< 2 Samuela 13 >

1 Pea hili eni naʻe hoko ʻo pehē, naʻe ʻia ʻApisalomi ko e foha ʻo Tevita, ʻae tuofefine naʻe hoihoifua, pea ko Tamaa ʻa hono hingoa; pea naʻe mamana kiate ia ʻa ʻAmanoni ko e foha ʻo Tevita.
Et après cela il arriva que Absalom, fils de David, avait une sœur qui était belle, nommée Thamar, et que Amnon, fils de David, s'éprit d'elle.
2 Pea ko e meʻa ʻi heʻene feinga mamahi ʻa ʻAmanoni, naʻa ne hoko ʻo mahakiʻia koeʻuhi ko hono tuofefine ko Tamaa; he ko e tāupoʻou ia; pea ko e meʻa fifilingataʻa kia ʻAmanoni haʻane fai ha meʻa kiate ia.
Et Amnon se tourmentait pour Thamar, sa sœur, à se rendre malade; car elle était vierge et il voyait la difficulté de rien entreprendre sur elle.
3 Ka naʻe ai ʻae kaumeʻa ʻa ʻAmanoni, naʻe hingoa ko Sonatapi, ko e foha ʻo Simia ko e kāinga ʻo Tevita: pea ko e tangata kākā ʻaupito ʻa Sonatapi.
Or Amnon avait un ami, nommé Jonadab, fils de Siméa, frère de David, et Jonadab était un homme fort avisé.
4 Pea naʻa ne pehē kiate ia, “Ko e foha koe ʻoe tuʻi, pea ko e hā ʻoku pehē ai ho tutue ʻi he ʻaho kotoa pē? ʻIkai te ke tala mai kiate au?” Pea naʻe pehē ʻe ʻAmanoni kiate ia, “ʻOku ou ʻofa kia Tamaa, ko e tuofefine ʻo ʻApisalomi ko hoku tokoua.”
Et il lui dit: Pourquoi es-tu ainsi défait, toi, fils du Roi, un matin comme l'autre? ne me feras -tu pas confidence? Et Amnon lui dit: J'aime Thamar, sœur d'Absalom, mon frère.
5 Pea naʻe pehē ʻe Sonatapi kiate ia, “Tokoto hifo koe ki ho mohenga, pea ke pehē ʻoku ke mahaki: pea ʻoka haʻu hoʻo tamai ke mamata kiate koe, te ke pehē kiate ia, ‘ʻOku ou kole kiate koe, tuku ke haʻu ʻa hoku tuofefine ko Tamaa, ke ne ʻomi ʻeku meʻakai, pea ne teuteu ʻeku meʻakai ʻi hoku ʻao, koeʻuhi ke u mamata ki ai, pea kai ia mei hono nima.’”
Et Jonadab lui dit: Mets-toi au lit et fais le malade, et si ton père vient te voir, dis-lui: Permets à Thamar, ma sœur, de venir pour me donner à manger et préparer la collation sous mes yeux, afin que je voie et que je reçoive les aliments de sa main.
6 Ko ia naʻe tokoto ai ʻa ʻAmanoni, ʻo ne pehē kuo ne mahaki: pea ʻi heʻene haʻu ʻae tuʻi ke mamata kiate ia, naʻe pehē ʻe ʻAmanoni ki he tuʻi, “ʻOku ou kole kiate koe, tuku ke haʻu ʻa Tamaa ko hoku tuofefine, ke ne ngaohi ha foʻi mā ʻe ua ʻi hoku ʻao, koeʻuhi ke u kai ia mei hono nima.”
Amnon se mit donc au lit et fit le malade, et le Roi vint le voir, et Amnon dit au Roi: Permets à Thamar, ma sœur, de venir pour préparer sous mes yeux deux gâteaux que je prendrai de sa main.
7 Pea naʻe fekau ai ʻe Tevita ki he fale ʻo Tamaa, ʻo pehē, “ʻAlu leva ni ki he fale ʻo ʻAmanoni ko ho tuongaʻane, pea teuteu haʻane meʻakai.”
Et David fit dire à Thamar dans son appartement: Va donc chez ton frère Amnon et prépare-lui la collation.
8 Ko ia naʻe ʻalu ai ʻa Tamaa ki he fale ʻo ʻAmanoni ko hono tuongaʻane; ka kuo tokoto hifo ia. Pea naʻe toʻo ʻe ia ʻae mahoaʻa, pea ne natu ia, pea naʻa ne ngaohi ʻae ngaahi foʻi mā ʻi hono ʻao, pea naʻa ne taʻo ʻae ngaahi foʻi mā.
Et Thamar se rendit chez Amnon, son frère, lequel était alité. Et elle prit du levain, et pétrit et prépara sous ses yeux les gâteaux, qu'elle fit cuire;
9 Pea naʻa ne toʻo mai ha ipu ʻo ne lilingi ia ʻi hono ʻao: ka naʻe ʻikai loto ia ke kai. Pea naʻe pehē ʻe ʻAmanoni, “Tuku kituʻa ʻae kau tangata kotoa pē meiate au.” Pea naʻa nau ʻalu kotoa pē kituʻa meiate ia.
puis, prenant la poêle, elle les versa devant lui. Mais il refusa de manger. Et Amnon dit: Faites sortir tout le monde d'ici! Et tout le monde sortit de chez lui.
10 Pea naʻe pehē ʻe ʻAmanoni kia Tamaa, “ʻOmi ʻae meʻakai ki loto fale, koeʻuhi ke u kai ia mei ho nima.” Pea naʻe hiki ʻe Tamaa ʻae ngaahi foʻi mā naʻa ne ngaohi, ʻo ne ʻomi ia ki loto fale kia ʻAmanoni ko hono tuongaʻane.
Alors Amnon dit à Thamar: Apporte la collation dans l'appartement afin que je la reçoive de ta main. Et Thamar prit les gâteaux qu'elle avait préparés et les apporta à Amnon, son frère, dans l'appartement.
11 Pea ʻi heʻene ʻomi ia kiate ia ke ne kai, naʻa ne puke ia, ʻo ne pehē ki ai, “Haʻu hoku tuofefine ke ta mohe mo au.”
Et comme elle lui servait à manger, il la saisit et lui dit: Viens, couche avec moi, ma sœur.
12 Pea naʻa ne pehēange ʻe ia, “ʻE ʻikai, ʻa hoku tuongaʻane, ʻoua naʻa ke fakamaaʻi au; he ʻoku ʻikai totonu ke fai ha meʻa pehē ʻi ʻIsileli: ʻoua naʻa ke fai ʻae vale ni.
Et elle lui dit: Non, mon frère, non! n'abuse pas de moi! car on ne fait pas ainsi en Israël; ne commets pas cette infamie.
13 Pea ko au, te u tuku ke ʻalu ki fē ʻa hoku fakamā? Pea ko koe, te ke hangē koe ko ha taha ʻoe kau vale ʻi ʻIsileli. Ko ia foki, ʻoku ou kole kiate koe, ke ke lea ki he tuʻi; he koeʻuhi ʻe ʻikai te ne taʻofi au meiate koe.”
Et moi, où irais-je porter ma honte? et toi, tu serais comme l'un des infâmes en Israël. Maintenant parle donc au Roi! Il ne me refusera pas à toi.
14 Ka neongo eni naʻe ʻikai fie tokanga ia ki heʻene lea: pea ko e meʻa ʻi heʻene mālohi lahi ʻiate ia, naʻa ne tohotohoʻi ia, pea mohe mo ia.
Mais il ne voulut pas écouter sa sœur, et il lui fit violence et abusa d'elle et habita avec elle.
15 Pea hili ia naʻe fehiʻa ʻaupito kiate ia ʻa ʻAmanoni; ko ia naʻe lahi hake ai ʻae fehiʻa naʻa ne fehiʻa ʻaki kiate ia, ʻi he ʻofa ʻaia naʻa ne ʻofa ai kiate ia. Pea naʻe pehē ʻe ʻAmanoni kiate ia, “Tuʻu hake, pea ke ʻalu.”
Et Amnon la prit en forte aversion; car l'aversion qu'il conçut contre elle fut plus grande que l'amour dont il avait été épris pour elle.
16 Pea naʻa ne pehē kiate ia, “ʻOku ʻikai hano ʻuhinga: ʻoku lahi hake ʻae kovi ni ʻo hoʻo fekauʻi au ke ʻalu, ʻi he meʻa ʻe taha kuo ke fai kiate au. Ka naʻe ʻikai ʻaupito fanongo ia kiate ia.”
Et Amnon lui dit: Lève-toi! va-t'en! Et elle lui dit: A tes torts tu ajoutes en me chassant un mal plus grand que l'autre que tu m'as fait!
17 Pea naʻa ne toki ui ki heʻene tamaioʻeiki ʻaia naʻe talifekau kiate ia, ʻo ne pehē, “Kapusi atu leva ʻa e [fefine ]ni meiate au, pea songo ʻae matapā kiate ia.”
Mais il ne voulut pas l'écouter. Et il appela le valet qui le servait et lui dit: Chasse donc cette femme d'ici dans la rue, et ferme la porte au verrou après elle.
18 Pea naʻe fakakofuʻaki ia ʻae kofu pulepule: he ko e anga ia ʻoe kofu naʻe kofuʻaki ʻae ngaahi ʻofefine ʻoe tuʻi ʻaia naʻe tāupoʻou. Pea hili ia naʻe ʻomi ia kituʻa ʻe heʻene tamaioʻeiki, pea ne songo ʻae matapā kiate ia.
Or elle portait une tunique à manches; car c'était avec la mante le vêtement porté par les filles du Roi, vierges. Et le valet la mit dehors à la rue et ferma la porte au verrou après elle.
19 Pea naʻe pani ʻaki ʻe Tamaa ʻa hono ʻulu ʻae efuefu, pea naʻa ne haehae ʻa hono kofu pulepule ʻaia naʻa ne kofuʻaki, pea naʻa ne ʻai hono nima ki hono ʻulu, pea naʻa ne ʻalu pe mo tangi.
Alors Thamar mit de la cendre sur sa tête et déchira la tunique à manches qu'elle portait, et la main appliquée sur la tête, elle s'en alla, et elle marchait en poussant des cris.
20 Pea naʻe pehē ʻe ʻApisalomi ko hono tuongaʻane kiate ia, “Kuo ala [koā ]ʻa ʻAmanoni ko ho tuongaʻane kiate koe? Ka ko eni ʻa hoku tuofefine ke ke longo pe; he ko ho tuongaʻane ia; ʻoua naʻa ke tokanga ki he meʻa ni.” Ko ia naʻe nofo mamahi pe ʻa Tamaa ʻi he fale ʻo hono tuongaʻane ko ʻApisalomi.
Et Absalom, son frère, lui dit: Amnon, ton frère, a-t-il été avec toi? A présent, ma sœur, ne dis mot! c'est ton frère; ne laisse pas peser sur ton cœur ce qui est arrivé. Et Thamar demeura, éperdue qu'elle était, dans la maison d'Absalom, son frère.
21 Ka ʻi heʻene fanongo ʻa Tevita ko e tuʻi ki he ngaahi meʻa ni, naʻe houhau ʻaupito ia.
Et David apprit toutes ces choses et fut fort irrité.
22 Pea naʻe ʻikai ke moimoʻi lea ʻa ʻApisalomi ki hono tokoua ko ʻAmanoni ʻi he lelei pe ko e kovi: he naʻe fehiʻa ʻa ʻApisalomi kia ʻAmanoni, koeʻuhi ko ʻene tohotohoʻi ʻa hono tuofefine.
Et Absalom n'adressait point la parole à Amnon, ni en bien ni en mal, car Absalom haïssait Amnon, parce qu'il avait abusé de Thamar, sa sœur.
23 Pea hili ʻae taʻu kātoa ʻe ua naʻe hoko ʻo pehē, naʻe maʻu ʻe ʻApisalomi ʻae kau tangata kosi sipi ʻi Peali-Hasoa, ʻaia ʻoku ofi ki ʻIfalemi; pea naʻe talaki ki ai ʻae ngaahi foha kotoa pē ʻoe tuʻi.
Et au bout de deux ans environ, comme Absalom avait des tondeurs à Bahal-Hatsor, située près d'Ephraïm, Absalom convia tous les fils du Roi.
24 Pea naʻe haʻu ʻa ʻApisalomi ki he tuʻi, ʻo ne pehē, “Vakai eni, kuo ʻi hoʻo tamaioʻeiki ʻae kau tangata kosi sipi; ʻoku ou kole kiate koe, ke meʻa ʻae tuʻi pea mo ʻene kau tamaioʻeiki ke ʻalu mo ho tamaioʻeiki.”
Et Absalom entra chez le Roi et dit: Voici, ton serviteur a des tondeurs: que le Roi daigne avec ses serviteurs accompagner ton serviteur.
25 Pea naʻe pehē ʻe he tuʻi kia ʻApisalomi, “ʻE ʻikai, hoku foha, ʻoua naʻa tau ʻalu eni kotoa pē, telia naʻa mau fakamāfasia kiate koe.” Pea naʻa ne kole mālohi kiate ia; pea naʻe ʻikai te ne ʻalu mo ia, ka naʻa ne tāpuakiʻi ia.
Et le Roi dit à Absalom: Hé! non, mon fils, nous n'irons pas tous, pour ne point t'être à charge. Et il insista, mais David ne voulut point aller, et il le congédia.
26 Pea naʻe toki pehē ai ʻe ʻApisalomi, “Ka kuo ʻikai, pea ʻoku ou kole kiate koe, tuku ke ʻalu ʻa ʻAmanoni mo kimautolu.” Pea naʻe pehē ʻe he tuʻi kiate ia, “Ko e hā ka ʻalu ai ia mo koe?”
Et Absalom dit: Mais du moins Amnon, mon frère, ne sera-t-il pas des nôtres? Et le Roi dit: Pourquoi irait-il avec toi?
27 Ka naʻe kole fakamātoato ʻe ʻApisalomi, ke ne tuku ʻa ʻAmanoni pea mo e ngaahi foha kotoa pē ʻoe tuʻi ke ʻalu mo ia.
Mais Absalom insista auprès de lui, et David accorda permission de l'accompagner à Amnon et à tous les fils du Roi.
28 Ka ko eni, kuo ʻosi hono tala ʻe ʻApisalomi ki heʻene kau tamaioʻeiki, ʻo pehē, “Mou vakai ʻoka fiefia ʻae loto ʻo ʻAmanoni ʻi he uaine, pea kau ka pehē ʻeau kiate kimoutolu, Tāʻi ʻa ʻAmanoni; mou toki tāmateʻi ia, ʻoua naʻa manavahē; ʻikai kuo u fekau ʻeau kiate kimoutolu? Mou lototoʻa pea fai mālohi.”
Et Absalom donna cet ordre à ses valets: Observez le moment où le vin aura égayé le cœur d'Amnon, alors à mon commandement: « Frappez Amnon! » tuez-le! n'ayez pas peur! n'est-ce pas moi qui vous l'ordonne? courage et soyez des braves!
29 Pea naʻe fai ʻe he kau tamaioʻeiki ʻa ʻApisalomi kia ʻAmanoni ʻo hangē ko ia naʻe fekau ʻe ʻApisalomi. Pea naʻe tuʻu hake ai ʻae ngaahi foha ʻoe tuʻi, pea naʻe taki taha heka ʻae tangata ki heʻene miuli pea hola.
Et les valets d'Absalom exécutèrent sur Amnon l'ordre d'Absalom. Sur cela tous les fils du Roi se levèrent, et montant chacun son mulet, ils s'enfuirent.
30 Pea naʻe hoko ʻo pehē, lolotonga ʻenau ʻi he hala, naʻe ʻomi ʻae ongoongo kia Tevita, ʻo pehē, “Kuo tāmateʻi ʻe ʻApisalomi ʻae ngaahi foha kotoa pē ʻoe tuʻi, pea ʻoku ʻikai toe ha tokotaha ʻokinautolu.”
Et comme ils étaient en chemin, la nouvelle parvint à David à qui l'on dit: Absalom a fait main basse sur tous les fils du Roi, et pas un n'a survécu.
31 Pea naʻe tuʻu hake ai ʻae tuʻi pea ne haehae ʻa hono ngaahi kofu, pea ne tō hifo ki he funga kelekele; pea naʻe tutuʻu ofi ai ʻa ʻene kau tamaioʻeiki kotoa pē pea kuo haehae ʻa honau ngaahi kofu.
Là-dessus le Roi se leva et déchira ses habits et il se coucha par terre et tous ses serviteurs assistaient, les habits déchirés.
32 Pea ko Sonatapi ko e foha ʻo Simia ko e tokoua ʻo Tevita, naʻe tali ʻe ia ʻo ne pehē, “Ke ʻoua naʻa mahalo ʻe hoku ʻeiki kuo nau tāmateʻi ʻae kau talavou kotoa pē ko e ngaahi foha ʻoe tuʻi; he ko ʻAmanoni pe tokotaha kuo mate; he kuo fakapapau ʻae meʻa ni mei he ngutu ʻo ʻApisalomi talu mei he ʻaho naʻe tohotoho ai ʻa Tamaa ko hono tuofefine.
Alors Jonadab, fils de Siméa, frère de David, prit la parole et dit: Que mon Seigneur n'ait pas cette idée: on a mis à mort tous les jeunes hommes, fils du Roi! puisque Amnon seul a péri; car à l'air d'Absalom, c'était pour lui parti pris dès le jour où il a abusé de Thamar, sa sœur.
33 Ko ia foki ke ʻoua naʻa mamahi fau ʻae loto ʻo hoku ʻeiki ko e tuʻi, ke ne mahalo kuo mate ʻae ngaahi foha kotoa pē ʻoe tuʻi: he ko ʻAmanoni pe tokotaha kuo mate.”
Ainsi, que mon Seigneur le Roi n'ait pas la chose sur le cœur avec cette idée: tous les fils du Roi sont morts! car Amnon seul est mort.
34 Ka naʻe hola ʻa ʻApisalomi. Pea naʻe hanga hake ʻe he tangata talavou ʻaia naʻe nofo ke leʻo, pea ne sio, pea vakai, naʻe haʻu ʻae kakai tokolahi ʻi he hala ʻi he tafaʻaki moʻunga ki mui ʻiate ia.
Et Absalom avait pris la fuite. Et le valet qui était en vedette leva les yeux et regarda, et voilà que par la route qu'il avait derrière lui, une grande troupe arrivait du versant de la montagne.
35 Pea naʻe pehē ʻe Sonatapi ki he tuʻi, “Vakai, ʻoku haʻu ʻae ngaahi foha ʻoe tuʻi: ʻo hangē ko ia naʻe lea ʻaki ʻe hoʻo tamaioʻeiki.”
Alors Jonadab dit au Roi: Voilà que les fils du Roi arrivent! les choses se sont passées comme ton serviteur l'a dit.
36 Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi heʻene fakaʻosi leva ʻe ia ʻa ʻene lea, vakai, naʻe hoko mai ʻae ngaahi foha ʻoe tuʻi pea naʻa nau hiki hake honau leʻo ʻo tangi: pea naʻe tangi lahi ʻaupito foki ʻae tuʻi pea mo ʻene kau tamaioʻeiki kotoa pē.
Et quand il achevait de parler, voici, arrivèrent les fils du Roi; et laissant éclater leur voix ils pleurèrent, et le Roi aussi et tous ses serviteurs versèrent beaucoup de larmes.
37 Ka naʻe hola ʻa ʻApisalomi, ʻo ne ʻalu kia Talimei, ko e foha ʻo ʻAmihuti ko e tuʻi ʻo Kesuli. Pea naʻe loto mamahi [ʻa Tevita ]ʻi he ʻaho kotoa pē koeʻuhi ko hono foha.
Or Absalom dans sa fuite s'était rendu chez Thalmaï, fils de Ammihur, roi de Gesur. Et David était toujours en deuil de son fils.
38 Ko ia, naʻe hola ʻa ʻApisalomi, ʻo ne ʻalu ki Kesuli, pea naʻa ne ʻi ai ʻi he taʻu ʻe tolu.
Absalom avait donc fui, et gagné Gesur où il séjourna trois ans.
39 Pea naʻe holi tuʻu pe ʻa Tevita ke ne ʻalu atu kia ʻApisalomi: he kuo fakafiemālieʻi ia ʻia ʻAmanoni, koeʻuhi ko ʻene pekia.
Et le Roi David cessa de rien entreprendre contre Absalom, car il s'était consolé de la mort d'Amnon.

< 2 Samuela 13 >