< ১ম করিন্থীয় 13 >

1 যদি আমি মানুষদের এবং দূতদের ভাষাও বলি, কিন্তু আমার প্রেম না থাকে, তবে আমি শব্দ সৃষ্টিকারী পিতল ও ঝমঝমকারী করতাল হয়ে পড়েছি।
Ka ne ko ʻeku lea ʻaki ʻae ʻelelo ʻoe kau tangata mo e kau ʻāngelo, ka ʻoku ʻikai te u maʻu ʻae ʻofa, kuo u tatau mo e ukamea pakihi mo e simipale tatangi.
2 আর যদি ভাববাণী পাই, ও সব গুপ্ত সত্যে ও জ্ঞানে পারদর্শী হই এবং যদি আমার সম্পূর্ণ বিশ্বাস থাকে যাতে আমি পর্বতকে স্থানান্তর করতে পারি, কিন্তু আমার মধ্যে প্রেম না থাকে, তবে আমি কিছুই না।
Pea kapau teu faʻa kikite, peau ʻilo ʻae ngaahi meʻa fakalilolilo kotoa pē, mo e ʻilo kotoa pē; pea kapau te u maʻu ʻae tui kotoa pē, teu faʻa hiki ai ʻae ngaahi moʻunga, pea ʻikai te u maʻu mo e ʻofa, ko e meʻa noa pē au.
3 এবং যদি আমার সব কিছু দরিদ্রদের ভোজন করাই এবং যদি আমি সুসমাচার প্রচারের জন্য নিজেকে উত্সর্গ করি, কিন্তু যদি আমার ভালবাসা না থাকে, তবে আমার কিছুই লাভ নেই।
Pea kapau te u ʻatu ʻeku ngaahi meʻa kotoa pē ke fafanga ʻaki [ʻae masiva], pea kapau te u foaki hoku sino ke tutu, pea ʻikai te u maʻu mo e ʻofa, ʻoku ʻikai hano ʻaonga kiate au.
4 ভালবাসা চিরসহিষ্ণু, ভালবাসা দয়ালু, ঈর্ষা করে না, ভালবাসা আত্মশ্লাঘা করে না,
‌ʻOku kātaki fuoloa ʻae ʻofa, pea ʻoku angalelei ia; ʻoku ʻikai meheka ʻae ʻofa; ʻoku ʻikai fielahi ʻae ʻofa, pe fakafuofuolahi ia,
5 গর্ব করে না, খারাপ ব্যবহার করে না, স্বার্থপরতা করে না, রেগে যায় না, কারোর ভুল ধরে না,
‌ʻOku ʻikai ke fai taʻengali ha meʻa, ʻoku ʻikai ke kumi ʻene meʻa ʻaʻana, ʻoku ʻikai ke ʻitangofua, ʻoku ʻikai ke mahalo kovi;
6 ভালবাসা অধার্মিকতায় আনন্দ করে না, কিন্তু সত্যে আনন্দ করে;
‌ʻOku ʻikai ke fiefia ʻi he angahala, ka ʻoku fiefia ia ʻi he moʻoni;
7 সবই বহন করে, সবই বিশ্বাস করে, সবই আশা করে, সবই ধৈর্য্য ধরে সহ্য করে।
‌ʻOku ne ʻufiʻufi ʻae meʻa kotoa pē, ʻoku tui ia ki he meʻa kotoa pē, ʻoku ʻamanaki lelei ki he ngaahi meʻa kotoa pē, ʻoku kātaki ʻae meʻa kotoa pē.
8 ভালবাসা কখনও শেষ হয় না। কিন্তু যদি ভাববাণী থাকে, তার লোপ হবে; যদি বিশেষ বিশেষ ভাষা থাকে, সে সব শেষ হবে; যদি জ্ঞান থাকে, তার লোপ হবে।
‌ʻOku ʻikai fakaʻaʻau ʻo ngata ʻae ʻofa: ka ko e ngaahi kikite, ʻe ngata ia; pe ko e ngaahi lea, ʻe ngata ia; pe ko e ʻilo [meʻa ]ʻe mole atu ia.
9 কারণ আমরা কিছু অংশে জানি এবং কিছু অংশে ভাববাণী বলি;
He ʻoku tau ʻilo fakakonga pe, pea kikite fakakonga pe.
10 ১০ কিন্তু যা পূর্ণ তা আসলে, যা আংশিক তার লোপ হবে।
Pea ʻoka hokosia ʻaia ʻoku haohaoa, ʻe mole atu ʻaia ʻoku fakakonga pe.
11 ১১ আমি যখন শিশু ছিলাম, তখন শিশুর মত কথা বলতাম, শিশুর মত চিন্তা করতাম, শিশুর মত বিচার করতাম; এখন মানুষ হয়েছি বলে শিশু মনভাবগুলি ত্যাগ করেছি।
‌ʻI heʻeku kei siʻi, ne u lea fakatamasiʻi, peau ʻilo fakatamasiʻi, peau mahalo fakatamasiʻi: ka ʻi heʻeku hoko ko e tangata, ne u tukuange ʻae ngaahi meʻa fakatamasiʻi.
12 ১২ কারণ এখন আমরা আয়নায় অস্পষ্ট দেখছি, কিন্তু সেই দিনের যিশু জীয়খন আবার আসবেন, তখন সামনা সামনি দেখব; এখন আমি কিছু অংশে জানি, কিন্তু সেই দিনের আমি নিজে যেমন পরিচিত হয়েছি, তেমনি পরিচয় পাব।
He ko eni, ʻoku tau fakaʻasiʻasi ʻi he sioʻata fakapoʻupoʻuli; ka ʻe ʻi ai ʻae mata ki he mata: ʻoku ou ʻilo fakakonga eni; ka te u ʻilo ai, ʻio, ʻo hangē ko hono ʻiloʻi au.
13 ১৩ আর এখন বিশ্বাস, প্রত্যাশা এবং ভালবাসা; এই তিনটি আছে, কিন্তু এদের মধ্যে ভালবাসাই শ্রেষ্ঠ।
Pea ko eni, ʻoku ai ʻae tui, mo e ʻamanaki lelei, mo e ʻofa, ko e tolu ni; ka ko ia ʻoku lahi hake ʻi ai ko e ʻofa.

< ১ম করিন্থীয় 13 >