2 Tuʻi 17
1 ʻI hono hongofulu ma ua ʻoe taʻu ʻo ʻAhasi ko e tuʻi ʻo Siuta naʻe kamata pule ki ʻIsileli ʻi Samēlia ʻa Hosea ko e foha ʻo Ela, ʻi he taʻu ʻe hiva.
Dvanaeste godine carovanja Ahazova nad Judom zacari se u Samariji nad Izrailjem Osija sin Ilin, i carova devet godina.
2 Pea naʻa ne fai kovi ʻi he ʻao ʻo Sihova, ka naʻe ʻikai ke hangē ia ko e ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli ʻaia naʻe ʻi muʻa ʻiate ia.
I èinjaše što je zlo pred Gospodom, ali ne kao carevi Izrailjevi koji biše prije njega.
3 Naʻe haʻu kiate ia ʻa Salimanesa ko e tuʻi ʻo ʻAsilia ko hono tauʻi; pea naʻe fakatokalalo kiate ia ʻa Hosea, pea naʻa ne foaki ʻae ngaahi meʻaʻofa kiate ia.
Na njega doðe Salmanasar car Asirski, i Osija mu posta sluga, te mu plaæaše danak.
4 Pea naʻe ʻilo ʻe he tuʻi ʻo ʻAsilia ʻae teu lapa ʻe Hosea: he kuo fekau atu ʻe ia ʻae kau talafekau kia So ko e tuʻi ʻo ʻIsipite, pea naʻe ʻikai ʻomi ʻae meʻaʻofa ki he tuʻi ʻo ʻAsilia, ʻo hangē ko ia naʻa ne faʻa fai ʻi he taʻu kotoa pē; ko ia naʻe fakahū ia ʻe he tuʻi ʻo ʻAsilia ki he fale pōpula, mo ne haʻi ia ʻi he fale pōpula.
Ali car Asirski opazi da Osija hoæe da se odmetne, jer Osija posla poslanike k Soju caru Misirskom i ne posla danka godišnjega caru Asirskom; zato ga opkoli car Asirski i svezavši baci ga u tamnicu.
5 Pea naʻe ʻalu hake ai ʻae tuʻi ʻo ʻAsilia ki he potu kotoa pē ʻoe fonua, mo ne ʻalu hake ki Samēlia, mo ne kāpui ia ʻaki ʻae tau ʻi he taʻu ʻe tolu.
I car Asirski proðe svu zemlju i doðe na Samariju, i bi je tri godine.
6 Pea ʻi hono hiva ʻoe taʻu ʻo Hosea naʻe lavaʻi ʻa Samēlia ʻe he tuʻi ʻo ʻAsilia, pea naʻa ne ʻave ʻae kakai ʻIsileli ki ʻAsilia, mo ne tuku ʻakinautolu ʻi Hala pea ʻi Hapoa ki he vaitafe ʻo Kosani, pea ʻi he ngaahi kolo ʻae kakai Mitia.
Devete godine Osijine uze car Asirski Samariju i odvede Izrailja u Asiriju i naseli u Alaju i u Avoru na vodi Gozanu i u gradovima Midskim.
7 He naʻe pehē, kuo fai angahala ʻe he fānau ʻa ʻIsileli kia Sihova ko honau ʻOtua, ʻaia naʻa ne ʻomi ʻakinautolu mei he fonua ko ʻIsipite, mei he lalo nima ʻo Felo ko e tuʻi ʻo ʻIsipite, pea kuo nau manavahē ki he ngaahi ʻotua kehe.
A to bi što sinovi Izrailjevi griješiše Gospodu Bogu svojemu, koji ih je izveo iz zemlje Misirske ispod ruke Faraona cara Misirskoga, i bojaše se drugih bogova,
8 Pea kuo nau ʻaʻeva ʻi he ngaahi fekau ʻae kakai hiteni, ʻakinautolu naʻe kapusi atu ʻe Sihova mei he ʻao ʻoe fānau ʻa ʻIsileli, pea mo e ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli naʻa nau fakanofo.
I hodiše po uredbama naroda koje odagna Gospod ispred sinova Izrailjevijeh, i kako èiniše carevi Izrailjevi;
9 Pea naʻe fai fakafufū ʻe he fānau ʻa ʻIsileli ʻae ngaahi meʻa naʻe ʻikai totonu kia Sihova ko honau ʻOtua, pea naʻa nau langa moʻonautolu ʻae ngaahi potu māʻolunga ʻi honau ngaahi kolo kotoa pē, mei he foʻi fale māʻolunga ʻoe kau leʻo ʻo fai hake ki he kolo naʻe fakaʻā.
I tajno èiniše sinovi Izrailjevi što nije pravo pred Gospodom Bogom njihovijem, i pogradiše visine po svijem gradovima svojim, od kule stražarske do gradova ozidanijeh.
10 Pea naʻa nau fokotuʻu maʻanautolu ʻae ngaahi tamapua, mo e ngaahi vao tapu ʻi he tafungofunga māʻolunga kotoa pē, pea ʻi he lolo ʻakau mata kotoa pē:
I podigoše likove i lugove na svakom visokom humu i pod svakim zelenijem drvetom.
11 Pea naʻa nau tutu ʻae meʻa namu kakala ʻi he potu māʻolunga kotoa pē, ʻo hangē ko e hiteni ʻaia naʻe fakaʻauha atu mei honau ʻao ʻe Sihova; pea naʻa nau fai ʻae ngaahi meʻa kovi ke fakatupu ʻae houhau ʻo Sihova:
I kaðahu onuda po svijem visinama kao narodi koje odagna Gospod ispred njih, i èinjahu zle stvari gnjeveæi Gospoda.
12 He naʻa nau tauhi ki he ngaahi tamapua, ʻaia naʻe pehē ai ʻe Sihova kiate kinautolu, ʻE ʻikai te mou fai ʻae meʻa ni.
I služahu gadnijem bogovima, za koje im bješe Gospod rekao: ne èinite to.
13 Ka naʻe valokiekina ʻe Sihova ki ʻIsileli pea ki Siuta ʻi heʻene kau palōfita kotoa pē mo e kau kikite kotoa pē, ʻo pehē, “Ke tafoki ʻakimoutolu mei homou ngaahi hala kovi, pea tauhi ki heʻeku ngaahi fekau mo ʻeku ngaahi tuʻutuʻuni ʻo fakatatau mo e fono kotoa pē ko ia ʻaia naʻaku fekau ki hoʻomou ngaahi tamai, peau fekauʻi kiate kimoutolu ʻi heʻeku kau tamaioʻeiki ko e kau palōfita.”
I Gospod opominjaše Izrailja i Judu preko svijeh proroka i svijeh vidjelaca govoreæi: vratite se sa zlijeh putova svojih i držite zapovijesti moje i uredbe moje po svemu zakonu koji sam zapovjedio ocima vašim i koji sam vam poslao po slugama svojim prorocima.
14 Ka neongo ia naʻe ʻikai te nau fie ongoʻi, ka naʻa nau fakakekeva ʻa honau kia, ʻo hangē ko e kia ʻo ʻenau ngaahi tamai, ʻakinautolu naʻe ʻikai tui kia Sihova ko honau ʻOtua.
Ali ne poslušaše; nego bjehu tvrdovrati kao i oci njihovi, koji ne vjerovaše Gospodu Bogu svojemu.
15 Pea naʻa nau siʻaki ʻa ʻene ngaahi tuʻutuʻuni, pea mo ʻene fuakava ʻaia naʻa ne fai mo ʻenau ngaahi tamai, mo ʻene ngaahi fakamoʻoni naʻa ne fakamoʻoni ʻaki kiate kinautolu; pea naʻa nau muimui ki he vaʻinga, pea naʻa nau hoko ʻo vaʻinga, mo nau muimui ki he kakai hiteni naʻe nofo takatakai ʻiate kinautolu, ʻaia naʻe fekau ai ʻe Sihova kiate kinautolu, ke ʻoua naʻa nau fai ʻo hangē ko kinautolu.
I odbaciše uredbe njegove i zavjet njegov, koji uèini s ocima njihovijem, i svjedoèanstva njegova, kojima im svjedoèaše, i hodiše za ništavilom i postaše ništavi, i za narodima koji bijahu oko njih, za koje im bješe zapovjedio Gospod da ne èine kao oni.
16 Pea naʻa nau siʻaki ʻae ngaahi fekau kotoa pē ʻo Sihova ko honau ʻOtua, pea naʻa nau ngaohi maʻanautolu ʻae ngaahi meʻa fakatātā naʻe haka, ʻio, ʻae ʻuhiki pulu ʻe ua, mo nau ngaohi ha vao tapu, mo nau lotu ki he nāunau kotoa pē ʻoe langi, mo nau tauhi kia Peali.
I ostaviše sve zapovijesti Gospoda Boga svojega, i naèiniše sebi livene likove, dva teleta, i lugove, i klanjaše se svoj vojsci nebeskoj, i služiše Valu.
17 Pea naʻa nau pule ki honau ngaahi foha mo honau ngaahi ʻofefine ke nau ʻalu atu ʻi he lotolotonga ʻoe afi, pea naʻa nau fai fakatēvolo mo nau fai ʻae sausau, pea naʻa nau fakatau atu ʻakinautolu ke fai ʻae kovi ʻi he ʻao ʻo Sihova, ke fakatupu ai ʻa hono houhau.
I provodiše sinove svoje i kæeri svoje kroz oganj, i davaše se na vraèanje i gatanje, i prodaše se da èine zlo pred Gospodom gnjeveæi ga.
18 Ko ia naʻe houhau lahi ai ʻa Sihova ki ʻIsileli, mo ne fetuku atu ʻakinautolu mei hono ʻao: naʻe ʻikai tuku ha taha ka ko e faʻahinga pe taha ʻo Siuta.
Zato se Gospod razgnjevi vrlo na Izrailja, i odbaci ih od sebe, te ne osta nego samo pleme Judino.
19 Pea naʻa mo Siuta naʻe ʻikai tauhi ʻe ia ʻae ngaahi fekau ʻa Sihova ko honau ʻOtua, ka naʻa nau ʻalu ʻi he ngaahi tuʻutuʻuni ʻo ʻIsileli ʻaia naʻa nau fokotuʻu ʻekinautolu.
Pa ni Juda ne držaše zapovijesti Gospoda Boga svojega, nego hoðaše po uredbama koje naèiniše Izrailjci.
20 Pea naʻe siʻaki ʻe Sihova ʻae hako kotoa pē ʻo ʻIsileli, mo ne fakamamahi ʻakinautolu, mo ne tukuange ʻakinautolu ki he nima ʻoe kau maumau, kaeʻoua ke ʻosi ʻa ʻene liʻaki ʻakinautolu mei hono ʻao.
Zato Gospod povrže sve sjeme Izrailjevo, i muèi ih, i predade ih u ruke onima koji ih plijene, dokle ih i odbaci od sebe.
21 He naʻa ne haea mai ʻa ʻIsileli mei he fale ʻo Tevita; pea naʻa nau fakanofo ke tuʻi ʻa Selopoami ko e foha ʻo Nipati: pea naʻe teketekeʻi ʻa ʻIsileli ʻe Selopoami mei he muimui kia Sihova, pea naʻa ne fakaangahalaʻi ʻakinautolu ʻi he angahala lahi.
Jer se ocijepiše Izrailjci od doma Davidova, i postaviše carem Jerovoama sina Navatova, a Jerovoam odbi Izrailjce od Gospoda i navede ih da griješe grijehom velikim.
22 He naʻe ʻaʻeva ʻae fānau ʻa ʻIsileli ʻi he ngaahi angahala kotoa pē ʻa Selopoami ʻaia naʻa ne fai; naʻe ʻikai mahuʻi ʻakinautolu mei ai;
I hodiše sinovi Izrailjevi u svijem grijesima Jerovoamovijem koje je on èinio, i ne otstupiše od njih;
23 Pea naʻe hiki atu ʻa ʻIsileli ʻe Sihova mei hono ʻao, ʻo hangē ko e folofola naʻa ne fai ʻi heʻene kau tamaioʻeiki ko e kau palōfita kotoa pē. Ko ia naʻe fetuku atu ai ʻa ʻIsileli mei honau fonua ʻonautolu ki ʻAsilia ʻo aʻu mai ki he ʻaho ni.
Dokle Gospod ne odbaci Izrailja od sebe kao što je govorio preko svijeh sluga svojih proroka, i tako preseljen bi Izrailj iz zemlje svoje u Asirsku do današnjega dana.
24 Pea naʻe ʻomi ʻe he tuʻi ʻo ʻAsilia ʻae kakai mei Papilone, pea mei Kuta, pea mei ʻAva, pea mei Hemati, pea mei Sifaveimi, mo ne tuku ʻakinautolu ʻi he ngaahi kolo ʻo Samēlia, ko e fetongi ʻoe fānau ʻa ʻIsileli: pea naʻa nau maʻu ʻa Samēlia, mo nofo ʻi hono ngaahi kolo ʻo ia.
Potom dovede car Asirski ljude iz Vavilona i iz Hute i iz Ave i iz Emata i iz Sefarvima, i naseli ih u gradovima Samarijskim mjesto Izrailjaca, i naslijediše Samariju, i življahu po gradovima njezinijem.
25 Pea ʻi he kamataʻanga ʻo ʻenau nofo ʻi ai, naʻe ʻikai te nau manavahē kia Sihova: pea ko ia naʻe tuku atu ai ʻe Sihova ʻae fanga laione kiate kinautolu, pea naʻe mate ai ʻa honau niʻihi.
A kad poèeše živjeti ondje, ne bojahu se Gospoda, a Gospod posla na njih lavove, koji ih davljahu.
26 Ko ia naʻa nau lea ai ki he tuʻi ʻo ʻAsilia, ʻo pehē, ʻOku ʻikai ʻilo ʻae anga ʻoe ʻOtua ʻoe fonua ʻe he ngaahi puleʻanga kuo ke hiki mo tuku ki he ngaahi kolo ʻo Samēlia: ko ia kuo ne fekau atu ʻae fanga laione kiate kinautolu, pea vakai, ʻoku nau tāmateʻi ʻakinautolu, koeʻuhi ʻoku ʻikai ke ʻilo ʻekinautolu ʻae anga ʻoe ʻOtua ʻoe fonua.
Zato rekoše caru Asirskom govoreæi: ovi narodi koje si doveo i naselio u gradovima Samarijskim ne znaju zakona Boga one zemlje; zato posla na njih lavove, koji ih eto more, jer ne znaju zakona Boga one zemlje.
27 Pea naʻe toki fekau ai ʻe he tuʻi ʻo ʻAsilia, ʻo pehē, “ʻAve ki ai ha tokotaha ʻi he kau taulaʻeiki ʻaia naʻa mou ʻomi mei ai; pea tuku ke nau ʻalu ʻo nofo ʻi ai, pea tuku ke ne akoʻi ʻakinautolu ʻi he anga ʻoe ʻOtua ʻoe fonua.”
Tada zapovjedi car Asirski i reèe: odvedite onamo jednoga od sveštenika koje ste doveli odande, pa neka ide i sjedi ondje, neka ih uèi zakonu Boga one zemlje.
28 Pea naʻe toki haʻu ai ha tokotaha ʻi he kau taulaʻeiki ʻaia naʻa nau ʻave mei Samēlia ʻo ne nofo ʻi Peteli, pea naʻa ne akonakiʻi ʻakinautolu ke nau manavahē kia Sihova.
I tako jedan od sveštenika, koje bijahu odveli iz Samarije, doðe i nastani se u Vetilju, i uèaše ih kako æe se bojati Gospoda.
29 Ka naʻe fokotuʻu ʻe he ngaahi puleʻanga taki taha ʻa hono ngaahi ʻotua ʻonautolu, mo nau ʻai ʻakinautolu ki he ngaahi fale ʻoe ngaahi potu māʻolunga ʻaia naʻe ngaohi ʻe he kakai Samēlia, ko e taki taha ʻae puleʻanga ʻi he ngaahi kolo naʻa nau nofo ki ai.
Ali naèiniše sebi svaki narod svoje bogove, i pometaše ih u kuæe visina, koje bijahu naèinili Samarijani, svaki narod u svojim gradovima u kojima življahu.
30 Pea naʻe fokotuʻu ʻe he kakai ʻo Papilone ʻa Sukote-Pinoti, pea ʻe he kakai ʻo Kuta naʻe fokotuʻu ʻa Nelikali, pea ʻe he kakai ʻo Hemati naʻe fokotuʻu ʻa ʻAsima,
Jer Vavilonjani naèiniše Sokot-Venotu, a Huæani naèiniše Nergala, a Emaæani naèiniše Asima;
31 Pea ʻe he kakai ʻAvi naʻe fokotuʻu ʻa Nipasi mo Talitaki, pea ʻe he kakai Sifaveimi naʻe tutu ʻenau fānau ʻi he afi kia ʻAtilameleki mo ʻAnameleki, ko e ngaahi ʻotua ʻo Sifaveimi.
I Avljani naèiniše Nivaza i Tartaka, a Sefarvimci spaljivahu sinove svoje ognjem Adramelehu i Anamelehu bogovima Sefarvimskim.
32 Ko ia naʻa nau manavahē kia Sihova, pea naʻa nau ngaohi kiate kinautolu mei he kakai meʻavale ʻaupito ʻiate kinautolu ʻae kau taulaʻeiki ki he ngaahi potu māʻolunga, pea naʻa nau fai feilaulau ʻekinautolu ʻi he ngaahi fale ʻoe ngaahi potu māʻolunga maʻanautolu.
Ali se bojahu Gospoda, i postaviše izmeðu sebe sveštenike visinama, koji im služahu u domovima visina;
33 Naʻa nau manavahē kia Sihova, kae tauhi pe ki honau ngaahi ʻotua ʻonautolu, ʻo hangē ko e anga ʻoe ngaahi puleʻanga naʻa nau ʻave pōpula mei ai.
Bojahu se Gospoda, ali i svojim bogovima služahu po obièaju onijeh naroda iz kojih ih preseliše.
34 ʻOku nau fai ki heʻenau anga ʻi muʻa ʻo aʻu mai ki he ʻaho ni: ʻoku ʻikai te nau manavahē kia Sihova, pea ʻoku ʻikai fai ʻekinautolu ke tatau mo ʻenau ngaahi tuʻutuʻuni, pe ko ʻenau ngaahi fekau, pe hangē ko e fono mo e fekau ʻaia naʻe fekau ʻe Sihova ki he fānau ʻa Sēkope, ʻaia naʻa ne fakahingoa ko ʻIsileli;
I do današnjega dana rade po starijem obièajima; ne boje se Gospoda a ne rade ni po svojim uredbama i obièajima, ni po zakonu i zapovijesti što je zapovjedio Gospod sinovima Jakova, kojemu nadje ime Izrailj;
35 ʻAia naʻe fai ʻe Sihova mo ia ha fuakava, pea naʻa ne valoki ʻakinautolu, ʻo pehē, “ʻE ʻikai te mou manavahē ki he ngaahi ʻotua kehe, pe fakatōmapeʻe ʻakimoutolu kiate kinautolu, pe tauhi ki ai, pe feilaulau kiate kinautolu:
S kojima uèini Gospod zavjet i zapovjedi im i reèe: ne bojte se drugih bogova niti im se klanjajte niti im služite niti im prinosite žrtava;
36 Ka ko Sihova ʻaia naʻe ʻomi ʻakimoutolu mei he fonua ko ʻIsipite ʻi he mālohi lahi, mo e nima naʻe mafao atu, ko ia ia te mou manavahē ki ai, pea ko ia ia te mou lotu ki ai, pea ko ia ia te mou fai ki ai ʻae feilaulau.
Nego Gospoda, koji vas je izveo iz zemlje Misirske silom velikom i mišicom podignutom, njega se bojte i njemu se klanjajte i njemu prinosite žrtve;
37 Pea ko e ngaahi tuʻutuʻuni, mo e ngaahi fakamaau, pea mo e fono, mo e fekau, ʻaia naʻa ne tohi maʻamoutolu, te mou tokanga ke fai ia ʻo lauikuonga; pea ʻe ʻikai te mou manavahē ki ha ngaahi ʻotua kehe.
I uredbe i pravila i zakon i zapovijesti što vam je napisao držite izvršujuæi ih vazda, i ne bojte se drugih bogova.
38 Pea ko e fuakava ʻaia kuo u fai mo kimoutolu, ʻe ʻikai te mou fakangaloʻi; pea ʻe ʻikai foki te mou manavahē ki he ngaahi ʻotua kehe.
I ne zaboravljajte zavjeta koji je uèinio s vama, i ne bojte se drugih bogova.
39 Ka te mou manavahē kia Sihova ko homou ʻOtua; pea te ne fakamoʻui ʻakimoutolu mei he nima ʻo homou ngaahi fili kotoa pē.”
Nego Gospoda Boga svojega bojte se, i on æe vas izbaviti iz ruku svijeh neprijatelja vaših.
40 Ka naʻe ʻikai te nau fanongo, pea naʻa nau fai pe ʻo hangē ko ʻenau muʻaki anga.
Ali ne poslušaše, nego radiše po starom svom obièaju.
41 Ko ia, naʻe manavahē ʻae ngaahi puleʻanga ko ia kia Sihova, ka naʻa nau tauhi ki he ngaahi meʻa fakatātā naʻe tongi, ʻa ʻenau fānau mo e fānau ʻo ʻenau fānau: ʻo hangē ko ia naʻe fai ʻe heʻenau ngaahi tamai, kuo pehē pe ʻenau fai ʻekinautolu ʻo aʻu mai ki he ʻaho ni.
Tako ovi narodi bojahu se Gospoda i idolima svojim služahu; i sinovi njihovi i sinovi sinova njihovijeh èine do današnjega dana onako kako su èinili oci njihovi.
