Hiob 10

1 “Abrabɔ afono me; enti mɛka mʼasɛm a meremfa hwee nsie na mɛkasa afi me kra yawdi mu.

Dodijao je duši mojoj život moj; pustiæu od sebe tužnjavu svoju, govoriæu u jadu duše svoje.

2 Mɛka akyerɛ Onyankopɔn se: Mmu me kumfɔ, na mmom kyerɛ kwaadu a wobɔ me.

Reæi æu Bogu: nemoj me osuditi; kaži mi zašto se preš sa mnom.

3 Ɛyɛ wo fɛ sɛ wohyɛ me so, de po wo nsa ano adwuma, na woserew hwɛ amumɔyɛfo nhyehyɛe?

Je li ti milo da èiniš silu, da odbacuješ djelo ruku svojih i savjet bezbožnièki obasjavaš?

4 Wowɔ ɔhonam mu ani ana? Wuhu ade te sɛ ɔdesani ana?

Jesu li u tebe oèi tjelesne? vidiš li kao što vidi èovjek?

5 Wo nkwanna te sɛ ɔdesani anaa wo mfe te sɛ onipa hoɔdenfo,

Jesu li dani tvoji kao dani èovjeèji, i godine tvoje kao vijek ljudski,

6 a enti ɛsɛ sɛ wohwehwɛ me mfomso na wopɛɛpɛɛ me bɔne mu?

Te istražuješ moje bezakonje i za grijeh moj razbiraš?

7 Ɛwɔ mu, wunim sɛ minni fɔ, na obiara nso ntumi nnye me mfi wo nsam.

Ti znaš da nijesam kriv, i nema nikoga ko bi izbavio iz tvoje ruke.

8 “Wo nsa na ɛnwenee me na ɛbɔɔ me. Afei wobɛdan wo ho asɛe me ana?

Tvoje su me ruke stvorile i naèinile, i ti me otsvuda potireš.

9 Kae sɛ wonwen me sɛ dɔte. Na wobɛdan me ayɛ me mfutuma bio ana?

Opomeni se da si me kao od kala naèinio, i opet æeš me u prah obratiti.

10 So woanhwie me sɛ nufusu na woammɔ me toa sɛ srade,

Nijesi li me kao mlijeko slio i kao sir usirio me?

11 amfa were ne honam ankata me ho ankeka nnompe ne ntin antoatoa mu ana?

Navukao si na me kožu i meso, i kostima i žilama spleo si me.

12 Womaa me nkwa, yii ayamye kyerɛɛ me, na ɔhwɛsie mu wohwɛɛ me honhom so.

Životom i milošæu darivao si me; i staranje tvoje èuvalo je duh moj.

13 “Nanso eyi na wode siee wo koma mu, na minim sɛ na eyi wɔ wʼadwene mu.

I sakrio si to u srcu svojem; ali znam da je u tebe.

14 Sɛ meyɛɛ bɔne a anka wobɛhwɛ me na wobɛma me so asotwe.

Ako sam zgriješio, opazio si me, i nijesi me oprostio bezakonja mojega.

15 Na sɛ midi fɔ a, nnome nka me! Na sɛ mpo midi bem a, merentumi mma me ti so, efisɛ aniwu ahyɛ me ma na mʼamanehunu amene me.

Ako sam skrivio, teško meni! ako li sam prav, ne mogu podignuti glave, pun sramote i videæi muku svoju.

16 Na sɛ mema me ti so a, wodɛɛdɛɛ me sɛ gyata, na bio woda wʼanwonwatumi no adi tia me.

I ako se podigne, goniš me kao lav, i opet èiniš èudesa na meni.

17 Wode nnansefo foforo betia me na woma wʼabufuw ano yɛ den wɔ me so; wʼasraafo tu ba me so bere biara.

Ponavljaš svjedoèanstva svoja protiv mene, i umnožavaš gnjev svoj na me; vojske jedna za drugom izlaze na me.

18 “Adɛn nti na woma wɔwoo me? Ɛkaa me nko a anka miwui ansa na ani bi rehu me.

Zašto si me izvadio iz utrobe? o da umrijeh! da me ni oko ne vidje!

19 Sɛ anka mamma nkwa yi mu, anaasɛ wɔsoaa me fi awotwaa mu de me kɔɔ ɔda mu tee!

Bio bih kao da nigda nijesam bio; iz utrobe u grob bio bih odnesen.

20 So ɛnkaa kakraa bi na me nna kakraa no to ntwaa ana? Gyaa me na minya anigye bere tiaa bi

Nije li malo dana mojih? prestani dakle i okani me se da se malo oporavim,

21 ansa na makɔ koransan kusuuyɛ ne sunsuma kabii asase so,

Prije nego otidem odakle se neæu vratiti, u zemlju tamnu i u sjen smrtni,

22 asase a ɛyɛ anadwo sum kabii, sum kabii ne sakasaka, baabi a ɛhɔ hann mpo te sɛ sum.”

U zemlju tamnu kao mrak i u sjen smrtni, gdje nema promjene i gdje je vidjelo kao tama.