< 2 Crónicas 33 >

1 De doce años era Manasés cuando comenzó a reinar, y cincuenta y cinco años reinó en Jerusalén.
Naʻe hongofulu taʻu mo e taʻu ʻe ua ʻae motuʻa ʻo Manase ʻi heʻene kamata pule, pea naʻe pule ia ʻi Selūsalema ʻi he taʻu ʻe nimangofulu mo e taʻu ʻe nima.
2 E hizo lo malo en ojos del SEÑOR, conforme a las abominaciones de los gentiles que había echado el SEÑOR delante de los hijos de Israel.
Ka naʻe fai ʻe ia ʻaia naʻe kovi ʻi he ʻao ʻo Sihova, ʻo hangē ko e ngaahi angakovi ʻoe hiteni ʻaia naʻe kapusi ʻe Sihova mei he ʻao ʻoe fānau ʻa ʻIsileli.
3 Porque él reedificó los altos que Ezequías su padre había derribado, y levantó altares a los Baales, e hizo bosques, y adoró a todo el ejército de los cielos, y a él sirvió.
He naʻa ne toe langaʻi ʻae ngaahi potu māʻolunga, ʻaia naʻe holoki hifo ʻe heʻene tamai ko Hesekaia, ʻo ne fokotuʻu ʻae ngaahi feilaulauʻanga kia Peali, ʻo ne ngaohi ʻae ngaahi vao tapu, pea lotu ia ki he meʻa kotoa pē ʻoe langi, pea ne tauhi ki ai.
4 Edificó también altares en la Casa del SEÑOR, de la cual había dicho el SEÑOR: En Jerusalén será mi Nombre perpetuamente.
Pea naʻa ne langa ʻae ngaahi feilaulauʻanga ʻi he fale ʻo Sihova, ʻaia naʻe folofola ki ai ʻe Sihova, ʻE tuʻu hoku hingoa ʻi Selūsalema ʻo taʻengata.
5 Edificó asimismo altares a todo el ejército de los cielos en los dos atrios de la Casa del SEÑOR.
Pea naʻa ne langa ʻae ngaahi feilaulauʻanga ki he meʻa kotoa pē ʻoe langi ʻi he loto ʻā e ua ʻoe fale ʻo Sihova.
6 Y pasó sus hijos por fuego en el valle de los hijos de Hinom; y miraba en los tiempos, miraba en agüeros, y era dado a adivinaciones, consultaba pitones y encantadores; multiplicó en hacer lo malo en ojos del SEÑOR, para irritarle.
Pea naʻa ne pule ʻe ia ke ʻalu ʻene fānau ʻo ʻasi ʻi he afi ʻi he teleʻa ʻoe foha ʻo Henomi: pea naʻa ne tokanga foki ki he ngaahi kuonga, pea ne fai ʻae hū fakatēvolo, pea fai ʻae tuki fakatēvolo pea naʻe kaumeʻa ia ki he laumālie kovi, pea ki he kau kikite loi: naʻa ne fai ʻae kovi lahi ʻi he ʻao ʻo Sihova, ke fakatupu ai ʻae houhau kiate ia.
7 A más de esto puso una imagen de fundición, que hizo, en la Casa de Dios, de la cual había dicho Dios a David y a Salomón su hijo: En esta Casa y en Jerusalén, la cual yo elegí sobre todas las tribus de Israel, pondré mi nombre para siempre;
Pea naʻe fokotuʻu ʻe ia ʻae tamapua naʻe tongi, ko e ʻotua loi naʻa ne ngaohi, ʻi he fale ʻoe ʻOtua, ʻaia naʻe folofola ai ʻae ʻOtua kia Tevita pea mo Solomone ko hono foha, “Te u tuku hoku hingoa ʻi he fale ni, pea ʻi Selūsalema ʻaia kuo u fili ʻi he ʻao ʻoe ngaahi faʻahinga kotoa pē ʻo ʻIsileli ke taʻengata:
8 y nunca más quitaré el pie de Israel de la tierra que yo entregué a vuestros padres, a condición que guarden y hagan todas las cosas que yo les he mandado, toda la ley, estatutos, y derechos, por mano de Moisés.
pea ʻe ʻikai te u toe hiki ʻae vaʻe ʻo ʻIsileli mei he fonua ʻaia naʻaku tuʻutuʻuni moʻo hoʻomou ngaahi tamai: ʻo kapau te nau tokanga ke fai ʻaia kotoa pē naʻaku fekau kiate kinautolu, ʻo fakatatau ki he fono kotoa mo e ngaahi tuʻutuʻuni, mo e ngaahi fakamaau ʻi he nima ʻo Mōsese.”
9 Así que Manasés engañó a Judá y a los moradores de Jerusalén, para hacer más mal que los gentiles que el SEÑOR destruyó delante de los hijos de Israel.
Ko ia naʻe pule ʻe Manase kia Siuta mo e kakai ʻo Selūsalema ke nau hē, pea ke nau fai kovi lahi hake ʻi he hiteni, ʻaia naʻe fakaʻauha ʻe Sihova mei he ʻao ʻoe fānau ʻa ʻIsileli.
10 Y habló el SEÑOR a Manasés y a su pueblo, mas ellos no escucharon;
Pea naʻe folofola ʻa Sihova kia Manase, pea mo ʻene kakai: ka naʻe ʻikai te nau fie tokanga.
11 por lo cual el SEÑOR trajo contra ellos los príncipes del ejército del rey de los asirios, los cuales aprisionaron con grillos a Manasés, y atado con dos cadenas lo llevaron a Babilonia.
Ko ia naʻe ʻomi ai ʻe Sihova kiate kinautolu ʻae ngaahi ʻeiki ʻoe tau ʻoe tuʻi ʻo ʻAsilia, ʻaia naʻa nau puke ʻa Manase ʻi he ngaahi talaʻi ʻakau, pea haʻi ʻaki ia ʻae ngaahi meʻa haʻi, pea ʻave ia ki Papilone.
12 Mas luego que fue puesto en angustias, oró ante el SEÑOR su Dios, humillado grandemente en la presencia del Dios de sus padres.
Pea kuo moʻua ia ʻi he mamahi, naʻa ne hū ai kia Sihova, ko hono ʻOtua, ʻo ne fakavaivai lahi ia ʻi he ʻao ʻoe ʻOtua ʻo ʻene ngaahi tamai,
13 Y cuando oró a él, fue oído; porque él oyó su oración, y lo volvió a Jerusalén, a su reino. Entonces conoció Manasés que el SEÑOR era Dios.
Pea naʻe lotu ia kiate ia: pea naʻa ne talia ʻe ia ia, ʻo tokangaʻi ʻene lotu fakakolekole, pea ne toe ʻomi ia ki Selūsalema ki hono puleʻanga. Pea naʻe toki ʻilo ai ʻe Manase ko Sihova ko ia ko e ʻOtua.
14 Después de esto edificó el muro de afuera de la ciudad de David, al occidente de Gihón en el valle, y a la entrada de la puerta del pescado, y cercó a Ofel, y lo alzó muy alto; y puso capitanes de ejército en todas las ciudades fuertes por Judá.
Pea hili ʻae meʻa ni naʻa ne langa ʻae ʻā maka ʻi tuaʻā ʻi he Kolo ʻo Tevita, ʻi he potu lulunga ʻo Kihoni, ʻi he toafa, ʻio, ʻo hoko atu ki he matapā ika, ʻo ʻalu fakatakamilo ʻi Ofili, ʻo ne fokotuʻu hake ia ke māʻolunga ʻaupito: pea naʻe fakanofo ʻae ngaahi ʻeikitau ʻi he ngaahi kolo tau kotoa pē ʻo Siuta.
15 Asimismo quitó los dioses ajenos, y el ídolo de la Casa del SEÑOR, y todos los altares que había edificado en el monte de la Casa del SEÑOR y en Jerusalén, y los echó fuera de la ciudad.
Pea naʻe ʻave mei ai ʻe ia ʻae ngaahi ʻotua kehe, pea mo e ʻotua loi mei he fale ʻo Sihova, pea mo e ngaahi feilaulauʻanga ʻaia naʻa ne langa ʻi he moʻunga ʻoe fale ʻo Sihova, pea ʻi Selūsalema, ʻo ne lī ia kituaʻā mei he kolo.
16 Y reparó el altar del SEÑOR, y sacrificó sobre él sacrificios pacíficos y de alabanza; y mandó a Judá que sirviesen al SEÑOR Dios de Israel.
Pea naʻe toe ngaohi ʻe ia ʻo fakalelei ʻae feilaulauʻanga ʻo Sihova, pea ne feilaulau ki ai ʻae ngaahi feilaulau fakamelino, mo e ngaahi feilaulau fakafetaʻi, pea ne fekau ki Siuta ke tauhi ʻa Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli.
17 Pero el pueblo aun sacrificaba en los altos, aunque al SEÑOR su Dios.
Ka naʻe kei fai feilaulau ʻae kakai ʻi he ngaahi potu māʻolunga, ka [naʻe fai ia ]kia Sihova pe ko honau ʻOtua.
18 Lo demás de los hechos de Manasés, y su oración a su Dios, y las palabras de los videntes que le hablaron en nombre del SEÑOR Dios de Israel, he aquí todo está escrito en los hechos de los reyes de Israel.
Pea ko hono toe ʻoe ngāue ʻa Manase, mo ʻene lotu ki hono ʻOtua, mo e ngaahi lea ʻae kau kikite ʻaia naʻa nau lea ʻaki kiate ia ʻi he huafa ʻo Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli, vakai, kuo tohi ia ʻi he tohi ʻoe ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli.
19 Su oración también, y cómo fue oído, todos sus pecados, y su prevaricación, los lugares donde edificó altos y había puesto bosques e ídolos antes que se humillase, he aquí estas cosas están escritas en las palabras de los videntes.
Pea ko ʻene lotu foki, mo hono talia loto ʻofa ʻe he ʻOtua, mo ʻene angahala kotoa pē, mo ʻene fai hala, mo e ngaahi potu naʻa ne langa ai ʻae ngaahi potu māʻolunga, pea fokotuʻu ai ʻae ngaahi vao tapu, mo e ngaahi meʻa fakatātā, ʻi he teʻeki fakavaivaiʻi ia: vakai kuo tohi ia ʻi he ngaahi lea ʻae kau kikite.
20 Y durmió Manasés con sus padres, y lo sepultaron en su casa; y reinó en su lugar Amón su hijo.
Pea naʻe mohe ʻa Manase mo ʻene ngaahi tamai, pea naʻa nau tanu ia ʻi hono fale ʻoʻona: pea naʻe fetongi ia ʻi he pule ʻe hono foha ko ʻAmoni.
21 De veintidós años era Amón cuando comenzó a reinar, y dos años reinó en Jerusalén.
Naʻe uofulu taʻu mo e taʻu ʻe ua ʻa ʻAmoni ʻi heʻene kamata pule, pea naʻe pule ia ʻi he taʻu ʻe ua ʻi Selūsalema.
22 E hizo lo malo en ojos del SEÑOR, como había hecho Manasés su padre; porque a todos los ídolos que su padre Manasés había hecho, sacrificó y sirvió Amón.
Ka naʻe fai ʻe ia ʻaia naʻe kovi ʻi he ʻao ʻo Sihova, ʻo hangē ko ia naʻe fai ʻe Manase ko ʻene tamai: he naʻe feilaulau ʻa ʻAmoni ki he ngaahi meʻa fakatātā kotoa pē, ʻaia naʻe tātā mo ngaohi ʻe Manase ko ʻene tamai, ʻo ne tauhi ki ai:
23 Mas nunca se humilló delante del SEÑOR, como se humilló Manasés su padre; antes aumentó el pecado.
Pea naʻe ʻikai te ne fakavaivai ia ʻi he ʻao ʻo Sihova, ʻo hangē ko hono fakavaivai ia ʻe Manase ko ʻene tamai: ka naʻe fakaʻaʻau ki muʻa pe ʻa ʻAmoni ʻi he fai hala.
24 Y conspiraron contra él sus siervos, y lo mataron en su casa.
Pea naʻe alea fakataha ʻa ʻene kau tamaioʻeiki ʻo lapasi pea tāmateʻi ia ʻi hono fale ʻoʻona.
25 Mas el pueblo de la tierra hirió a todos los que habían conspirado contra el rey Amón; y el pueblo de la tierra puso por rey en su lugar a Josías su hijo.
Ka naʻe tāmateʻi ʻe he kakai ʻoe fonua, ʻakinautolu kotoa pē naʻe fakataha ʻo lapa ki he tuʻi ko ʻAmoni: pea naʻe fakanofo ʻe he kakai ʻoe fonua ʻa hono foha ko Sosaia ke tuʻi ko hono fetongi ia.

< 2 Crónicas 33 >