< Saame 106 >

1 Mou fakamālō kia Sihova. Mou ʻatu ʻae fakafetaʻi kia Sihova; he ʻoku angalelei ia: koeʻuhi ʻoku tolonga ʻo taʻengata ʻa ʻene ʻaloʻofa.
Hallelujah! Bekennet Jehovah, denn Er ist gut, denn Seine Barmherzigkeit ist in Ewigkeit.
2 Ko hai ʻe faʻa fakamatala ki he ngaahi ngāue lahi ʻa Sihova? Ko hai ʻe faʻa fakahā ʻae fakamālō kotoa pē kiate ia?
Wer kann aussagen die Machttaten Jehovahs, kann hören lassen all Sein Lob?
3 ‌ʻOku monūʻia ʻakinautolu ʻoku tokanga ki he fakamaau, mo ia ʻoku fai māʻoniʻoni ʻi he ʻaho kotoa pē.
Selig, die das Recht halten und Gerechtigkeit tun alle Zeit!
4 ‌ʻE Sihova, ke ke manatuʻi au ʻaki ʻae ʻofa ʻaia ʻoku ke ʻofa ʻaki ki hoʻo kakai: ke ke ʻaʻahi mai kiate au ʻaki hoʻo fakamoʻui;
Gedenke mein, Jehovah, mit dem Wohlgefallen für Dein Volk, und suche mich heim mit Deinem Heil.
5 Koeʻuhi ke u mamata ki he lelei ʻo ia kuo ke fili, koeʻuhi ke u fiefia ʻi he fiefia ʻo ho puleʻanga, pea u vikiviki ai fakataha mo ho tofiʻa.
Daß ich sehe das Gute Deiner Auserwählten, daß ich fröhlich sei in der Fröhlichkeit Deiner Völkerschaften, mich rühme mit Deinem Erbe.
6 Ko kimautolu mo ʻemau ngaahi tamai kuo mau fai angahala, kuo mau fai ʻae ngaahi hia, kuo mau fai kovi.
Wir sündigten mit unseren Vätern, wir haben Missetat, Ungerechtigkeit begangen.
7 Naʻe ʻikai ʻilo ʻe heʻemau ngaahi tamai hoʻo ngaahi ngāue fakaofo ʻi ʻIsipite; naʻe ʻikai tenau manatu ki hono lahi ʻo hoʻo ngaahi ʻaloʻofa; ka naʻa nau fakahouhau kiate ia ʻi he tahi, ʻio, ʻi he Tahi Kulokula.
Unsere Väter in Ägypten begriffen Deine Wunder nicht, gedachten nicht Deiner vielen Barmherzigkeit, und sie widersetzten sich am Meer, am Meere des Schilfs.
8 Ka naʻa ne fakamoʻui ʻakinautolu koeʻuhi ko hono huafa, koeʻuhi ke ne fakaʻilo ʻa hono mālohi lahi.
Er aber rettete sie um Seines Namens willen, um Seine Macht kund zu tun.
9 Naʻe valoki foki ʻe ia ʻae Tahi Kulokula, pea mōmoa ia: ko ia naʻa ne tataki ʻakinautolu ʻi he loloto, ʻo hangē ko e toafa.
Und Er bedrohte das Schilfmeer, und es trocknete aus, und Er ließ sie durch Abgründe gehen wie durch die Wüste.
10 Pea naʻa ne fakamoʻui ʻakinautolu mei he nima ʻo ia naʻe fehiʻa kiate kinautolu, mo ne huhuʻi ʻakinautolu mei he nima ʻoe fili.
Und Er rettete sie aus des Hassers Hand, und aus des Feindes Hand erlöste Er sie.
11 Pea naʻe lōmakiʻi honau ngaahi fili ʻaki ʻae ngaahi vai: pea naʻe ʻikai hao ha tokotaha ʻiate kinautolu.
Und Wasser bedeckten ihre Dränger, nicht einer blieb von ihnen übrig.
12 Pea naʻa nau toki tui ki heʻene folofola; naʻa nau hiva ʻaki ʻae fakamālō kiate ia.
Und sie glaubten an Seine Worte, sie sangen Sein Lob.
13 Naʻe ngalo leva ʻiate kinautolu ʻene ngaahi ngāue; pea naʻe ʻikai tenau tatali ki heʻene akonaki:
Eilig hatten Seine Werke sie vergessen, warteten nicht auf Seinen Ratschluß.
14 Ka naʻa nau holi kovi ʻaupito ʻi he toafa, pea ʻahiʻahiʻi ʻae ʻOtua ʻi he potu lala.
Und es gelüstete sie in der Wüste ein Gelüste, und sie versuchten Gott im Wüstenland.
15 Pea naʻa ne foaki kiate kinautolu ʻaia naʻa nau kole; ka naʻa ne fekau ʻae tutue ki honau laumālie.
Und Er gab ihnen ihr Erbetenes, sandte aber Magerkeit in ihre Seele.
16 Naʻa nau meheka foki kia Mōsese ʻi he loto ʻapitanga, mo ʻElone ko e tokotaha māʻoniʻoni ʻa Sihova.
Und sie eiferten wider Mose in dem Lager, wider Aharon, den Heiligen Jehovahs.
17 Naʻe mafahi ʻae kelekele pea folo hifo ai ʻa Tatani, mo ʻufiʻufi ai ʻae kakai ʻo ʻEpilami.
Die Erde tat sich auf und verschlang Dathan und überdeckte Abirams Gemeinde.
18 Pea naʻe tutu ai ʻae afi ʻi honau kakai; pea vela ke ʻosi ʻe he ulo afi ʻae kau angahala.
Und es brannte Feuer in ihrer Gemeinde, und die Flamme entflammte die Ungerechten.
19 Naʻa nau ngaohi ʻae fakatātā ʻoe ʻuhikiʻi pulu ʻi Holepi, pea lotu ki he fakatātā koula.
Am Choreb machten sie ein Kalb und beteten das Gußbild an,
20 Naʻe pehē ʻenau liliu honau nāunau, ki he fakatātā ʻoe pulu ʻaia ʻoku kai mohuku.
Und sie vertauschten ihre Herrlichkeit mit dem Vorbilde eines Ochsen, der das Kraut frißt.
21 Naʻa nau fakangalongaloʻi ʻae ʻOtua ko honau fakamoʻui, ʻaia naʻe fai ʻae ngaahi meʻa lahi ʻi ʻIsipite;
Sie vergaßen des Gottes, Der sie gerettet, Der in Ägypten Großes tat.
22 Ko e ngaahi ngāue fakaofo ʻi he fonua ʻo Hami, mo e ngaahi meʻa fakailifia ʻi he Tahi Kulokula.
Wunder im Lande Cham, Furchtbares an dem Meere des Schilfs.
23 Ko ia naʻa ne pehē te ne fakaʻauha ʻakinautolu, ka ne ʻikai tuʻu ʻi hono ʻao ʻi he vahaʻa ʻa Mōsese ʻaia kuo ne fili, ke fakatafoki hono houhau, telia naʻa fakaʻauha ʻe ia ʻakinautolu.
Und Er sagte, Er wollte sie vernichten, wenn Mose, Sein Auserwählter, nicht vor Ihm vor den Riß gestanden wäre, um Seinen Grimm vom Verderben zurückzuwenden.
24 ‌ʻIo, naʻa nau fehiʻa ki he fonua lelei, naʻe ʻikai tenau tui ki heʻene folofola:
Und sie verschmähten das begehrte Land, sie glaubten Seinem Worte nicht.
25 Ka naʻa nau lāunga ʻi honau ngaahi fale fehikitaki, ʻo taʻetokanga ki he leʻo ʻo Sihova.
Und sie beschwerten sich in ihren Zelten, und hörten nicht auf Jehovahs Stimme.
26 Ko ia naʻa ne hiki hake ai hono nima kiate kinautolu, ke tulaki ʻakinautolu ʻi he toafa:
Und Er hob Seine Hand auf wider sie, sie zu fällen in der Wüste.
27 Ke tulaki foki honau hako ʻi he ʻao ʻoe ngaahi puleʻanga, mo fakahēʻi ʻakinautolu ʻi he ngaahi fonua.
Und ihren Samen unter die Völkerschaften fallen zu lassen, und sie in die Länder zu zersprengen.
28 Naʻa nau ului foki kia Peali-Peoli, mo nau kai ʻae ngaahi feilaulau ʻoe mate.
Und sie klammerten sich an Baal-Peor und aßen die Opfer der Toten.
29 Ko ia naʻa nau fakahouhauʻi ia ʻaki ʻenau ngaahi filioʻi: pea naʻe ʻoho mai ʻae mahaki fakaʻauha kiate kinautolu.
Und reizten Ihn durch ihr Tun, daß eine Plage ausbrach unter ihnen.
30 Pea naʻe toki tuʻu hake ʻa Finiasi, ʻo fai ʻae fakamaau: pea naʻe lolomi ai ʻae mahaki fakaʻauha.
Und Phinechas stand da und schlichtete, und der Plage ward Einhalt getan.
31 Pea naʻe lau ia kiate ia ko e māʻoniʻoni ʻi he ngaahi toʻutangata kotoa pē ʻo lauikuonga.
Und ihm ward es zur Gerechtigkeit gerechnet ins Geschlecht und Geschlecht in Ewigkeit.
32 Naʻa nau fakahouhau kiate ia foki ʻi he ngaahi vai ʻoe fekeʻikeʻi, pea hoko ʻae kovi kia Mōsese koeʻuhi ko kinautolu:
Und sie reizten zur Entrüstung am Wasser Meribah, und es war übel mit Mose um ihretwillen.
33 Ko e meʻa ʻi heʻenau fakatupu hono loto, ko ia naʻa ne lea ʻaki ʻae lea taʻengali ʻe hono loungutu.
Denn sie erbitterten den Geist ihm, und es entfuhr seinen Lippen.
34 Naʻe ʻikai tenau fakaʻauha ʻae ngaahi puleʻanga, ʻaia naʻe fekau ʻe Sihova kiate kinautolu:
Sie vernichteten die Völker nicht, wie Jehovah zu ihnen gesprochen hatte,
35 Ka naʻa nau nofo fakataha mo e hiteni, pea nau ʻilo ʻenau ngaahi ngāue.
Und vermengten sich mit den Völkerschaften und lernten ihr Tun;
36 Pea naʻa nau tauhi honau ngaahi tamapua: ʻaia naʻe hoko ko e tauhele kiate kinautolu.
Und sie dienten ihren Götzenbildern und sie wurden ihnen zum Fallstrick.
37 ‌ʻIo, naʻa nau feilaulau ʻaki honau ngaahi foha mo honau ngaahi ʻofefine ki he kau tēvolo,
Und sie opferten den Dämonen ihre Söhne und Töchter.
38 Mo lilingi ʻae toto māʻoniʻoni, ko e toto ʻo honau ngaahi foha mo honau ngaahi ʻofefine, ʻakinautolu naʻa nau feilaulau ʻaki ki he ngaahi tamapua ʻo ʻi he toto.
Und sie vergossen unschuldig Blut, das Blut ihrer Söhne und ihrer Töchter, die sie den Götzenbildern Kanaans opferten, und das Land ward durch Blut entheiligt.
39 Pea naʻe fakaʻuliʻi pehē ʻakinautolu ʻi heʻenau ngaahi ngāue, pea nau fai feʻauaki ʻi heʻenau ngaahi filioʻi.
Und sie verunreinigten sich durch ihre Werke, und buhlten durch ihr Tun.
40 Ko ia naʻe tupu ai ʻae houhau ʻo Sihova ki hono kakai, pea ne fākaliliʻa ai ki hono tofiʻa ʻoʻona.
Und es entbrannte Jehovahs Zorn wider Sein Volk, und Sein Erbe ward Ihm zum Greuel.
41 Pea naʻa ne tukuange ʻakinautolu ki he nima ʻoe hiteni; pea naʻe pule kiate kinautolu ʻakinautolu naʻe fehiʻa kiate kinautolu.
Und Er gab sie in der Völkerschaften Hand, und ihre Hasser herrschten über sie.
42 Pea naʻe fakamālohiʻi ʻakinautolu ʻe honau ngaahi fili, pea fakamoʻulaloa ʻakinautolu ki honau lalo nima.
Und ihre Feinde unterdrückten sie, und sie wurden unter ihre Hand gebeugt.
43 Naʻe liunga lahi ʻene fakamoʻui ʻakinautolu; ka naʻa nau fakahouhauʻi ia ʻi heʻenau fakakaukau, pea naʻe fakavaivaiʻi ʻakinautolu koeʻuhi ko ʻenau hia.
Viel Male errettete Er sie, doch sie widersetzten sich in ihrem Ratschlusse, und schwanden dahin in ihrer Missetat.
44 Ka naʻa ne tokanga ki heʻenau mamahi, ʻi heʻene ongoʻi ʻenau tangi:
Und Er sah ihre Drangsal, wie Er ihren Angstschrei hörte.
45 Pea ne manatuʻi ʻa ʻene fuakava mo kinautolu, pea ne fakatomala ʻo fakatatau mo hono lahi ʻo ʻene ʻaloʻofa.
Und Er gedachte ihnen an Seinen Bund, und es gereute Ihn nach Seiner vielen Barmherzigkeit.
46 naʻa ne pule foki ke manavaʻofa kiate kinautolu ʻakinautolu kotoa pē naʻe ʻave pōpula ʻakinautolu.
Und Er ließ sie Erbarmen finden vor allen, die sie gefangen führten.
47 Fakamoʻui ʻakimautolu, ʻE Sihova ko homau ʻOtua, pea tānaki ʻakimautolu mei he lotolotonga ʻoe hiteni, ke mau fakafetaʻi ki ho huafa māʻoniʻoni, pea hanuhanu ʻi he fakamālō kiate koe.
Rette uns, Jehovah, unser Gott, und bringe uns zusammen aus den Völkerschaften, auf daß wir bekennen den Namen Deiner Heiligkeit und preisen Dein Lob.
48 Fakafetaʻi kia Sihova koe ʻOtua ʻo ʻIsileli talu mei muʻa ʻo aʻu ʻo taʻengata; pea tuku ke lea pehē ʻe he kakai kotoa pē ʻEmeni. Mou fakamālō kia Sihova.
Gesegnet sei Jehovah, der Gott Israels, von Ewigkeit und zu Ewigkeit! und alles Volk spreche: Amen. Hallelujah!

< Saame 106 >