Luke 8
1 Nau hethauwuu waunee haejathāau nanadee hadauchanenee hedan nau hajaseehedan, dauaunauthedade nau daunaunauhauthethāde neethajaude waunauyaunee hasaunee henajanedaunene Hejavaneauthu: nau vadadauchunesenee haenethaunaa,
Poslije toga iðaše on po gradovima i po selima uèeæi i propovijedajuæi jevanðelje o carstvu Božijemu, i dvanaestorica s njim.
2 Nau jasaa hesānauau, haeenayauhau dewauchāhenethe haujaunau nau vavavāauhuhauau, Mare haseadagu Magdalene, naunudanavathe nesaudauchu wauchāhenethe haujaunau,
I neke žene koje bijahu iscijeljene od zlijeh duhova i bolesti: Marija, koja se zvaše Magdalina, iz koje sedam ðavola iziðe,
3 Nau Joanna henene Chuza Herod hadāhevāhe, nau Susanna, nau haewauthanauau hauthauauau, hevenādaunau hethāenetheyaunenenau.
I Jovana, žena Huze pristava Irodova, i Susana, i druge mnoge koje služahu njemu imanjem svojijem.
4 Nau hāeneenawauthaa henanedanede dauauāchaudenee, nau haeedasaa hehethee nanadee hedane, hanaāeanadede jegausauhānee:
A kad se sabra naroda mnogo, i iz sviju gradova dolažahu k njemu, kaza u prièi:
5 Jenayāhe haewauneneāgude hejenayaunau: hauthauau haejajanesanau vaunaa; nau haeauguhudaunene, nau neahehauau hejavaa haeaudauvanauau.
Iziðe sijaè da sije sjeme svoje; i kad sijaše, jedno pade kraj puta, i pogazi se, i ptice nebeske pozobaše ga.
6 Nau hauthauau haedasegaugauusanau hauunagāe; nau chauchaunu hāeveseuu, haenadadanau, hanau daujenajenee.
A drugo pade na kamen, i iznikavši osuši se, jer nemaše vlage.
7 Nau hauthauau haejajanesanau hegauau dauchuuwusee; nau dauchuuwuse haenauguveseaunau, nau haeajedaunanā.
I drugo pade u trnje, i uzraste trnje, i udavi ga.
8 Nau hauthauau haegaugauusanau dasee hadauuthadee vedauauwuu, nau haeveseaunau, nau haeneeaunau vadadausauau jenayaude. Nau hāenehedauau nuu hayauhuhau, haevasenehe, Daun henaudaununede, nanehanedauvade.
A drugo pade na zemlju dobru, i iznikavši donese rod sto puta onoliko. Govoreæi ovo povika: ko ima uši da èuje neka èuje.
9 Nau hethauguhādaunau haenaudedaunaa, duthanau nuu jegausudede, hathāhuk?
A uèenici njegovi pitahu ga govoreæi: šta znaèi prièa ova?
10 Nau hahagu, Nananena vanenana haudnaenauwuna jaeyaunau henajanede Hejavaneauthau: hau hauthauauau janegausauhuthee; hadnenauhauthāthee havajenauhaudauwu, nedauvahehauau havajaenauwu.
A on reèe: vama je dano da znate tajne carstva Božijega; a ostalima u prièama, da gledajuæi ne vide, i èujuæi ne razumiju.
11 Wauhā, heyew hasauau jegausudede: Jenayaunau hedenehede Hejavaneauthau.
A prièa ova znaèi: sjeme je rijeè Božija.
12 Henee vaunaa nanathee nenedauvathee; hanaāenauusade haujau, nau nedanauwunāthee hanadede hedahenauau, naseduhuu hethauwuthajauau, nau hadenanedanena.
A koje je kraj puta to su oni koji slušaju, ali potom dolazi ðavo, i uzima rijeè iz srca njihovoga, da ne vjeruju i da se ne spasu.
13 Henee hauunaugāe nanathee, nanedauvanauthe nesedanuu hanadedaunau nauguu haunauwuthajaude; nau nuu hehauwuthājenenauau, vanehaa nethauwauduu, nau nauauchaudaunauthe vasehadede naneenaunegauhuthee.
A koje je na kamenu to su oni koji kad èuju s radosti primaju rijeè; i ovi korijena nemaju koji za neko vrijeme vjeruju, a kad doðe vrijeme kušanja otpadnu.
14 Nau henee nejajanesāe thauhauthauchauyauau dauchuuwusee nanathee, hanesenedauvanauthe, naneejathāauthee, nau neenadejethathee heee haunaunethaude nau nethauyādahede nau haunauwudaude, heee nuu henaedede, nau hehauwunauuchaudenauau vevenaudenau hadauuyauthaunee.
A koje u trnje pade to su oni koji slušaju, i otišavši od brige i bogatstva i slasti ovoga života zaguše se, i rod ne sazri.
15 Hau henee hadauuthadenee vedauauwuu nanathee, hethauvahethee nau hethadenee hedahenau nenedauwauduu hanadedaunau, naunaunedethee, nau nenauuchaudethee vevenaudenau heee jenauwauaunee.
A koje je na dobroj zemlji to su oni koji rijeè slušaju, i u dobrome i èistom srcu drže, i rod donose u trpljenju. Ovo govoreæi povika: ko ima uši da èuje neka èuje.
16 Hegau henane, hāesedeauchauuu nauauuthayau, hehauwaugau heee vasenau, nau wauāthe hehauwujenane thānee hauvaa; hau nethānauau nauauuthayau neetheaugunee daun janedāde hadenauhaudauau nauauuthayāgu.
Niko pak svijeæe ne poklapa sudom kad je zapali, niti meæe pod odar, nego je metne na svijeænjak da vide svjetlost koji ulaze.
17 Hayewhu hehauwuyauthesa, haudjauthasenesehee; wauāthe hayewhu hehauwuyau hadjaenaunee nau hadnejaunauau hauthasauau.
Jer nema ništa tajno što neæe biti javno, ni sakriveno što se neæe doznati i na vidjelo iziæi.
18 Haunauyauhaudauwuu hanathadauvanā: daun nanethenaude, nananede haudnevenade; nau daunjanenethenaude, nananede haudnedanauwunade daun henetheyaunau.
Gledajte dakle kako slušate; jer ko ima, daæe mu se, a ko nema, uzeæe se od njega i ono što misli da ima.
19 Hanaāedasāde henaune nau henethesaunau, nau haejeneedasaa heee dauneethenadedaunenee.
Doðoše pak k njemu mati i braæa njegova, i ne mogahu od naroda da govore s njim.
20 Nau haeāedauwunaa jachau hathāhuk, Hānau nau hāthesaunauau theauguthee jathee, vanadaunauhauvānaune.
I javiše mu govoreæi: mati tvoja i braæa tvoja stoje napolju, hoæe da te vide.
21 Nau hanaāauchuhananadede nau hanaāāedauwunaude, Nānau nau nāthesaunauau nuu nanathee nanedauwauduu hedanadedaunene Hejavaneauthu, nau naasedauthee.
A on odgovarajuæi reèe im: mati moja i braæa moja oni su koji slušaju rijeè Božiju i izvršuju je.
22 Wauhā hethauwuu jasaa hesee, haejedā thewaunaa nauguu hethauguhādaunau: nau hanaāāedauwunaude, hadeyehaunau hauchaunau neajee: nau hanaāejathethuauthee.
I dogodi se u jedan dan on uljeze s uèenicima svojijem u laðu, i reèe im: da prijeðemo na onu stranu jezera. I poðoše.
23 Hau hajechuauthee haenaugau: nau hanaāenauasaa neajee haenaudasa; nau haeechauchaunane naje, nau haeanedaudauwugaujauaudahede.
A kad iðahu oni on zaspa. I podiže se oluja na jezeru, i topljahu se, i bijahu u velikoj nevolji.
24 Nau hanaāedauchauthee, nau haeauwaudananauau, Hechauhauthethāhe, Hechauhauthethāe, gaujauaudāhenauau, hathauhaugaunee Hanaāethauwauthede, nau hanaāeneudauau hasāse nau dasenaunanaunee naje: nau hanaāedauunauuu, nau hanaāedādauyauau.
I pristupivši probudiše ga govoreæi: uèitelju! uèitelju! izgibosmo. A on ustade, i zaprijeti vjetru i valovima; i prestadoše i posta tišina.
25 Nau hanaāenehethaude, daude hadethauwaudadenenau? Nau haenāthajaunauau haejenaunethajaunauau, Dauhuthenane naa, hanathadagaunee; haauchuwudede hasāse nau naje, nau hanaāethauwaudaunāde.
A njima reèe: gdje je vjera vaša? A oni se poplašiše, i èuðahu se govoreæi jedan drugome: ko je ovaj što i vjetrovima i vodi zapovijeda, i slušaju ga?
26 Nau hanaāenuusathee vedauauwuu Gadarenes, hauchaunau Gananee.
I doðoše u okolinu Gadarinsku koja je prema Galileji.
27 Nau hāeyehaude vedauauwuu, hena haenuchaunaa jathee hedan jachau henanene, haenethena haujaun dajechauau, nau haevedauauchauna, haejenaede hauauwuu, hau nedauthānavathe gaujauaudahehehau.
A kad iziðe on na zemlju, srete ga jedan èovjek iz grada u kome bijahu ðavoli od mnogo godina, i u haljine ne oblaèaše se, i ne življaše u kuæi, nego u grobovima.
28 Hāenauhauwaude Hejavaneauthusaun haevasanade, nau haechaagujanaugudauna, nau hanaāevasanadethaude, Hauddusehathe, Hejavaneauthusau, Nananene Heau Hejavaneauthau javaājauuthee? Nenedauwunathane Nananene jevanaunauchauthehe.
A kad vidje Isusa, povika i pripade k njemu i reèe zdravo: što je tebi do mene, Isuse, sine Boga najvišega? Molim te, ne muèi me.
29 (Hanau haenesedauwauna wauchāhenith haujaun hadjenauahenith hehethee henanene. Hanau nauaunee dauhusedanāde: nau naunaunehade neduguhude heee vāejethāduguthaunau nau nesaunajethaunau; nau haegaugauchauagude heeduguhudaunau, nau haejathethasauaunaa haujaun hesee nauaunee.)
Jer Isus zapovjedi duhu neèistome da iziðe iz èovjeka; jer ga muèaše odavno, i metahu ga u verige i u puta da ga èuvaju, i iskida sveze, i tjeraše ga ðavo po pustinji.
30 Nau Hejavaneauthusaun haenaudedaunaa, Haudusee? hathāhuk, Nau hanaāāedauwunaude, Waunauthade: hanau dewauthanethe haujaunau hethāchaudaunādaunau.
A Isus ga zapita govoreæi: kako ti je ime? A on reèe: legeon; jer mnogi ðavoli bijahu ušli u nj.
I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan. (Abyssos g12)
32 Nau hena haewauthanauau neauthuwauchu nevethehethee hauanee: nau haenedauwunanauau hadjenanāthee wauhaunee. Nau haejenana.
A ondje pasijaše po gori veliki krd svinja, i moljahu ga da im dopusti da u njih uðu. I dopusti im.
33 Hanaāenauahethee haujaunauau hehethee henanene, nau haewauhaunesanauau neauthuwauchuu: nau vahee neauthuwauchu haejathegauhunauau neenanee janahuu yesee neajee, nau haevanadeavenauau.
Tada iziðoše ðavoli iz èovjeka i uðoše u svinje; i navali krd s brijega u jezero, i utopi se.
34 Hāene henee nauchauwauthee daunauhauduu hasedaudenenee, haedaugauhunauau, nau haejathāaunauau nau haeaunauthedanauau hedan nau vedauauwuu.
A kad vidješe svinjari što bi, pobjegoše i javiše u gradu i po selima.
35 Hanaāeyehaudenee hadnauhauwuu daun hasedaudenee; nau haeedauchau Hejavaneauthusau, nau haeveehau henane, heneenenauthāde haujaunau, haetheaugu heauthene Hejavaneauthusaun, haeedāchaunene, nau haechuwuthajaune: nau haenāthajaudene.
I iziðoše ljudi da vide šta je bilo, i doðoše k Isusu, i naðoše èovjeka iz koga ðavoli bijahu izišli a on sjedi obuèen i pametan kod nogu Isusovijeh; i uplašiše se.
36 Henee nenauhauwauthee haeauthedanauau neesenayauhade nenethenaude haujaunau.
A oni što su vidjeli kazaše im kako se iscijeli bijesni.
37 Hadauchaa hathāauauvaa Gadarenes gauānee haejathethajenāhenauau; hanau dauusāhede: nau hanaāeyehaude nauauhuu jethee thewaunaa, nau hanaāejaesade.
I moli ga sav narod iz okoline Gadarinske da ide od njih; jer se bijahu vrlo uplašili. A on uljeze u laðu i otide natrag.
38 Wauhā henane nenauthāde haujaunau haenehethaa hadnenethaunāde: hau Hejavaneauthusau haejathethajenāhe, hathauhuk,
Èovjek pak iz koga iziðoše ðavoli moljaše da bi s njim bio; ali ga Isus otpusti govoreæi:
39 Jaeyehau haudauauwuu, nau hadnauhauthethā hathāenavasauau hayewhu Hejavaneauthau hasehāne nananene. Nau hanaāejathāaude, nau haeautheda nanadee hathāaunee hedan hathāenavasaunee hayewhu Hejavaneauthusaun hasehāde.
Vrati se kuæi svojoj, i kazuj šta ti uèini Bog. I otide propovijedajuæi po svemu gradu šta mu Isus uèini.
40 Nau hethauwuu hāejaenauusade Hejavaneauthusau, henanedanede haeneethajaudaunaa: hanau haevadauyauhauwau.
A kad se vrati Isus, srete ga narod, jer ga svi oèekivahu.
41 Nau, naune, haejenauusa henane Jairus haseagu, nau hadāhevāhe vevethahenauauwuu: nau haeuāneseve Hejavaneauthusaun heauthene, nau haeadetha hadjewaunejedānith hedauauwuu:
I gle, doðe èovjek po imenu Jair, koji bješe starješina u zbornici, i pade pred noge Isusove, i moljaše ga da uðe u kuæu njegovu;
42 Hanau haenesāhene hedaunau wauau hanesenee jajenevāhe, nau haeayānajane. Hau hajesesade henanedanede haevauhaunaa.
Jer u njega bješe jedinica kæi od dvanaest godina, i ona umiraše. A kad iðaše Isus, turkaše ga narod.
43 Nau hesā haeevathaude nesenee jajene heee, haevathede haunauude hevāejethāwau heee naudaunehāhehau, hau haejenayauhau,
I bješe jedna bolesna žena od teèenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare i nijedan je nije mogao izlijeèiti,
44 Haeedasa hegauwune, nau haevasane naunauchuu heduwune: nau chauchaunu haejenevathaude.
I pristupivši sastrag dotaèe se skuta od haljine njegove, i odmah stade teèenje krvi njezine.
45 Nau Hejavaneauthusau hanaa navasanāde hahagu? Hāevahethedauwaudenee, Peda, nau hathāenethaunāde, Hechauhauthethāhe, henanedanede vauhaunane nau naneethenane, nau hanaa navasanāde, nesehene? hathauhaugaunee.
I reèe Isus: ko je to što se dotaèe mene? A kad se svi odgovarahu, reèe Petar i koji bijahu s njim: uèitelju! narod te opkolio i turka te, a ti kažeš: ko je to što se dotaèe mene?
46 Nau Hejavaneauthusau, hanaadee vasanānau, hahagu: haenauwau daujasesenauauau vadaude hehethee nananenau, hahagu.
A Isus reèe: neko se dotaèe mene; jer ja osjetih silu koja iziðe iz mene.
47 Nau hāenauhaudauau naa hesā daujeyauthesee haejeyehau haeahenauau, nau hanaāechauāgujanaugudaunaude, haeauthedauna hauthasee vahee henanedanede hathavasanaude, nau hasenayauhāde chauchaunu.
A kad vidje žena da se nije sakrila, pristupi drkæuæi, i pade pred njim, i kaza mu pred svijem narodom zašto ga se dotaèe i kako odmah ozdravi.
48 Nau hanaāāedauwunaude, Nauddau, nanehāauwauthenaedene: nananene hadethauwuthajaude henayauhāne nananene; najesa haunauwuthajau.
A on joj reèe: ne boj se, kæeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom.
49 Hajesanadede, hena haejau hanesāde hehethee hadāhevahew vevethahenauauwuu, haeāedauwuna, Haudauna najaa; jevajenaunevene Hechauhauthethāhe.
Dok on još govoraše doðe neko od kuæe starješine zbornièkoga govoreæi mu: umrije kæi tvoja, ne trudi uèitelja.
50 Hau hāenedaunāde Hejavaneauthusaun, haenaāāedauwunāde, jevanāthajau: hethauwuthajau vavade, nau haudnenayauhade, hathāhuk.
A kad èu Isus, odgovori mu govoreæi: ne boj se, samo vjeruj, i oživljeæe.
51 Nau hāejedāde hauauwuu, henanedane haejevadaujedāne, vavade Peda, nau James, nau Jaun, nau henesaunaune nau henaune hesāhedāeyaune.
A kad doðe u kuæu, ne dade nijednome uæi osim Petra i Jovana i Jakova, i djevojèina oca i matere.
52 Nau vahee haevewauhudaune, nau haeaudauwuthajauhā: hau hanaāenehede, Jevavewauhuu; hehauwunaja, nauthe naugauhude.
A svi plakahu i jaukahu za njom; a on reèe: ne plaèite, nije umrla nego spava.
53 Nau haeauchauthanauau haevachunaunanauau, dauaenaunauthee daunajanethe.
I potsmijevahu mu se znajuæi da je umrla.
54 Nau haevanudana, nau hanaāedanaude hejadenene, nau hanaāanadethaude, Hesāhee, thauwauthe, hathauhuk.
A on izagnavši sve uze je za ruku, i zovnu govoreæi: djevojko! ustani!
55 Nau hevadathuwu haejaedasaa, nau haethauwauthe chauchaunu nau hanaāenehede hadnauchauvavathe.
I povrati se duh njezin, i ustade odmah; i zapovjedi da joj dadu neka jede.
56 Nau henehā haegaudauwuthajaunenau: hau haeāedauwuna hadjāedauvanethe henanedaa hasedaude.
I diviše se roditelji njezini. A on im zapovjedi da nikome ne kazuju šta je bilo.
