< 2 Samuela 17 >

1 Naʻe pehē foki ʻe ʻAhitofeli kia ʻApisalomi, “Tuku ke u fili mai ha kau tangata ʻe tokotaha mano mo e toko ua afe, pea te u tuʻu hake mo tuli atu kia Tevita ʻi he poōni:
Or, Ahitofel dit à Absalon: "Permets-moi de lever douze mille hommes et de me mettre à la poursuite de David, encore cette nuit.
2 Pea te u hoko atu kiate ia lolotonga ʻa ʻene ongosia mo nima vaivai, pea u fakamanavahēʻi ia: pea ʻe hola ʻae kakai kotoa pē ʻoku ʻiate ia; pea teu taaʻi ʻae tuʻi tokotaha pe:
Je le surprendrais fatigué et découragé; je le déconcerterais, tout le peuple qui l’accompagne prendrait la fuite et, le roi se trouvant isolé, je le frapperais.
3 Pea te u toe ʻomi kiate koe ʻae kakai kotoa pē: ko e tangata ʻaia ʻoku ke kumi ʻoku hangē ia ko e liliu mai ʻoe kakai kotoa pē: pea ʻe fiemālie ai ʻae kakai kotoa pē.”
Je ramènerais ainsi tout le peuple à toi; car, atteindre l’homme que tu recherches, c’est comme si tous revenaient, et tout le peuple retrouvera ainsi la paix."
4 Pea naʻe lelei ʻae lea ni kia ʻApisalomi, pea mo e mātuʻa kotoa pē ʻo ʻIsileli.
La chose plut à Absalon et à tous les anciens d’Israël.
5 Pea naʻe toki pehē ʻe ʻApisalomi, “Ui eni foki kia Husai ko e tangata ʻAliki, pea ke tau fanongo ki heʻene lau ʻaʻana.”
Cependant Absalon dit: "Qu’on appelle aussi Houchaï l’Arkéen, pour que nous sachions ce qu’il a à dire de son côté."
6 Pea ʻi heʻene hoko mai ʻa Husai kia ʻApisalomi, naʻe lea ʻa ʻApisalomi kiate ia, ʻo pehē, “Kuo pehē ni ʻae lea kuo fai ʻe ʻAhitofeli: te tau fai pe ʻikai ki heʻene lea? Kapau ʻe ʻikai, ke ke lea mai pe koe.”
Houchaï entra chez Absalon, qui lui dit: "Ahitofel a parlé de telle façon; devons-nous, oui ou non, suivre son conseil? Parle à ton tour."
7 Pea naʻe pehē ʻe Husai kia ʻApisalomi, “Ko e fakakaukau kuo lea ʻaki ʻe ʻAhitofeli ʻoku ʻikai lelei ʻi he ngaahi ʻaho ko eni.”
Houchaï répondit à Absalon: "Le conseil donné par Ahitofel n’est pas bon cette fois.
8 He naʻe pehē ʻe Husai, “ʻOku ke ʻilo ʻa hoʻo tamai pea mo ʻene kau tangata, ko e kau tangata toʻa ʻakinautolu, pea kuo nau mamahi ʻi honau loto, ʻo hangē ko ha pea kuo kaihaʻasi mei ai hono ʻuhiki ʻi he vao: pea ko hoʻo tamai ko e tangata maheni ai mo e tau, pea ʻe ʻikai te ne nofo fakataha mo e kakai.
Tu sais, poursuivit Houchaï, que ton père et ses hommes sont braves, qu’ils sont exaspérés comme une ourse privée de ses petits dans les champs; ton père, d’ailleurs, est un homme de guerre, qui ne s’attardera pas avec sa troupe.
9 Vakai, kuo fufū eni ia ʻi ha luo, pe ʻi ha potu kehe: pea ʻe hoko ʻo pehē, ʻoka tō hifo honau niʻihi ʻi he kamataʻanga, ʻe pehē ʻe ia kotoa pē ʻoku fanongo ki ai, Kuo fai ʻae teʻia ʻi he lotolotonga ʻoe kakai ʻoku muimui kia ʻApisalomi.
Sans doute, en ce moment, il se cache dans quelque fossé ou quelque autre place; que plusieurs des tiens tombent, aussitôt ceux qui l’apprendront diront: Un désastre a frappé le parti d’Absalon.
10 Pea ko ia foki ʻoku toʻa pea tatau hono loto mo e loto ʻo ha laione, ʻe vaivai ʻaupito: he ʻoku ʻilo ʻe ʻIsileli kātoa ko hoʻo tamai ko e tangata toʻa ia, pea ʻoku lototoʻa ʻakinautolu ʻoku kau mo ia.
Alors, même le plus courageux, l’homme au cœur de lion, se sentira défaillir, car tout Israël connaît la valeur de ton père et celle des guerriers qui l’accompagnent.
11 Ko ia ko ʻeku fakakaukau ʻaʻaku ke tānaki kotoa pē ʻa ʻIsileli kiate koe, mei Tani ʻo aʻu atu ki Peasipa, ke hangē ko e ʻoneʻone ʻoe matātahi ʻa honau tokolahi; pea ko koe, ke ʻalu koe ki he tau.
Donc, je conseille qu’autour de toi se rassemble tout Israël, depuis Dan jusqu’à Bersabée, aussi nombreux que le sable au bord de la mer, et que toi-même diriges l’attaque.
12 Pea pehē, te tau hoko atu kiate ia ʻi ha potu pe ʻe ʻilo ai ia, pea te tau tō hifo ki ai ʻo hangē ko e tō hifo ʻae hahau ki he funga kelekele: pea ʻiate ia pea mo e kau tangata kotoa pē ʻoku kau mo ia ʻe ʻikai ʻaupito tuku ke toe hanau tokotaha.
Si nous le joignons dans un des endroits où il se trouve, nous tomberons sur lui comme la rosée couvre la terre, et il ne nous échappera non plus qu’aucun des hommes qui l’accompagnent.
13 Pea kapau foki kuo ne hū atu ki ha kolo, ʻe toki ʻomi ai ʻe ʻIsileli kātoa ha ngaahi maea ki he kolo ko ia, pea te tau tohoaki ia ki he vaitafe, kaeʻoua ke taʻeʻiloʻi ʻi ai hano momoʻi foʻi maka siʻi ʻe taha.”
Que s’il se réfugie dans une ville, tout Israël y appliquera des cordes, et nous l’entraînerons dans le torrent de façon qu’il n’en restera pas une pierre."
14 Pea naʻe pehē ʻe ʻApisalomi pea mo e kau tangata kotoa pē ʻo ʻIsileli, “ʻOku lelei hake ʻae fakakaukau ʻa Husai ko e tangata ʻAliki ʻi he fakakaukau ʻa ʻAhitofeli. He naʻe tuʻutuʻuni ʻe Sihova ke veuveuki ʻae fakakaukau lelei ʻa ʻAhitofeli, koeʻuhi kae ʻomi ʻe Sihova ʻae kovi kia ʻApisalomi.”
Absalon et tous les Israélites s’écrièrent: "Le conseil de Houchaï l’Arkéen vaut mieux que celui d’Ahitofel." (L’Eternel avait voulu déjouer ainsi le sage conseil d’Ahitofel, afin de conduire Absalon à sa perte.)
15 Pea naʻe toki pehē ai ʻe Husai kia Satoki mo ʻApiata ko e ongo taulaʻeiki, naʻe pehē mo pehē ʻae fakakaukau naʻe fai ʻe ʻAhitofeli kia ʻApisalomi pea mo e kau mātuʻa ʻo ʻIsileli; pea kuo pehē mo pehē ʻa ʻeku fakakaukau ʻaʻaku.
Or, Houchaï dit à Çadok et à Ebiatar, les prêtres: "Ahitofel a donné tel conseil à Absalon et aux anciens d’Israël, et moi j’ai donné tel autre.
16 Ko ia foki mo fekau fakatoʻotoʻo, pea tala kia Tevita, ʻo pehē, ʻoua naʻa ke nofo ʻi he poōni ʻi he potu ʻataʻatā ʻoe toafa, ka ke mole atu ke vave; telia naʻa fōngia hifo ʻae tuʻi pea mo e kakai kotoa pē ʻoku ʻiate ia.
Maintenant, envoyez promptement avertir David en ces termes: "Ne passe pas la nuit dans les plaines du désert, mais va plus loin, car il pourrait arriver malheur au roi et à tout le peuple qui l’accompagne."
17 Ka ko eni naʻe nofo ʻa Sonatane mo ʻAhimasi ʻo ofi ki Eni-Lokeli; he naʻe tapu ʻe na hū mai ki he kolo: ko ia naʻe ʻalu ai ha fefine ʻo ne tala ia kiate kinaua; pea naʻa na ʻalu ʻo fakahā ia ki he tuʻi ko Tevita.
Jonathan et Ahimaaç attendaient à En-Roghel. La servante alla les avertir, pour qu’eux-mêmes allassent prévenir le roi David, car ils ne pouvaient se laisser voir en entrant dans la ville.
18 Ka naʻe mamata kiate kinaua ha tamasiʻi, pea ne fakahā ia kia ʻApisalomi: ka naʻa na ʻalu fakatoʻotoʻo fakatouʻosi, ʻo na hoko ki he fale ʻo ha tangata ʻi Pahulimi, ʻaia naʻe maʻu ha luo vaikeli ʻi hono lotoʻā, pea naʻa na ʻalu hifo ki ai.
Mais un serviteur les vit et en fit part à Absalon. Tous deux s’en allèrent en hâte et se rendirent à Bahourim, dans la maison d’un homme qui avait un puits dans sa cour; ils y descendirent.
19 Pea naʻe ʻomi ʻe he fefine ha meʻa ʻufiʻufi ʻo ne ʻufiʻufi ʻaki ʻae ngutu ʻoe luo vai, pea naʻe folofolahi ki ai ʻae fuaʻi uite ʻaia naʻe momosi; pea naʻe ʻikai ʻiloʻi ʻae meʻa ko ia.
La femme étendit une couverture sur l’office du puits et répandit dessus des grains pilés, de sorte qu’on ne se douta de rien.
20 Pea ʻi he hoko mai ʻae kau tamaioʻeiki ʻa ʻApisalomi ki he fefine ʻi he fale, naʻa nau pehē, Ko fē ʻia ʻa ʻAhimasi pea mo Sonatane? Pea naʻe pehē ʻe he fefine kiate kinautolu, “Kuo na mole atu ki he kauvai ʻe taha.” Pea hili ʻenau kumi mo taʻeʻiloʻi ʻakinaua, naʻa nau toe ʻalu ki Selūsalema.
Les serviteurs d’Absalon pénétrèrent chez cette femme et lui dirent: "Où sont Ahimaaç et Jonathan?" Elle leur répondit: "Ils ont passé le cours d’eau." Ils cherchèrent, ne les trouvèrent pas et s’en retournèrent à Jérusalem.
21 Pea naʻe hoko ʻo pehē, hili ʻenau ʻalu, naʻa na ʻalu hake mei he luo vaikeli, ʻo na ō mo fakahā kia Tevita, ko e tuʻi, ʻo na pehē kia Tevita, “Tuʻu hake, pea ʻalu fakatoʻotoʻo atu ki he kauvai: he kuo pehē ni ʻae fakakaukau ʻa ʻAhitofeli kiate kimoutolu.”
Après leur départ, les jeunes gens remontèrent du puits, s’en allèrent aviser le roi David et lui dirent: "Debout! Hâtez-vous de repasser l’eau, car Ahitofel a conseillé telle mesure contre vous."
22 Pea naʻe toki tuʻu hake ai ʻa Tevita, pea mo e kakai kotoa pē naʻe ʻiate ia, pea naʻa nau aʻa atu ki he kauvai ʻe taha ʻo Sioatani: ʻi heʻene maʻa hake ʻae ʻaho naʻe ʻikai toe ha tokotaha naʻe taʻeʻā atu ʻi Sioatani.
David se mit en route avec toute sa suite, et ils traversèrent le Jourdain; l’aube du lendemain venue, pas un ne manqua, tous avaient passé le Jourdain.
23 Pea ʻi heʻene mamata ʻe ʻAhitofeli kuo ʻikai fai ʻa ʻene fakakaukau ʻaʻana, naʻa ne ʻai ʻae hekaʻanga ki heʻene ʻasi, pea ne tuʻu hake, pea naʻe ʻalu ia ki hono ʻapi, pea ki hono kolo, pea naʻa ne tuku ʻae fekau ki hono fale, pea ne tautau ʻe ia ia, ʻo ne mate, pea naʻe tanu ia ʻi he faʻitoka ʻo ʻene tamai.
Ahitofel, voyant qu’on n’avait pas suivi son conseil, sangla son âne, se dirigea aussitôt vers sa maison, dans sa ville, mit ordre à ses affaires et s’étrangla; après sa mort, on l’ensevelit dans le sépulcre de son père.
24 Pea hili ia naʻe haʻu ʻa Tevita ki Mehanemi. Pea naʻe aʻa atu ʻa ʻApisalomi ʻi Sioatani, ʻaia mo e kau tangata kotoa pē ʻo ʻIsileli naʻe ʻiate ia.
Cependant, David arrivait à Mahanaïm et Absalon passait le Jourdain, suivi de tout Israël.
25 Pea naʻe fakanofo ʻe ʻApisalomi ʻa ʻAmasa ko e ʻeiki pule ʻoe tau ko e fetongi ʻo Soape: pea ko ʻAmasa ko e foha ia ʻoe tangata ʻaia naʻe hingoa ko Itila ko e tangata ʻIsileli, ʻaia naʻe ʻalu ʻo mohe mo ʻApikali ko e ʻofefine ʻo Naʻasi, pea ko e tokoua kia Seluia ko e faʻē ʻa Soape.
Absalon avait placé Amasa à la tête de l’armée pour remplacer Joab; cet Amasa était fils d’un homme appelé Yithra l’Israélite, qui avait épousé Abigal, fille de Nahach, sœur de Cerouya, la mère de Joab.
26 Ko ia naʻe nofo ai ʻa ʻIsileli mo ʻApisalomi ʻi he fonua ʻo Kiliati.
Israël campa avec Absalon dans le pays de Galaad.
27 Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻI heʻene hoko mai ʻa Tevita ki Mehanemi, [naʻe haʻu ]ʻa Sopi ko e foha ʻo Naʻasi mei Lapa ʻi he fānau ʻa ʻAmoni, mo Mekili ko e foha ʻo ʻAmieli ʻo Lotipale, mo Pasilai ko e tangata Kiliati mei Lokelimi,
Or, lorsque David arriva à Mahanaïm, Chobi, fils de Nahach, venu de Rabba des Ammonites, Makhir, fils d’Ammiel, de Lo-Debar, et Barzitlaï le Galaadite, de Roghelim,
28 ‌ʻO[nau ]ʻomi ʻae ngaahi moheʻanga, mo e ngaahi ipu, mo e ngaahi ipu kelekele, mo e uite, mo e paʻale, mo e mahoaʻa, mo e uite naʻe tunu, mo e piini, mo e faʻahinga piini naʻe tunu.
apportant de la literie, des coupes, de la poterie, du froment, de l’orge, de la farine, du blé torréfié, des fèves, des lentilles et autres grains grillés,
29 Mo e honi, mo e pota, mo e fanga sipi, mo e siisi mei he[huhuʻa ʻoe ]fanga pulu fefine, [ko e meʻa ]maʻa Tevita, pea mo e kakai kotoa pē naʻe ʻiate ia, kenau kai: he naʻa nau pehē, Kuo fiekaia ʻae kakai, mo ongosia, mo fieinua, ʻi he toafa.
du miel, de la crème, des brebis et des fromages de vache, présentèrent le tout à David et à ses compagnons pour se restaurer, car, pensaient-ils, le peuple a souffert de la faim, de la soif et de la fatigue par sa marche dans le désert.

< 2 Samuela 17 >