Selemaia 34

1 Ko e folofola naʻe hoko meia Sihova kia Selemaia, ʻi he te u tau ki Selūsalema mo hono ngaahi kolo ʻo ia, ʻa Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone, mo ʻene kautau kotoa pē, mo e ngaahi puleʻanga kotoa pē ʻo māmani naʻa ne pule ki ai, pea mo e kakai kotoa pē, ʻo pehē,

Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda, kad Navuhodonosor car Vavilonski i sva vojska njegova, i sva carstva zemaljska koja bijahu pod njegovom vlašæu, i svi narodi vojevahu na Jerusalim i na sve gradove njegove, i reèe:

2 “ʻOku pehē ʻe Sihova, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli; ‘ʻAlu ʻo lea kia Setikia ko e tuʻi ʻo Siuta, pea tala kiate ia, ʻoku pehē ʻe Sihova; “Vakai, te u tukuange ʻae kolo ni ki he nima ʻoe tuʻi ʻo Papilone, pea te ne tutu ʻaki ia ʻae afi:

Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: idi i kaži Sedekiji caru Judinu i reci mu: ovako veli Gospod: evo, ja æu predati taj grad u ruke caru Vavilonskom, i on æe ga spaliti ognjem.

3 Pea ʻe ʻikai te ke hao koe mei hono nima, ka ʻe maʻu moʻoni koe, pea tukuange koe ki hono nima; pea ʻe mamata ʻe he fofonga ki he fofonga ʻoe tuʻi ʻo Papilone, pea te mo alea mo ia ko e ngutu ki he ngutu, pea te ke ʻalu ki Papilone.”’

A ti neæeš uteæi iz njegove ruke, nego æeš biti uhvaæen i predan u njegove ruke, i oèi æe se tvoje vidjeti s oèima cara Vavilonskoga i njegova æe usta govoriti s tvojim ustima, i otiæi æeš u Vavilon.

4 “Ka ke fanongo ki he folofola ʻa Sihova, ʻE Setikia ko e tuʻi ʻo Siuta: ʻoku pehē ʻe Sihova, kiate koe, ‘ʻE ʻikai te ke mate koe ʻi he heletā.

Ali èuj rijeè Gospodnju, Sedekija care Judin; ovako veli Gospod za te: neæeš poginuti od maèa.

5 Ka te ke pekia ʻi he fiemālie: pea hangē ko e tutu [naʻe fai ]ki hoʻo ngaahi tamai ko e ngaahi ʻuluaki tuʻi naʻe muʻa ʻiate koe, ʻe pehē ʻenau tutu meʻa namu kakala kiate koe; pea te nau mamahi koeʻuhi ko koe, ʻo pehē, “ʻOiauē ʻeiki!” He kuo u fakahā ʻae lea,’ ʻoku pehē ʻe Sihova.”

Nego æeš umrijeti na miru, i kao što pališe ocima tvojima, preðašnjim carevima, koji su bili prije tebe, tako æe paliti i tebi, i naricaæe za tobom: jaoh gospodaru! jer ja rekoh ovo, govori Gospod.

6 Pea naʻe toki lea ʻaki ʻe Selemaia ko e palōfita ʻae ngaahi lea ni kotoa pē kia Setikia ko e tuʻi ʻo Siuta ʻi Selūsalema,

I kaza Jeremija prorok Sedekiji caru Judinu sve ove rijeèi u Jerusalimu.

7 ‌ʻI he tau ʻoe kau tau ʻoe tuʻi ʻo Papilone ki Selūsalema, pea mo e kolo kotoa pē ʻo Siuta naʻe toe, ʻa Lakisi, mo ʻAseka: he naʻe toe ʻae ongo kolo tau ni ʻi Siuta.

A vojska cara Vavilonskoga udaraše na Jerusalim i na sve ostale gradove Judine, na Lahis i Aziku, jer ti bjehu ostali tvrdi gradovi izmeðu gradova Judinijeh.

8 Ko eni ʻae folofola naʻe hoko meia Sihova kia Selemaia, hili hono fai ʻae fuakava ʻe Setikia ko e tuʻi mo e kakai kotoa pē naʻe ʻi Selūsalema, ke fakahā kiate kinautolu ʻae tauʻatāina;

Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda kad car Sedekija uèini zavjet sa svijem narodom koji bješe u Jerusalimu da im proglasi slobodu,

9 Koeʻuhi ke taki taha tukuange ʻe he tangata ʻa ʻene tamaioʻeiki, mo ʻene kaunanga, ke tauʻatāina, ʻo kapau ko e tangata Hepelū pe ko e fefine Hepelū; koeʻuhi ke ʻoua naʻa tamaioʻeiki ʻaki ʻe ha Siu ʻa hono tokoua.

Da svaki otpusti slobodna roba svojega i robinju svoju, Jevrejina i Jevrejku, da ni u koga ne bude rob Judejac brat njegov.

10 Pea naʻe tokanga ʻae houʻeiki kotoa pē, pea mo e kakai kotoa pē, ʻakinautolu naʻe fai ʻae fuakava, ke taki taha tukuange ʻene tamaioʻeiki, mo ʻene kaunanga ke tauʻatāina, ke ʻoua naʻa pule ʻe ha taha kiate kinautolu, pea naʻa nau fai ia, ʻonau tuku ke nau ʻalu.

I poslušaše svi knezovi i sav narod, koji prista na zavjet, da svaki otpusti slobodna roba svojega i robinju svoju, da im ne budu više robovi, poslušaše i otpustiše.

11 Kae hili ia naʻa nau tafoki, pea pule ki he tamaioʻeiki mo e kaunanga, ko kinautolu kuo nau tukuange ke tauʻatāina, ke toe haʻu, pea toe pule kiate kinautolu ke nau tamaioʻeiki mo kaunanga.

A poslije opet staše uzimati robove i robinje, koje bijahu otpustili na volju, i nagoniše ih da im budu robovi i robinje.

12 Ko ia naʻe haʻu ʻae folofola ʻa Sihova kia Selemaia meia Sihova, ʻo pehē,

I doðe rijeè Gospodnja Jeremiji od Gospoda govoreæi:

13 “ʻOku pehē ʻe Sihova, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli; ‘Naʻaku fai ʻae fuakava mo hoʻomou ngaahi tamai ʻi he ʻaho naʻaku ʻomi ai ʻakinautolu mei he fonua ko ʻIsipite, mei he fale fakapōpula, ʻo pehē,

Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: ja uèinih zavjet s ocima vašim kad vas izvedoh iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga, govoreæi:

14 ‌ʻOka hili ʻae taʻu ʻe fitu te mou tukuange ʻae tangata taki taha hono tokoua ko e Hepelū, ʻaia kuo fakatau kiate koe, pea hili ʻene tauhi kiate koe ʻi he taʻu ʻe ono, ke ke tukuange ia ke ne tauʻatāina meiate koe: ka naʻe ʻikai fanongo kiate au ʻa hoʻomou ngaahi tamai, pe fakafanongo mai honau telinga.

Kad se svršuje sedma godina, otpuštajte svaki brata svojega Jevrejina koji ti se bude prodao i služio ti šest godina, otpusti ga slobodna od sebe. Ali ne poslušaše me oci vaši niti prignuše uha svojega.

15 Pea naʻa mou tafoki eni, ʻo fai totonu ʻi hoku ʻao, ʻi hoʻomou taki taha fakatauʻatāinaʻi ʻa hono kaungāʻapi; pea naʻa mou fai ʻae fuakava ʻi hoku ʻao ʻi he fale kuo ui ʻaki hoku huafa:

I vi se bjeste sada obratili i uèinili što je pravo preda mnom proglasivši slobodu svaki bližnjemu svojemu, uèinivši zavjet preda mnom u domu koji se zove mojim imenom.

16 Ka naʻa mou liliu ʻo fakaʻuliʻi hoku huafa, pea naʻe pule ʻe he tangata taki taha ki heʻene tamaioʻeiki, mo e tangata taki taha ki heʻene kaunanga, ko kinautolu naʻa ne fakatauʻatāinaʻi ke faʻiteliha pe, ke toe haʻu, pea fakamoʻulaloa ʻakinautolu, ke hoko ko e tamaioʻeiki mo e kaunanga kiate kimoutolu.’”

Ali udariste natrag i pogrdiste ime moje uzevši opet svaki roba svojega i robinju svoju, koje bijaste otpustili slobodne na njihovu volju, i natjeraste ih da vam budu robovi i robinje.

17 Ko ia ʻoku pehē ʻe Sihova; “Naʻe ʻikai te mou fanongo kiate au, ke fakahā ʻae tauʻatāina taki taha ki hono tokoua, mo e tangata taki taha ki hono kaungāʻapi: ko ia,” ʻoku pehē mai ʻa Sihova, “Vakai, Te u fakahā ʻae tauʻatāina kiate kimoutolu, ki he heletā, mo e mahaki fakaʻauha, pea mo e honge; pea te u pule ke fetuku ʻakimoutolu ki he ngaahi puleʻanga kotoa pē ʻo māmani.

Zato ovako veli Gospod: vi ne poslušaste mene da proglasite slobodu svaki bratu svojemu i bližnjemu svojemu; evo, ja proglašujem slobodu suprot vama, govori Gospod, maèu, pomoru i gladi, i predaæu vas da se potucate po svijem carstvima zemaljskim.

18 Pea te u foaki ʻae kau tangata, ko kinautolu kuo maumauʻi ʻeku fuakava, ko kinautolu ʻoku teʻeki ai ke fakamoʻoni ʻae ngaahi lea ʻoe fuakava ʻaia naʻa nau fai ʻi hoku ʻao, ʻi heʻenau fahi ua ʻae ʻuhikiʻi pulu, pea ʻalu ʻi he vahaʻa ʻoe ongo fahi,

I predaæu ljude koji prestupiše moj zavjet, koji ne izvršiše rijeèi zavjeta koji uèiniše preda mnom, rasjekavši tele na dvoje i prošavši izmeðu polovina,

19 Ko e houʻeiki ʻo Siuta, mo e houʻeiki ʻo Selūsalema, ko e kau talifekau, mo e kau taulaʻeiki, pea mo e kakai kotoa pē ʻoe fonua, ko kinautolu naʻe ʻalu ʻi he vahaʻa ʻoe ongo fahi ʻoe ʻuhikiʻi pulu;

Knezove Judine i knezove Jerusalimske, dvorane i sveštenike i sav narod ove zemlje, koji proðoše izmeðu polovina onoga teleta,

20 Te u foaki ʻakinautolu ki he nima ʻo honau ngaahi fili, pea ki he nima ʻonautolu ʻoku kumi ki heʻenau moʻui: pea ʻe hoko honau ʻangaʻanga ko e meʻakai ki he fanga manupuna ʻoe langi, pea ki he fanga manu ʻoe fonua.

Predaæu ih u ruke neprijateljima njihovijem i u ruke onima koji traže dušu njihovu, i mrtva æe tijela njihova biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.

21 “Pea te u foaki ʻa Setikia ko e tuʻi ʻo Siuta mo hono houʻeiki ki he nima ʻo honau ngaahi fili, pea ki he nima ʻokinautolu ʻoku kumi ki heʻenau moʻui, pea ki he nima ʻoe kau tau ʻoe tuʻi ʻo Papilone, ʻakinautolu kuo ʻalu hake ʻiate kimoutolu.”

I Sedekiju cara Judina i knezove njegove predaæu u ruke neprijateljima njihovijem i u ruke onima koji traže dušu njihovu, u ruke vojsci cara Vavilonskoga, koja se vratila od vas.

22 ‌ʻOku pehē ʻe Sihova, “Vakai, te u fekau pea pule kiate kinautolu ke nau toe hau ki he kolo ni; pea te nau tauʻi ia, pea lavaʻi ia, pea tutu ia ʻaki ʻae afi pea te u ngaohi ʻae ngaahi kolo ʻo Siuta ke lala taʻehanokakai.”

Evo, ja æu im zapovjediti, veli Gospod, i dovešæu ih opet na ovaj grad, i biæe ga i uzeæe ga i spaliæe ga ognjem; i gradove Judine obratiæu u pustoš da niko neæe stanovati u njima.