< লূক 15 >

1 সেই সময়ত কৰ সংগ্রহকৰী আৰু পাপী লোক সকলে যীচুৰ কথা শুনিবৰ বাবে আহিছিল।
Hanaāeauchaunāde vahee hauāyāhehau nau wauwauchudauhuhau heee hadjaathehāde.
2 তেতিয়া ফৰীচী আৰু বিধানৰ অধ্যাপক সকলে গৰিহণা কৰি ক’লে, “এই লোক জনে পাপী লোক সকলক গ্ৰহণ কৰিলে আৰু তেওঁলোকৰ সৈতে ভোজন-পানো কৰে।”
Nau Nesethajauhuhau nau Wauthaunauhāhehau haeneneedenenau, Naa henane hanesedanaude wauwauchudauhuhau, nau nanethevethehewaude, hathāhuk.
3 তেতিয়া তেখেত সকলক এই দৃষ্টান্ত দি তেওঁ ক’লে, “এশ মেষ থকা কোনো মানুহৰ যদি এটা হেৰায়,
Nau haeauthaunanadetha, hasenehethauhuk,
4 তেনেহলে তেওঁ সেই নিৰানব্বৈটা মেৰক হাবিৰ মাজতে এৰি হেৰুৱাটোক বিচাৰি নাযাব নে?
Hanaa henane nananena hedauneede vadadausauau jauaunawaudā, hith hanauhauhuk hanesahenith, gauhadnautha theaudausauau nau theaudauchunee nauaunee, nau gauhadnaudeha henee naunethauaunith gauhaunaude hadveeha?
5 আৰু যেতিয়া হেৰুৱাটোক বিচাৰি পায়, তেতিয়া আনন্দিত হয় আৰু নিজৰ কান্ধত তুলি ঘৰলৈ আনে।
Nau hāeveehauthe hadthāegauhaude hejaanaunaa, hadneneethajaude.
6 এইদৰে যেতিয়া তেওঁ ঘৰ আহি পায়, তেতিয়া বন্ধু আৰু চুবুৰীয়া সকলক মাতি একত্ৰিত কৰি তেওঁলোকক কয়, ‘মোৰ সৈতে আনন্দ কৰা; কিয়নো মই হেৰোৱা মেৰ-পোৱালিটো পালোঁ’।
Nau hāenauajegauhuthe, hadnadethaude hauānee henedaehauhau nau henedaudevādaunau, netheneethajaudauwunee hanau daujaveehauau naudauāve nenaunethauaude, hathauhuk.
7 মই আপোনালোকক কওঁ, সেইদৰে মন-পালটন নকৰা নিৰানব্বই জন ধাৰ্মিক লোকৰ অর্থে যিমান আনন্দ, মন পালটোৱা এজন পাপীৰ অর্থে, স্বৰ্গত তাতকৈ অধিক আনন্দ হব।
Nananenau hāedauwunathana, nuu hadnaasauau neethajaude hayāene hāene hanesāde wauwauchuduhu haunaunevethajauhuk javaānee theaudausauau nau theaudauchunee hathauwunane janenethenauau haunevethajaude.
8 অথবা কোনো এজনী মহিলাৰ দহোটা আধলিৰ যদি এটা হেৰাই, তেওঁ চাকি জ্বলাই ঘৰ সাৰি তাক নোপোৱালৈকে নিবিচাৰিব নে?
Daudause daun hesā nethenauaugu vadadauchu gauneevāejethā, hith hanadehuk hanesadenee gauneee, gauhadjedeauchauau nauauuthayau, nau gauhadwaudeau hauauwuu, nau gauhadvavesenaudene haunaude gauhadveede.
9 আৰু হেৰুৱাতো বিচাৰি পালে, তেওঁ নিজৰ বন্ধু আৰু চুবুৰীয়া সকলক একলগে গোটায় কয়, ‘মোৰ সৈতে আনন্দ কৰা; কিয়নো যি আধলিটো হেৰুৱাইছিলো সেইটো পালোঁ’।
Nau daun hāeveenuu hanadethaude henedaehauhau, nau henedaudevādaunau hauānee netheneethajauwuu, hanau daujaeveenauwau hanesadee nāanathau, hanāthaude.
10 ১০ সেইদৰে মই আপোনালোকক কওঁ, মন পালটোৱা এজন পাপীৰ অর্থে, ঈশ্বৰৰ দূতবোৰৰ সাক্ষাতে আনন্দ হয়।”
Naasauau, Nananenau nāedauwunathana, haneduu neethajaude hathaāhethee hautheaunauau Hejavaneauthuu hanesāde wauwauchuduhu haunaunevethajauhuk.
11 ১১ তেওঁ পুনৰ ক’লে, “কোনো এজন মানুহৰ দুজন পুতেক আছিল;
Nau hasenehehuk, jasaa henane neseyaugaune heauhau:
12 ১২ সৰুটোৱে বাপেকক ক’লে, ‘দেউতা ধন, সম্পত্তিৰ যি ভাগ মই পাওঁ, সেই ভাগ মোক দিয়ক’। তেতিয়া তেওঁ নিজৰ সম্পত্তি সিহঁতক ভগাই দিলে।
Nau hajauchaugade haenehetha henesaunaune, Nāchau jevene gauuu vatheyaunau henee nāudnedadahedaunau. Nau hanaāgauuvenaude hethāenetheyaunau.
13 ১৩ অলপ দিনৰ পাছত, সেই জন সৰু পুতেকে সকলো গোটাই দূৰ দেশলৈ যাত্ৰা কৰি তাত লম্পট আচৰণ কৰি সকলো সম্পত্তি অপব্যয় কৰিলে।
Nau haunauauhaejewauthanenau hese hajauchaugade hāesauānauau vahee hauānee, nauhanaāejathāaude hesee vavāaune vedauauwuu, nau hena hanaāevadauthedede hethāenetheyaunau heee hauhaugānenaedede.
14 ১৪ তাতে সকলো ধন ব্যয় হোৱাত, সেই দেশত তেওঁৰ বৰ আকাল হ’ল আৰু তাতে সৰু পুতেক জনে কষ্ট পাবলৈ ধৰিলে।
Nau hāevathedede vahee, hena haanaāenauauchauau naunauthauau hasenaude hena vedauauwuu; nau hanaāadavenuhunede.
15 ১৫ তেতিয়া তেওঁ গৈ সেই দেশৰ এজন মানুহৰ আশ্ৰয়ত কাম কৰিবলৈ ল’লে। তাতে সেই মানুহ জনে তেওঁক গাহৰি চৰাবলৈ নিজৰ পথাৰলৈ পঠিয়াই দিলে।
Nau hanaāeyehaude nau hanaāewauhaunesade nehayau hauwauhauauwunanenau henee vedauauwuu; nau haejenanaa hethauauwuu hadnauchauwaude neauthuwauchu.
16 ১৬ তেওঁ গাহৰিয়ে খোৱা দানাৰে তৃপ্ত হবলৈ বৰ হেপাঁহ কৰিলে, কাৰণ তাতে তেওঁক কোনেও একো খাবলৈ দিয়া নাছিল।
Nau hanāneanadauau hanāchauchaunaudede henaude heee jeyauwaunau henee neauthuwauchu hevethedaunenenau: hau hegau henanene hevenaa.
17 ১৭ শেষত তেওঁ চেতনা পাই ক’লে, ‘মোৰ পিতৃৰ ওচৰত বহুত চাকৰে পেত ভৰাই খাবলৈ পাই কিন্তু ইয়াত মই ভোকৰ জ্বালাত মৰিছোঁ।
Nau hāaenaudede hanaāenehede, Waunauthanethe hedautheaunau nāsaunau nenethenauau jauaujaunau naenedauchanenee nau nejeesesanenee, hau hadnenadaugauyānau?
18 ১৮ মই এতিয়া দেউতাৰ ঘৰলৈ গৈ এই কথা কম, স্বৰ্গৰ অহিতে আৰু আপোনাৰ দেখাত পাপ কৰিলোঁ;
Hadgauhānau nau hadeyehaunau nāsaunau, nau hadnaasenehethauau, Nāchau, nananenau nanethenauwau wauchudaude hesee hayāene, nau yesee nananene,
19 ১৯ আপোনাৰ পুত্ৰ বুলি মতাৰ যোগ্য নহওঁ; মোক আপোনাৰ এটা চাকৰৰ নিচিনাকৈ হলেও ৰাখক’।
Nau nananenau hegau heee hāhauwautheāve: jenesehe waude haudautheaunauau.
20 ২০ পাছত তেওঁ তেনে ভাবেৰেই দেউতাকৰ ওচৰলৈ আহিল। কিন্তু তেওঁ ঘৰৰ পৰা দূৰৈত থাকোতেই, দেউতাকে দেখিলে আৰু তেওঁক চাই মৰম লগাত চুমা খালে।
Nau hanaāegauhāde, nau hanaāedauchaude henesaunaune. Hau hajesejedauchaude, henesaunaune haenauhauvaa, nau haeauwunaunaa, nau haeyeseneegau, nau haeanaethesaunaunagutha, nau haenenedana.
21 ২১ তেতিয়া পুতেকে ক’লে, ‘দেউতা স্বৰ্গৰ অহিতে আৰু আপোনাৰ দেখাত, মই পাপ কৰিলোঁ। আপোনাৰ পুত্ৰ বুলি মোক মাতিবলৈও মই এতিয়া যোগ্য নহওঁ’।
Nau heau hathāhuk, Nāchau, nananenau nanethenauwau wauchudaude yesee hayāene, nau nananene, nau nananenau hegau hāhauwautheneeāve.
22 ২২ কিন্তু বাপেকে দাসবোৰক ক’লে, ‘আটাইতকৈ উত্তম বস্ত্ৰ বেগাই আনি এওঁক পিন্ধাই দে; এওঁৰ হাতত আঙঠি, ভৰিত জোতা দে;
Hau henesaunaune hathauyaugaune hedautheaunene, Jādee chaunauguuthadee hu, nau hauyauunaa; nau thānauwunaa nechaunathathau hejadenaa, nau jedauaunenaa:
23 ২৩ পোহনীয়া দামুৰিটো আনি মাৰ৷ আহা, আমি ভোজন কৰি, ৰং কৰোঁহক;
Nau hadjāthauva hede daun gauchujāde wauuu, nau hadnauauva; nau hadvethehenauau, nau hadeaunauwuthajaunauau:
24 ২৪ কিয়নো মোৰ এই লৰা মৰি গৈছিল আৰু এতিয়া এওঁ জীৱন পাইছে। এওঁ হেৰাই গৈছিল কিন্তু এতিয়া বিচাৰি পাইছোঁ’। এনেদৰে কৈ তেওঁ আনন্দ কৰিবলৈ ধৰিলে।
Hanau naa nāa nenajaa, nau jaenaedede; nenaunethauaude, nau jaeveenade; nau hanaāejasesaunauwuthajauthee:
25 ২৫ সেই সময়ত বৰ পুতেক পথাৰত আছিল। পাছত তেওঁ আহি ঘৰৰ ওচৰ পাই, বাজনা আৰু নচাৰ শব্দ শুনিলে।
Wauhā vanachauganith heau haeanedaune nauau: nau daunausujaude nau hāayānauusade hedauauwunenau, haenedauwaude haenevaudenene nau haevadaudenene.
26 ২৬ তেতিয়া দাসবোৰৰ এটাক মাতি সুধিলে, ‘এইবোৰ নো কি হৈছে’?
Nau haeadetha hanesānith haunauaheau, nau haenaudedauna dusedaudene hathauhuk.
27 ২৭ তেতিয়া দাস জনে ক’লে, ‘তোমাৰ ভায়েৰা আহিল; আৰু তোমাৰ পিতৃয়ে তেওঁক সুস্থ শৰীৰে পোৱা হেতুকে, পোহনীয়া দামুৰিটো মাৰিব দিলে’।
Nau haeāedauwunaa, Nananene hahavaa nauusade; nau nananene hāsaunau naunauaude gauchujānith wauuau, hanau daujaesedanaude nanethauaunee.
28 ২৮ তেতিয়া তেওঁৰ খং উঠিল আৰু ভিতৰলৈ যাবলৈ ইচ্ছা নকৰিলে; পাছত দেউতাক ওলাই আহিল আৰু তেওঁক বিনয়েৰে বুজালে,
Nau haeasenauna, nau haejejedā: hanaāejenauahenith henesaunaune, nau haedadadasevaa.
29 ২৯ তেতিয়া বৰ পুত্ৰই বাপেকক উত্তৰ দি ক’লে, ‘চাওক, ইমান বছৰে মই আপোনাৰ সেৱা কৰিলোঁ, কেতিয়াও মই আপোনাৰ আজ্ঞা উলঙ্ঘন কৰা নাই; তথাপি মোৰ বন্ধু সকলৰ লগত প্ৰীতি ভোজ কৰিবলৈ এটি ছাগলী পোৱালিও আপুনি মোক দিয়া নাই।
Nau haeauchuhananadetha henesaunaune, Naune, nuu hawauthāe jajenee hāenesedaunathadenau, daudause hāhauwujethauwaudaunathe hanāene hanathauchuwuhunaune: hau haunauau nananene hāhauwuthauuvene haudāsau, henee hanānesedenau haunauwuthajaude nauguu nādaehauhauau:
30 ৩০ কিন্তু আপোনাৰ সৰু লৰা বেশ্যাৰ লগত সকলো ধন-সম্পত্তি খৰছ এতিয়া ঘূৰি আহিছে আৰু আপুনি সি ঘুৰি অাহোতেই তাৰ কাৰণে পোহনীয়া দামুৰিটো মাৰিলে’।
Hau chauchaunu hasenauusade naa hāa, hāgaujauauthedaunādaunau hāheenaededaunau heee henesahehau hesānau, nananene hanadaunaude gauchujānith wauuau.
31 ৩১ তেতিয়া বাপেকে সেই ল’ৰাক ক’লে, ‘বোপা তুমি সদায় মোৰ লগত আছা আৰু মোৰ যি যি আছে, সকলো তোমাৰেই।
Nau hanaāāedauwunaude, nā, nananene nanethenaedevene, nau vahee henee nāthāenetheyaunau nanehanāhene.
32 ৩২ কিন্তু তোমাৰ এই ভায়েৰা মৰা হৈয়ো আকৌ জীয়াই উঠিল; হেৰোৱা হৈয়ো পালোঁ; এই কাৰণে আমি প্ৰীতি ভোজ পাতি আনন্দ কৰিব লাগে৷’”
Dauudasadee henee haneenesehee haunauwuthajaude, nau hadneethajaunee: heee naa hahavaa denajaa, nau jaenaedede; nau denaunethauaude, nau jaeveenade.

< লূক 15 >