< মাৰ্ক 2 >

1 কিছুদিনৰ পাছত, যীচু পুনৰ কফৰনাহূমলৈ আহিল৷ তেতিয়া লোক সকলে তেওঁ ঘৰত আছে বুলি শুনি,
A MAHOPE iho o ia mau la, hele hou aku la no o Iesu i Kaperenauma, a loheia'e la kona noho ana iloko o ka hale.
2 ইমান মানুহ গোট খালে যে, ভিতৰত কোনো কোঠালিতে ঠাই নোহোৱা হ’ল; আনকি দুৱাৰ-মুখতো ঠাই নাইকিয়া হ’ল। তাতে যীচুৱে তেওঁলোকৰ আগত বাক্য প্ৰচাৰ কৰিলে।
A hoakoakoa koke ia mai la na kanaka he nui loa, aole loa he wahi kaawale iki, aole no hoi ma ka ipuka, a hai mai la ia i ka olelo ia lakou.
3 তেতিয়া লোক সকলে চাৰি জনে কঢ়িয়াই অনা এজন পক্ষাঘাত ৰোগীক যীচুৰ ওচৰলৈ আনিলে।
Hele mai la lakou io na la, e halihali pu mai ana i kekahi mai lolo, i kaikaiia e na mea eha.
4 কিন্তু জন সমাগমৰ বাবে তেওঁৰ ওচৰলৈ তেওঁক চপাব নোৱাৰি, যি ঠাইত তেওঁ আছিল, সেই ঘৰৰ ওপৰৰ চাল গুচাই বাট কৰি ললে আৰু পক্ষাঘাত ৰোগীজনক শোৱা শয্যাৰে সৈতে তললৈ নমাই দিলে।
Aole hiki ia lakou ke komo aku io na la, no ka paapu i kanaka, nolaila wawahi lakou maluna o ka hale, ma kona wahi; a hemo ia lakou, alaila kuu iho la lakou i kahi moe i moe iho ai ka mai lolo.
5 তাতে যীচুৱে তেওঁলোকৰ বিশ্বাস দেখি, সেই জঠৰ ৰোগীজনক ক’লে, “বোপা তোমাৰ সকলো পাপ ক্ষমা হ’ল”।
Ike mai la Iesu i ko lakou manaoio, olelo iho la ia i ua lolo la, E ke kamaiki, ua kalaia kou hewa.
6 কিন্তু তাত বহি থকা বিধানৰ অধ্যাপক সকলৰ মাজৰ কোনো কোনোৱে মনতে ভাবি ক’লে,
E noho ana kekahi poe kakauolelo malaila, a ohumu iho la lakou iloko o ko lakou naau;
7 “এওঁ এনে কথা কেনেকৈ কব পাৰে? এওঁ ঈশ্বৰ নিন্দা কৰিছে। এজন ঈশ্বৰত বাহিৰ কোনে পাপ ক্ষমা কৰিব পাৰে”?
No ke aha la oia nei e olelo ai i na olelo hoino? Owai la ka meae hiki ai ke kala i ka hala, o ke Akua wale no?
8 তেওঁলোকে নিজৰ মনত এনে কথা ভাবি থকা বুলি যীচুৱে নিজৰ আত্মাত তেতিয়াই জানিলে; সেয়েহে তেওঁলোকক ক’লে, “আপোনালোকে অন্তৰত কিয় এনে কথা ভাৱিছে?
I ko Iesu ike koke ana ma kona naau, ua ohumu malu lakou pela, i aku la oia ia lakou, No ke aha la oukou e ohumu nei i keia mau mea iloko o ko oukou naau?
9 ‘তোমাৰ সকলো পাপ ক্ষমা হ’ল’ নাইবা ‘উঠা, তোমাৰ শয্যা তুলি লৈ খোজকাঢ়ি যোৱা’; এই দুটা কথাৰ মাজত পক্ষাঘাত ৰোগীজনক কোনটো কবলৈ উজু?
Mahea ka hiki pono o ka olelo i ka mai lolo, Ua kalaia kou hewa; a o ka olelo paha, E ala'e, e kaikai i kou wahi moe, a e hele?
10 ১০ কিন্তু আপোনালোকে যেন জানে যে, পৃথিৱীত পাপ ক্ষমা কৰিবৰ বাবে মানুহৰ পুত্ৰৰ ক্ষমতা আছে”, এই বুলি তেওঁ পক্ষাঘাত ৰোগীজনক ক’লে,
Aka, i ike oukou, he mana ko ke Keiki a ke kanaka ke kala aku i ka hala ma ka honua nei, (i ae la ia i ka mai lolo, )
11 ১১ “মই তোমাক কওঁ, উঠা, তোমাৰ শয্যা তুলি লৈ, নিজৰ ঘৰলৈ যোৱা”।
Ke olelo aku nei au ia oe, E ala mai, e kaikai i kou wahi moe, a e hoi aku i kou hale.
12 ১২ তাতে তেওঁ তেতিয়াই উঠিল, আৰু সকলোৰে সন্মুখত নিজৰ শয্যা তুলি লৈ ওলাই গ’ল; ইয়াকে দেখি সকলোৱে বিস্ময় মানি ক’লে, “আমি এনেকুৱা কেতিয়াও দেখা নাই”, এইদৰে ঈশ্বৰৰ স্তুতি কৰিব ধৰিলে।
Ala koke ae la ia, kaikai ae la i kona wahi moe, a hele aku la iwaho, imua o lakou a pau; nolaila, mahalo aku la lakou a pau, hoonani aku la i ke Akua, i iho la, Akahi na kakou i ike i keia.
13 ১৩ তাৰ পাছত যীচু আকৌ সাগৰৰ তীৰলৈ ওলাই গ’ল; আৰু লোক সকল তেওঁৰ ওচৰলৈ অহাত, তেওঁ তেওঁলোকক উপদেশ দিলে।
Hele hou aku la ia ma kapa o ka moanawai; a hele mai la na kanaka a pau io na la, a ao mai la oia ia lakou.
14 ১৪ পাছত তেওঁ যাওঁতে আলফয়ৰ পুতেক লেবীক কৰ লোৱা চ’ৰাত বহি থকা দেখা পালে আৰু তেওঁক ক’লে, “মোৰ পাছে পাছে আহা”। তেতিয়া তেওঁ উঠি, তেওঁৰ পাছে পাছে গ’ল।
A i kona hele ana'e, ike iho la oia ia Levi a Alapaio, e noho ana i kahi auhau, i mai la ia ia, E hahai mai oe ia'u. Ku ae la ia, a hahai aku la ia ia.
15 ১৫ যেতিয়া যীচুৱে লেবীৰ ঘৰত ভোজন কৰি আছিল, তেতিয়া অনেক কৰ সংগ্রহকৰী আৰু পাপী লোক আৰু তেওঁৰ শিষ্য সকলেও তেওঁৰে সৈতে ভোজন কৰিবলৈ বহিল; লগতে তেওঁৰ পাছে পাছে অহা অনেক লোক তাত উপস্থিত আছিল৷
Eia kekahi, i kona noho ana i ka aina iloko o kona hale, he nui loa na lunaauhau a me na mea lawehala i noho pu me Iesu a me kana poe haumana; no ka mea, ua nui loa ka poe i hahai mamuli ona.
16 ১৬ তাতে তেওঁ পাপী আৰু কৰ সংগ্রহকৰী সকলৰ সৈতে ভোজন কৰা দেখি, ফৰীচী সমাজৰ বিধানৰ অধ্যাপক সকলে তেওঁৰ শিষ্য সকলক ক’লে, “এওঁ কিয় কৰ সংগ্রহকৰী আৰু পাপী লোকৰ লগত ভোজন-পান কৰে”?
A ike aku la ka poe kakauolelo, a me ka poe Parisaio ia ia e ai pu ana me ua lunaauhau, a me na lawehala, ninau ae la lakou i kana poe haumana, No ko aha la oia neie ai pu ai a inu pu hoi me na lunaauhau a me na lawehala?
17 ১৭ যীচুৱে ইয়াকে শুনি তেওঁলোকক ক’লে, “নিৰোগী মানুহৰ বাবে চিকিৎসকৰ কোনো প্ৰয়োজন নাই; কিন্তু ৰোগীৰহে প্ৰয়োজন আছে। মই ধাৰ্মিক জনক নহয় কিন্তু পাপীকহে নিমন্ত্রণ জনাবলৈ আহিছোঁ”।
Lohe ae la Iesu, i aku la oia ia lakou, Aole no ka poe ola ke kahuna lapaau, no ka poe mai no ia. I hele mai nei au e ao aku i ka poe lawehala e mihi, aole i ka poe pono.
18 ১৮ এবাৰ যোহনৰ শিষ্য সকল আৰু ফৰীচী সকলে লঘোন দি আছিল৷ তাতে তেওঁলোকে আহি যীচুক সুধিলে, “যোহনৰ শিষ্য সকলে আৰু ফৰীচী সকলৰ শিষ্য সকলেও লঘোন দিয়ে, কিন্তু আপোনাৰ শিষ্য সকলে লঘোন নিদিয়ে; ইয়াৰ কাৰণ কি”?
He poe hookeai na haumana a Ioane, a me na Parisaio; a hele mai la lakou, ninau mai la ia ia, No ke aha la e hookeai ai na haumana a Ioane, a me na Parisaio, aole hoi hookeai kau poe haumana?
19 ১৯ তেতিয়া যীচুৱে তেওঁলোকক ক’লে, “সখি সকল দৰাৰ লগত থকা সময়ত, তেওঁলোকে লঘোন দিব পাৰে নে? তেওঁলোকৰ লগত দৰা থাকে মানে তেওঁলোকে লঘোন দিব নোৱাৰে।
Ninau aku la Iesu ia lakou, E hiki anei i na hoa o ke kanemare ke hookeai i ka wa e noho pu ana ke kanemare me lakou? I ka wa e noho pu ana ke kanemare me lakou, aole e hiki ia lakou ke hookeai.
20 ২০ কিন্তু এনে দিন আহিব, যিদিনা তেওঁলোকৰ পৰা দৰাক নিয়া হব আৰু সেই দিনত তেওঁলোকেও লঘোন দিব।
Aka, e hiki mai ana no na la e laweia'ku ai ke kanemare, mai o lakou aku, alaila lakou e hookeai ai, i kela la.
21 ২১ কোনেও পুৰণি বস্ত্রত নতুন কাপোৰৰ টাপলি নামাৰে; তেনে কৰিলে, যি ডোখৰেৰে টাপলি মৰা হয়, সেয়ে তাক ফালি নিয়ে; অৰ্থাৎ নতুন ডোখৰে পুৰণিক ফালি নিয়ে আৰু তেতিয়া সৰহ ভাগহে ফাটি যায়।
Aole no kekahi e pinai i ka apana lole hou, ma ka lole kahiko, o haehaeia ka mea kahiko, e ka mea hou i pinaiia, a nui aku ka nahae.
22 ২২ পুৰণি ছালৰ মোটত নতুন দ্ৰাক্ষাৰস কোনোৱে নথয় আৰু যদি কোনোবাই থয়, তেনেহলে সেই দ্ৰাক্ষাৰসে সেই মোট ফালি পেলাব, তাতে দ্ৰাক্ষাৰস আৰু মোট, দুয়োটাই নষ্ট হব, কিন্তু নতুন দ্রাক্ষাৰস নতুন মোটতহে থয়”।
Aole no hoi kekahi i ukuhi i ka waina hou iloko o ka hue ili kahiko, o nahae na hue i ka waina hou, a kahe aku ka waina, a pau pu na hue, aka, e ukuhiia no ka waina hou iloko o na hoe hou.
23 ২৩ তাৰ পাছত তেওঁ বিশ্রামবাৰে শস্যক্ষেত্রৰ মাজেদি যাওঁতে, তেওঁৰ শিষ্য সকলে শস্যৰ থোকবোৰ ছিঙি খাবলৈ ধৰিলে।
Eia kekahi, i kona hele ana iwaena o na mahinaai i ka la Sabati, ako aku na haumana ana i na huhui palaoa, i ko lakou hele ana.
24 ২৪ তাতে ফৰীচী সকলে যীচুক কলে, “চোৱা, বিধান অনুসাৰে বিশ্ৰামবাৰে যি কৰিব নাপায়, সেইবোৰ ইহঁতে কিয় কৰিছে”?
I mai la ka poe Parisaio ia ia, No ke aha la e hana nei lakou, i ka la Sabati, i ka mea ku ole ma ka pono?
25 ২৫ তেতিয়া তেওঁ তেওঁলোকক কলে, “দায়ুদ আৰু তেওঁৰ লগৰবোৰৰ প্রয়োজন হোৱাত আৰু ভোক লগাত যি কর্ম কৰিছিল, সেই বিষয়ে আপোনালোকে কেতিয়াও পঢ়া নাই নে?
I aku la oia ia lakou, Aole anei oukou i heluhelu i ka mea a Davida i hana'i i kona wa i haiki ai i ka pololi, a me ka poe me ia?
26 ২৬ তেওঁ কেনেকৈ অবিয়াথ মহা-পুৰোহিতৰ সময়ত, ঈশ্বৰৰ গৃহত সোমাল আৰু পুৰোহিতৰ বাহিৰে বিধান অনুসৰি অন্য লোকে খাব নোৱাৰা যি দৰ্শন-পিঠা, সেইবোৰ তেওঁ খালে আৰু লগৰবোৰকো দিলে”?
I kona komo ana iloko o ka hale o ke Akua, i ka wa o Abiatara, ke kahuna nui, a ai iho la i ka berena hoike, i ka mea ku pono ole ke ai, na na kahuna wale no, a haawi ae la no hoi na ka poe me ia.
27 ২৭ যীচুৱে তেওঁলোকক পুনৰ কলে, “বিশ্ৰামবাৰ মানুহৰ কাৰণে হল; কিন্তু মানুহ বিশ্রামবাৰৰ কাৰণে নহ’ল;
I mai la ia ia lakou, ua hanaia ka la Sabati no kekanaka, aole ke kanaka no ka Sabati.
28 ২৮ এই হেতুকে মানুহৰ পুত্র বিশ্রাম-বাৰৰো অধিপতি”।
Nolaila, o ke Keiki a ke kanaka, oia ka Haku o ka la Sabati.

< মাৰ্ক 2 >