< Senesi 47 >

1 Pea haʻu ʻa Siosefa ʻo fakahā kia Felo, ʻo pehē, “Kuo haʻu ʻeku tamai mo hoku ngaahi kāinga mo ʻenau fanga sipi, mo e fanga manu, mo ʻenau meʻa kotoa pē, mei he fonua ko Kēnani; pea vakai ʻoku nau ʻi he fonua ko Koseni.”
Et Joseph vint et fit savoir cela à Pharaon, et lui dit: Mon père et mes frères, avec leurs brebis et leurs bœufs, et tout ce qui est à eux, sont venus du pays de Canaan; et voici, ils sont dans le pays de Gossen.
2 Pea naʻa ne ʻave ʻae niʻihi ʻo hono ngaahi tokoua, ʻio, ʻae kau tangata ʻe toko nima, ʻo ne fakahā ʻakinautolu kia Felo.
Et il prit cinq hommes d'entre ses frères et les présenta à Pharaon.
3 Pea naʻe pehē ʻe Felo ki hono ngaahi tokoua, “Ko e hā hoʻomou faiva?” Pea nau talaange kia Felo, “Ko e tauhi sipi ʻa hoʻo kau tamaioʻeiki, ʻakimautolu mo ʻemau ngaahi tamai foki.”
Et Pharaon dit à ses frères: Quel est votre métier? Et ils répondirent à Pharaon: Tes serviteurs sont bergers, comme l'ont été nos pères.
4 Pea naʻa nau pehē foki kia Felo, “Kuo mau haʻu ke mau ʻāunofo ʻi he fonua; he ʻoku ʻikai ʻi hoʻo kau tamaioʻeiki ha meʻakai ki heʻemau fanga manu; he kuo lahi ʻaupito ʻae honge ʻi he fonua ko Kēnani, ko ia ʻoku mau kole ai tuku ke nofo ʻa hoʻo kau tamaioʻeiki ʻi he fonua ko Koseni.”
Puis ils dirent à Pharaon: C'est pour séjourner dans le pays que nous sommes venus; car il n'y a plus de pâturage pour les troupeaux de tes serviteurs; car la famine est grande au pays de Canaan. Permets donc à tes serviteurs d'habiter au pays de Gossen.
5 Pea lea ʻa Felo kia Siosefa ʻo pehē, “Kuo haʻu kiate koe ʻa hoʻo tamai mo ho ngaahi kāinga:
Et Pharaon parla ainsi à Joseph: Ton père et tes frères sont venus vers toi;
6 ‌ʻoku ʻi ho ʻao ʻae fonua kotoa pē ko ʻIsipite; ʻi he potu lelei ʻoe fonua, ke ke tuku ke nofo ai hoʻo tamai mo ho ngaahi tokoua: tuku ke nau nofo ʻi he fonua ko Koseni: pea kapau ʻoku ke ʻilo ha kau tangata poto ʻiate kinautolu, pea ke fakanofo ʻakinautolu ke nau puleʻi ʻeku fanga manu.”
Le pays d'Égypte est à ta disposition; fais habiter ton père et tes frères dans le meilleur endroit du pays; qu'ils demeurent dans le pays de Gossen. Et si tu connais qu'il y ait parmi eux des hommes capables, tu les établiras chefs de troupeaux sur ce qui m'appartient.
7 Pea ʻomi ʻe Siosefa ʻene tamai ko Sēkope, ʻo tuku ia ki he ʻao ʻo Felo; pea naʻe tāpuaki ʻe Sēkope ʻa Felo.
Alors Joseph amena Jacob son père, et le présenta à Pharaon. Et Jacob bénit Pharaon.
8 Pea naʻe fehuʻi ʻa Felo, kia Sēkope, ʻo pehē, “ʻOku fiha ho taʻu?”
Et Pharaon dit à Jacob: A combien s'élèvent les jours des années de ta vie?
9 Pea pehē ʻe Sēkope kia Felo, “Ko e ngaahi ʻaho ʻoe taʻu ʻo hoku fononga, ko e taʻu ʻe teau mo e taʻu ʻe tolungofulu: kuo siʻi mo kovi pe ʻae ngaahi ʻaho ʻoe ngaahi taʻu ʻo ʻeku moʻui, pea ʻoku teʻeki ai aʻu ia ki he ngaahi ʻaho ʻoe ngaahi taʻu ʻoe moʻui ʻa ʻeku ngaahi tamai, ʻi he ngaahi ʻaho ʻo honau fononga.”
Et Jacob répondit à Pharaon: Les jours des années de mes pèlerinages sont de cent trente ans; les jours des années de ma vie ont été courts et mauvais, et ils n'ont point atteint les jours des années de la vie de mes pères, du temps de leurs pèlerinages.
10 Pea naʻe tāpuaki ʻe Sēkope ʻa Felo, pea ʻalu ia mei he ʻao ʻo Felo.
Et Jacob bénit Pharaon, puis il sortit de devant Pharaon.
11 Pea naʻe tuku ʻe Siosefa ʻene tamai mo hono ngaahi tokoua ʻo ne foaki kiate kinautolu ʻae nofoʻanga ʻi he fonua ko ʻIsipite, ʻi he potu lelei ʻi he fonua ko Lamesisi, ʻo hangē ko e fekau ʻa Felo.
Et Joseph assigna une demeure à son père et à ses frères, et il leur donna une possession au pays d'Égypte, dans le meilleur endroit du pays, dans le pays de Ramsès, comme l'avait ordonné Pharaon.
12 Pea naʻe tauhi ʻe Siosefa ʻene tamai, mo hono ngaahi kāinga, mo e kau nofoʻanga kotoa pē ʻo ʻene tamai ʻaki ʻae mā, ʻo fakatatau mo honau ngaahi ʻapi.
Et Joseph fournit de pain son père, ses frères, et toute la maison de son père, selon le nombre des enfants.
13 Pea naʻe ʻikai ha mā ʻi he fonua kotoa; he naʻe lahi ʻae honge, pea naʻe vaivai ʻae fonua kotoa ʻo ʻIsipite, mo Kēnani, koeʻuhi ko e honge.
Or, il n'y avait point de pain dans tout le pays, car la famine était très grande; et le pays d'Égypte et le pays de Canaan étaient épuisés par la famine.
14 Pea naʻe tānaki ʻe Siosefa ʻae paʻanga kotoa pē naʻe ʻilo ʻi he fonua kotoa pē ko ʻIsipite, mo e fonua ko Kēnani, ko e totongi ʻoe koane naʻa nau fakatau; pea ʻomi ʻe Siosefa ʻae ngaahi paʻanga ki he fale ʻo Felo.
Et Joseph amassa tout l'argent qui se trouvait dans le pays d'Égypte et dans le pays de Canaan, en échange du blé qu'on achetait; et Joseph fit entrer cet argent dans la maison de Pharaon.
15 Pea kuo ʻosi ʻae ngaahi paʻanga ʻi he fonua ko ʻIsipite, mo e fonua ko Kēnani, pea haʻu ʻae kakai ʻIsipite kotoa pē kia Siosefa ʻo nau pehē, “Tuku mai haʻamau mā; he ko e hā te mau mate ai ʻi ho ʻao? He kuo ʻikai ha paʻanga.”
Et quand l'argent manqua au pays d'Égypte et au pays de Canaan, tous les Égyptiens vinrent à Joseph, en disant: Donne-nous du pain; et pourquoi mourrions-nous devant toi, parce qu'il n'y a plus d'argent?
16 Pea pehēange ʻe Siosefa, “Tuku mai hoʻomou fanga manu: pea te u ʻatu ʻae mā koeʻuhi ko hoʻomou fanga manu, ʻo kapau kuo ʻosi ʻae paʻanga.”
Et Joseph répondit: Donnez votre bétail, et je vous donnerai du pain en échange de votre bétail, s'il n'y a plus d'argent.
17 Pea naʻa nau ʻomi ʻenau fanga manu kia Siosefa; pea ʻatu ʻe Siosefa kiate kinautolu ʻae mā, ko e fetongi ʻo ʻenau fanga hoosi mo e fanga sipi, mo ʻenau fanga manu lalahi mo e fanga ʻasi; pea ne fafanga ʻakinautolu ʻi he taʻu ko ia, koeʻuhi ko ʻenau fanga manu.
Alors ils amenèrent leur bétail à Joseph, et Joseph leur donna du pain, en échange des chevaux, des troupeaux de brebis, des troupeaux de bœufs et des ânes. Il leur fournit du pain en échange de tous leurs troupeaux cette année-là.
18 Pea ʻi he ʻosi ʻae taʻu ko ia, pea nau toe haʻu kia Siosefa ʻi hono ua ʻoe taʻu, ʻo nau pehē kiate ia, “E ʻikai te mau fakafufū mei homauʻeiki, kuo ʻosi ʻemau paʻanga; pea kuo maʻu foki ʻe homauʻeiki ʻemau fanga manu: ʻoku ʻikai toe ha meʻa ʻi he ʻao ʻo homauʻeiki, ka ko homau sino pe mo homau ngaahi fonua.
Cette année écoulée, ils revinrent l'année suivante, et lui dirent: Nous ne cacherons point à mon seigneur que l'argent est épuisé, et que les troupeaux de bétail ont passé à mon seigneur; il ne reste rien devant mon seigneur que nos corps et nos terres.
19 Ko e hā te mau mate ai ʻi ho ʻao, ʻakimautolu mo homau fonua? Ke ke fakatau ʻakimautolu mo homau fonua ʻaki ʻae mā, pea te mau hoko, mo homau fonua, ko e kau tamaioʻeiki kia Felo; pea tuku kiate kimautolu ʻae tenga, koeʻuhi ke mau moʻui, kae ʻikai mate, pea ke ʻoua naʻa lala ʻae fonua.”
Pourquoi péririons-nous sous tes yeux, nous et nos terres? Achète-nous, nous et nos terres, pour du pain, et nous serons, avec nos terres, esclaves de Pharaon. Et donne-nous de quoi semer, afin que nous vivions et ne mourions pas, et que le sol ne soit point désolé.
20 Pea naʻe fakatau ʻe Siosefa ʻae fonua kotoa pē ʻa ʻIsipite, kia Felo; he naʻe taki taha fakatau ʻe he kakai ʻIsipite ʻa ʻene ngoue; he koeʻuhi naʻe fakavaivaiʻi ʻakinautolu ʻe he honge; pea naʻe maʻu ʻe Felo ʻae fonua kotoa pē.
Et Joseph acquit tout le sol de l'Égypte à Pharaon; car les Égyptiens vendirent chacun leur champ, parce que la famine les y força; et la terre fut à Pharaon.
21 Pea koeʻuhi ko e kakai, naʻa ne tuku ʻakinautolu ki he ngaahi kolo mei he ngataʻanga ʻe taha ʻo ʻIsipite ʻo aʻu ki hono ngataʻanga ʻe taha.
Quant au peuple, il le fit passer dans les villes, depuis une extrémité du territoire de l'Égypte jusqu'à l'autre.
22 Ka ko e fonua ʻoe kau taulaʻeiki naʻe ʻikai te ne fakatau; he naʻe ʻatu ʻae ʻinasi ki he kau taulaʻeiki meia Felo, pea naʻa nau kai ʻaia naʻe foaki ʻe Felo kiate kinautolu; ko ia naʻe ʻikai ai tenau fakatau honau fonua.
Les terres des prêtres furent les seules qu'il n'acquit point; car les prêtres recevaient de Pharaon une portion fixée, et ils mangeaient la portion que Pharaon leur avait donnée. C'est pourquoi, ils ne vendirent point leurs terres.
23 Pea naʻe pehē ʻe Siosefa ki he kakai, “Vakai, kuo u fakatau ʻakimoutolu he ʻaho ni, mo homou fonua, maʻa Felo: vakai mai, ko e tenga eni kiate kimoutolu, pea te mou tūtuuʻi ʻaki ʻae fonua.
Et Joseph dit au peuple: Je vous ai acquis aujourd'hui, vous et vos terres, à Pharaon. Voici pour vous de la semence, afin que vous ensemenciez le sol.
24 Pea ʻe hoko ʻo pehē, ʻi hono tupu te mou ʻomi hono vahe nima kia Felo, ka ko e vahe ʻe fā ʻe ʻiate kimoutolu ia, ko e tenga ki hoʻomou ngoue, mo e meʻakai kiate kimoutolu, mo kinautolu ʻi homou kau nofoʻanga, mo e meʻakai ki hoʻomou fānau.”
Et au temps des récoltes, vous donnerez le cinquième à Pharaon, et les quatre autres parties seront à vous, pour semer les champs, et pour votre nourriture, et pour celle des gens qui sont dans vos maisons, et pour la nourriture de vos petits enfants.
25 Pea naʻa nau pehē, “Kuo fakahaofi ʻemau moʻui; ʻofa ke mau ʻilo ʻae ʻofa ʻi he ʻao ʻo homauʻeiki, pea mau nofo ko e kau tamaioʻeiki kia Felo.
Et ils dirent: Tu nous as sauvé la vie! Que nous trouvions grâce aux yeux de mon seigneur, et nous serons esclaves de Pharaon.
26 Pea naʻe fokotuʻu ia ʻe Siosefa ko e fono ki he fonua kotoa pē ʻo ʻIsipite ʻo aʻu ki he ʻaho ni, koeʻuhi ke maʻu ʻe Felo hono vahe nima; ka naʻe ʻikai pehē ki he fonua ʻoe kau taulaʻeiki ʻaia naʻe ʻikai maʻu ʻe Felo.”
Et Joseph en fit une loi, qui dure jusqu'à ce jour, sur les terres d'Égypte: Le cinquième à Pharaon. Il n'y eut que les terres des prêtres qui ne furent point à Pharaon.
27 Pea naʻe nofo ʻa ʻIsileli ʻi ʻIsipite, ʻi he fonua ko Koseni; pea naʻa nau maʻu ʻae ngaahi fonua, pea naʻa nau tupu ʻo tokolahi ʻaupito.
Israël habita donc au pays d'Égypte, au pays de Gossen; et ils y acquirent des propriétés, et ils s'accrurent, et multiplièrent beaucoup.
28 Pea naʻe moʻui ʻa Sēkope ʻi he fonua ko ʻIsipite ʻi he taʻu ʻe hongofulu ma fitu; pea ko e taʻu kotoa pē ʻo Sēkope, ko e taʻu ʻe teau mo e taʻu ʻe fāngofulu ma fitu.
Et Jacob vécut au pays d'Égypte dix-sept ans. Et les jours de Jacob, les années de sa vie, furent de cent quarante-sept ans.
29 Pea naʻe ofi ʻae ʻaho ke pekia ai ʻa ʻIsileli; pea ui ia ke haʻu hono foha ko Siosefa, ʻo ne pehē kiate ia, “Ko eni, kapau kuo u maʻu ʻae ʻofa ʻi ho ʻao, pea ke ʻai ho nima ʻi hoku lalo tenga, mo ke fai angalelei mo moʻoni kiate au; ʻoku ou kole kiate koe, ʻoua naʻa ke tanu au ʻi ʻIsipite.
Et quand le jour de la mort d'Israël approcha, il appela son fils Joseph, et lui dit: Si j'ai trouvé grâce à tes y eux, mets, je te prie, ta main sous ma cuisse, et use envers moi de bonté et de fidélité: je te prie, ne m'enterre point en Égypte.
30 Ka te u tokoto au mo ʻeku ngaahi tamai, pea te ke fata au mei ʻIsipite, ʻo tanu au ʻi honau tanuʻanga.” Pea naʻe pehē ʻe ia, “Te u fai ʻo hangē ko hoʻo lea.”
Quand je serai couché avec mes pères, emporte-moi d'Égypte, et enterre-moi dans leur tombeau. Et il répondit: Je ferai selon ta parole.
31 Pea naʻa ne pehē, “Fuakava mai kiate au.” Pea ne fuakava kiate ia. Pea naʻe punou ʻa ʻIsileli ki he ʻuluʻi mohenga.
Il dit: Jure-le-moi. Et il le lui jura. Et Israël se prosterna sur le chevet du lit.

< Senesi 47 >