Hiob 7
1 “Asase so som nyɛ den mma onipa ana? Ne nkwanna nte sɛ ɔpaani de?
Nije li èovjek na vojsci na zemlji? a dani njegovi nijesu li kao dani nadnièarski?
2 Sɛnea akoa ani gyina anwummere sunsuma, anaasɛ ɔpaani ho pere no nʼakatua ho no,
Kao što sluga uzdiše za sjenom i kao što nadnièar èeka da svrši,
3 saa ara na wɔatwa asram hunu ato me hɔ, ne anadwo a ɔhaw wɔ mu ama me.
Tako su meni dati u našljedstvo mjeseci zaludni i noæi muène odreðene mi.
4 Sɛ meda a, midwen bisa se, ‘Bere bɛn na ade bɛkye?’ Nanso anadwo twa mu nkakrankakra, na mepere kosi ahemadakye.
Kad legnem, govorim: kad æu ustati? i kad æe proæi noæ? i sitim se prevræuæi se do svanuæa.
5 Asunson ne aporɔporɔw afura me nipadua, me were atetew na ɛrefi nsu.
Tijelo je moje obuèeno u crve i u grude zemljane, koža moja puca i rašèinja se.
6 “Me nna kɔ ntɛm sen ɔnwemfo akurokurowa, na ɛkɔ awiei a anidaso biara nni mu.
Dani moji brži biše od èunka, i proðoše bez nadanja.
7 Ao, Onyankopɔn, kae sɛ me nkwanna te sɛ ɔhome; na mʼani renhu anigye bio da.
Opomeni se da je moj život vjetar, da oko moje neæe više vidjeti dobra,
8 Ani a ehu me mprempren no renhu me bio; mobɛhwehwɛ me, nanso na minni hɔ bio.
Niti æe me vidjeti oko koje me je viðalo; i tvoje oèi kad pogledaju na me, mene neæe biti.
Kao što se oblak razilazi i nestaje ga, tako ko siðe u grob, neæe izaæi, (Sheol h7585)
10 Ɔrensan mma ne fi da biara da bio; nʼatenae renkae no bio.
Neæe se više vratiti kuæi svojoj, niti æe ga više poznati mjesto njegovo.
11 “Ɛno nti meremmua mʼano; mifi me honhom ahoyeraw mu akasa, mefi me kra ɔyaw mu anwiinwii.
Zato ja neæu braniti ustima svojim, govoriæu u tuzi duha svojega, naricati u jadu duše svoje.
12 So meyɛ ɛpo anaa aboa kɛse a ɔwɔ bun mu, na mode me ahyɛ ɔwɛmfo nsa yi?
Eda li sam more ili kit, te si namjestio stražu oko mene?
13 Sɛ midwen sɛ minya awerɛkyekye wɔ me mpa so, na mʼakongua adwudwo mʼanwiinwii ano a,
Kad reèem: potješiæe me odar moj, postelja æe mi moja oblakšati tužnjavu,
14 ɛno mpo na wode adaeso yi me hu na wode anisoadehu hunahuna me,
Tada me strašiš snima i prepadaš me utvarama,
15 ɛno nti mepɛ ɔsɛn ne owu, sen me nipadua yi.
Te duša moja voli biti udavljena, voli smrt nego kosti moje.
16 Mimmu me nkwa; mentena ase afebɔɔ. Munnyaa me; na me nna nka hwee.
Dodijalo mi je; neæu dovijeka živjeti; proði me se; jer su dani moji taština.
17 “Ɔdesani ne hena a ne ho hia wo sɛɛ, na wʼani ku ne ho,
Šta je èovjek da ga mnogo cijeniš i da mariš za nj?
18 na wohwehwɛ ne mu anɔpa biara na wosɔ no hwɛ bere biara?
Da ga pohodiš svako jutro, i svaki èas kušaš ga?
19 Worennyi wʼani mfi me so da, anaasɛ worennyaa me bere tiaa bi mpo ana?
Kad æeš se odvratiti od mene i pustiti me da progutam pljuvanku svoju?
20 Sɛ mayɛ bɔne a, dɛn na mayɛ wo, Ao adesamma so wɛmfo? Adɛn nti na watu wʼani asi me so? Mayɛ adesoa ama wo ana?
Zgriješio sam; šta æu ti èiniti, o èuvaru ljudski? zašto si me metnuo sebi za biljegu, te sam sebi na tegobu?
21 Adɛn nti na wonkata me mmarato so na womfa me bɔne nkyɛ me? Ɛrenkyɛ biara, mɛda mfutuma mu. Wobɛhwehwɛ me nanso na minni hɔ bio.”
Zašto mi ne oprostiš grijeh moj i ne ukloniš moje bezakonje? jer æu sad leæi u prah, i kad me potražiš, mene neæe biti.
