiate ia, “ʻOku ʻikai te ke mamaʻo mo e puleʻanga ʻoe ʻOtua.” Pea hili ia, naʻe ʻikai ha tangata ʻe faʻa fehuʻi kiate ia.
35 ৩৫ আর ঈশ্বরের গৃহে শিক্ষা দেবার দিনে যীশু উত্তর করে বললেন, ব্যবস্থার শিক্ষকরা কিভাবে বলে যে, খ্রীষ্ট দায়ূদের সন্তান?
Pea lea ʻa Sisu, ʻo ne pehē ʻi heʻene kei akonaki ʻi he falelotu lahi, “Ko e hā ʻoku pehē ai ʻae kau tangata tohi, ‘Ko Kalaisi ko e foha ʻo Tevita?
36 ৩৬ কারণ দায়ূদ নিজে পবিত্র আত্মার প্রেরণাতেই তিনি এই কথা বললেন, “প্রভু আমার প্রভুকে বলেছিলেন যতক্ষণ না তোমার শত্রুদেরকে তোমার পায়ের নীচে নিয়ে আসি, ততক্ষণ তুমি আমার ডান পাশে বসে থাকবে।”
He naʻe lea foki ʻe Tevita, ʻi he Laumālie Māʻoniʻoni, ‘Naʻe pehē ʻe Sihova ki hoku ʻEiki, Nofo koe ki hoku nima toʻomataʻu, kaeʻoua ke u ngaohi hoʻo ngaahi fili ko ho tuʻungavaʻe.”’
37 ৩৭ যখন দায়ূদ নিজেই তাঁকে প্রভু বলেন, তবে তিনি কিভাবে তাঁর ছেলে হলেন? আর সাধারণ লোকে আনন্দের সাথে তাঁর কথা শুনত।
Ko ia, ʻoku ui ia ʻe Tevita, ‘ʻEiki;’ pea ko hono foha fēfē ia?” Pea fanongo fiefia kiate ia ʻae kakai lāuvale.
38 ৩৮ আর যীশু নিজের শিক্ষার ভেতর দিয়ে তাদেরকে বললেন, ব্যবস্থার শিক্ষকদের থেকে সাবধানে থেকো, তারা লম্বা লম্বা কাপড় পরে বেড়াতে চায়,
Pea pehē ʻe ia kiate kinautolu, ʻi heʻene akonaki, “Vakai telia ʻae kau tangata tohi, ʻoku nau manako ke ʻalu ʻi he kofu tōtōlofa, mo e fetapa ʻi he ngaahi faianga fakatau,
39 ৩৯ এবং হাটে বাজারে লোকদের শুভেচ্ছা জানায়, সমাজঘরে প্রধান প্রধান আসন এবং ভোজে প্রধান প্রধান জায়গা ভালবাসে।
mo e nofoʻanga lelei ʻi he ngaahi falelotu, mo e potu māʻolunga ʻi he ngaahi kātoanga;
40 ৪০ এই সব লোকেরা বিধবাদের সব বাড়ি দখল করে, আর ছলনা করে বড় বড় প্রার্থনা করে, এই সব লোকেরা বিচারে অনেক বেশি শাস্তি পাবে।
‌ʻAkinautolu ʻoku nau faʻao ʻae ngaahi fale ʻoe kau fefine kuo mate honau husepāniti, mo fakakākā ʻaki ʻae ngaahi lotu fuoloa: ʻe maʻu ʻekinautolu ni ʻae malaʻia lahi.”
41 ৪১ আর তিনি দানের বাক্সের সামনে বসলেন, লোকেরা দানের বাক্সের ভেতরে কিভাবে টাকা রাখছে তা দেখছিলেন। তখন অনেক ধনী লোক তার ভেতরে অনেক কাঁচা টাকা রাখলো।
Pea nofo ʻa Sisu ʻo hangatonu ki he [fale ]tukuʻanga koloa, ʻo ne vakai ki he lī ʻe he kakai[ʻenau ]paʻanga ki he tukuʻanga koloa: pea ko e tokolahi naʻe koloaʻia ne nau lī[ki ai ]ʻae meʻa lahi.
42 ৪২ এর পরে একজন গরিব বিধবা এসে মাত্র দুইটি পয়সা তাতে রাখলো, যার মূল্য সিকি পয়সা।
Pea haʻu ʻae fefine masiva kuo mate hono husepāniti, ʻone lī[ki ai ]ʻae kihiʻi paʻanga ʻe ua, ʻaia ʻoku tatau mo e kotani ʻe taha.
43 ৪৩ তখন তিনি নিজের শিষ্যদের কাছে ডেকে বললেন, আমি তোমাদের সত্যি বলছি দানের বাক্সে যারা পয়সা রাখছে, তাদের সবার থেকে এই গরিব বিধবা বেশি রাখল;
Pea ne ui ʻene kau ākonga, mo ne pehē kiate kinautolu, “Ko e moʻoni ʻoku ou tala atu kiate kimoutolu, Ko e fefine paea ni, kuo ne lī [ki ai ]ʻae meʻa lahi hake ʻiate kinautolu fulipē, kuo nau lī ki he tukuʻanga koloa:
44 ৪৪ কারণ অন্য সবাই নিজের নিজের বাড়তি টাকা পয়সা থেকে কিছু কিছু রেখেছে, কিন্তু এই বিধবা গরিব মহিলা বেঁচে থাকার জন্য যা ছিল সব কিছু দিয়ে দিলো।
He naʻa nau lī kotoa pē[ki ai ]mei heʻenau koloa lahi; ka ko ia, ʻi heʻene masiva, kuo ne lī [ki ai ]ʻa ia kotoa pē ne ne maʻu, ʻio, ʻa ʻene moʻui kotoa pē.”

< মার্ক 12 >